Vespazijan

rimski car

Tit Flavije Vespazijan (lat. Titus Flavius Vespasianus, kasnije Caesar Vespasianus Augustus), (17. studenoga 9.23. lipnja 79.) rimski car, posljednji iz plejade careva koji su vladali 69. (Godina četiri cara) i jedini među njima koji se duže zadržao na vlasti. Bio je rimski vojskovođa za vrijeme cara Nerona. Vojska ga je proglasila carem dok je bio gušio ustanak u Judeji. Prema Židovskom ratu Josip, poslije Josip Flavije, prorokovao mu je vladarsku čast, zbog čega ga je Vespazijan oslobodio iz zatočeništva a Josip je poslije opisao Vespazijanov i Titov rat protiv Židova u Judeji.[1] Kada je proglašen carem, prepustio je gušenje ustanka svome sinu Titu. Nakon dolaska za vlast, svoje sinove je proglasio cezarima, a sina Tita je uzeo za suvladara. Dao je latinsko građansko pravo stanovnicima Hispanije. Napunio je državnu blagajnu koju je ispraznio Neron, a dio novca je uložio na gradnju Koloseja u Rimu (dovršili sinovi). Prema legendi prije smrti je izjavio da se osjeća kao da postaje bog, aludirajući na rimsko postumno proglašavanje careva bogovima.

Dodaj infookvir "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)
Kip Vespazijana u Arheološkom muzeju Narona

Izvori uredi

  1. Flavije, Josip. 1998. Židovski rat (Bellum Iudaicum). Thomas Nelson Publishers. Nashville. str. 787–788. ISBN 0-7852-5049-2

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Vespazijan