Wikipedija

Kolosej

amfiteatar u Rimu

Kolosej (tal.: Colosseo) eliptični je amfiteatar u središtu grada Rima, istočno od Rimskog foruma. To je najveći ikad izgrađeni drevni amfiteatar na svijetu. Izgradnja je započela u vrijeme cara Vespazijana 72. godine, a završena je 80. godine za vladavine njegova nasljednika Tita. Daljnje preinake učinjene su za vladavine Domicijana. Trojica careva pokrovitelja ovoga projekta poznati su kao dinastija Flavijevaca, stoga su ga klasičari i arheolozi nazvali Flavijevskim amfiteatrom (lat.: Amphitheatrum Flavium; tal.: Anfiteatro Flavio).

Kolosej u Rimu, fotografija iz 2007.

Kolosej je izgrađen od sedrenog vapnenca, vulkanske stijene tufa i rimskog betona obloženoga opekom. Kapacitet primanja publike mijenjao se tijekom povijesti i kretao se od 50 000 do 80 000 gledatelja,[1][2] ali prosječno je mogao primiti oko 65 000 ljudi.[3] U koloseju su se odvijale gladijatorske borbe i javne priredbe, borbe životinja, javna pogubljenja, reinterpretacije slavnih bitaka i drame utemeljene na rimskoj mitologiji, nakratko čak i morske bitke na pravim brodovima prilikom kojih bi arena bivala potpuno ispunjena vodom. Struktura se prestala koristiti za zabavu u ranom srednjem vijeku i bila je uglavnom napuštena. Kasnije je ponovno korištena za stanovanje, kao mjesto zanatskih radionica, kao tvrđava, kamenolom i kršćansko svetište.

Premda znatno uništen potresima i pljačkašima koji su otimali spolije, Kolosej je i dalje vjerojatno najpoznatiji simbol Rimskog Carstva i uvršten je među novih 7 svjetskih čuda.[4] Danas je jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija Rima s preko 7,5 milijuna posjetitelja godišnje. Svakog Velikog petka papa predvodi procesiju "Križni put" obasjanu bakljama koja počinje u području oko Koloseja.[5] Kolosej je prikazan na talijanskoj inačici kovanica eura od pet centi.

PovijestUredi

Izgradnja, inauguracija i obnovaUredi

 
Titov Sestercij slavi inauguraciju Koloseja (80. godine).
 
Zemljovid središnjeg Rima za vrijeme Rimskog Carstva s Kolosejem u gornjem desnom kutu.

Odabrano mjesto izgradnje bilo je ravno područje u dolini između brda Celija, Eskvilina i Palatina, kroz koju je tekao kanalizirani potok okružen močvarom.[6] Do 2. stoljeća pr. Kr. područje je bilo gusto naseljeno, ali 64. godine opustošio ga je veliki požar u Rimu, nakon čega je Neron prisvojio velik dio zemljišta i dodao ga svojem osobnom vlasništvu. Na tom je mjestu dao sagraditi svoju grandioznu palaču Domus Aurea, ispred koje je stvorio umjetno jezero okruženo paviljonima, vrtovima i trijemovima. Postojeći akvedukt Aqua Claudia proširen je za opskrbu područja vodom, a ogromni brončani kip, tzv. Neronov kolos, postavljen je u blizini, na samom ulazu u Domus Aurea.[7]

Premda je Kolos sačuvan i premješten, veći dio Domus Auree je srušen. Jezero je zatrpano, a zemljište ponovno korišteno kao mjesto za novi Flavijev amfiteatar. Na nekadašnjem zemljištu Domus Auree izgrađene su gladijatorske škole i druge prateće zgrade. Vespazijanova odluka da sagradi Kolosej na mjestu Neronovog jezera može se smatrati populističkom gestom vraćanja ljudima onog dijela grada koji je Neron prisvojio kao svoju imovinu. Za razliku od mnogih drugih amfiteatara koji su bili na periferiji grada, Kolosej je izgrađen u središtu što ga simbolično i postavlja u samo srce Rima.

 
Presjek iz Lexikon der gesamten Technik (1904.)

Izgradnja Koloseja financirana je bogatim plijenom iz pljačke Židovskoga hrama krajem Prvog židovsko-rimskog rata 70. godine nakon opsade i uspješnog osvajanja Jeruzalema. Prema jednom rekonstruiranom natpisu pronađenom na mjestu izgradnje, "car Vespazijan naredio je da se podigne ovaj novi amfiteatar iz udjela njegovog generala u plijenu." Pretpostavlja se da su židovski ratni zarobljenici vraćeni u Rim i bili dijelom brojne radne snage potrebnne za izgradnju amfiteatra, ali za to nema drevnih dokaza.[8] Osim nekvalificirane robovske radne snage, u izgradnji su sudjelovale skupine profesionalnih rimskih graditelja, građevinskih inženjera, umjetnika, slikara i dekoratera, koji su preuzimali specijaliziranije zadatke. Kolosej je izgrađen s nekoliko različitih materijala: drvom, vapnencem, tufom, pločicama, cementom i žbukom.

Izgradnja Koloseuma započela je pod vladavinom Vespazijana[9] oko 70. – 72. godine (prema nekim izvorima 73. – 75. godine). Koloseum je bio dovršen do trećeg kata u vrijeme Vespazijanove smrti 79. godine. Najvišu razinu završio je njegov sin Tit 80. godine,[9] a inauguracijske igre održane su 80. ili 81. godine.[10] Dion Kasije pripovijeda da je tijekom inauguracijskih igara u amfiteatru ubijeno preko 9000 divljih životinja. Povodom inauguracije izdan je prigodni kovani novac.[11] Građevinu je dodatno dao preurediti Vespazijanov mlađi sin novoimenovani car Domicijan koji je dao izgraditi tzv. hipogej, niz tunela koji se koristio za smještaj životinja i robova. Dodao je i galeriju na vrh Koloseja kako bi povećao broj mjesta za sjedenje.[12]

Godine 217. Kolosej je teško oštećen velikim požarom uzrokovanim udarom munje (prema pisanju Diona Kasija)[13], koji je uništio gornje drvene platforme u unutrašnjosti amfiteatra. U potpunosti je popravljen tek oko 240. godine, a podvrgnut je daljnjim preinakama i popravcima 250. ili 252. godine i ponovno 320. godine. Honorije je zabranio odvijanje gladijatorskih borbi 399. i ponovno 404. godine. Gladijatorske borbe zadnji put se spominju oko 435. godine.[14] Pisani izvori bilježe restauriranje raznih dijelova Koloseja pod Teodozijem II. i Valentinijanom III. (vladao 425. – 455.), vjerojatno radi popravka štete uzrokovane velikim potresom 443. godine, a dodatni radovi izvedeni su 484.[15] i 508. Arena se nastavila koristiti za natjecanja sve do 6. stoljeća. Lov na životinje nastavio se najmanje do 523. godine, kada je zabilježeno da je Anicije Makim proslavio svoje konzulstvo održavanjem venationesa, koje je kralj Teodorik Veliki kritizirao zbog visoke cijene.[14]

Srednji vijekUredi

 
Zemljovid srednjovjekovnog Rima s prikazom Koloseja.

Kolosej je doživio nekoliko radikalnih promjena u svojoj namjeni. Do kasnog 6. stoljeća u strukturu amfiteatra bila je ugrađena mala kapelica, premda to nije pridavalo nikakav poseban vjerski značaj zgradi kao cjelini. Arena je pretvorena u groblje. Brojni nadsvođeni prostori u arkadama ispod sjedećih mjesta pretvoreni su u nastambe i zanatske radionice, a zabilježeno je da su se ovi prostori iznajmljivali još u 12. stoljeću. Oko 1200. godine obitelj Frangipani preuzela je Kolosej, utvrdila ga i navodno ga koriistila kao dvorac. Od početka do sredine 14. stoljeća tijekom papinoga preseljenja u Avignon došlo je do pada stanovništva Rima, a cijela je regija postala nesigurna. Građani Rima uvelike su napustili Kolosej, koji je postao razbojnička jazbina.[16]

Veliki potres 1349. teško je oštetio Kolosej, pri čemu se urušila vanjska južna strana, koja leži na manje stabilnom aluvijalnom terenu. Velik dio kamenog materijala iz urušenih zidova ponovno je iskorišten za izgradnju palača, crkava, bolnica i drugih zgrada diljem Rima. Nakon papina povratka u Rim 1377., Kolosej je obnovio vjerski red nazvan Arciconfraternita del SS. Salvatore ad Sancta Sanctorum, koji se potom nastanio u njegovome sjevernom dijelu sve do ranog 19. stoljeća.[17][18]

Unutrašnjost amfiteatra je stanovništvo dugo vremena koristilo kao izvor kamene građe za izgradnju drugih objekata ili u slučaju mramorne fasade spaljen da bi se dobilo živo vapno.[19] Željezne stege[19] koje su držale zajedno kamenu konstrukciju izvađene su ili izrezane iz zidova, ostavljajući brojne, poput ožiljaka vidljive šupljine na građevini.

Novi vijek i moderno dobaUredi

 
Pogled na Kolosej 1870. Vidljiva je polu-ruralna okolica Koloseja u to vrijeme.
 
Kolosej u gravuri Giovannija Battiste Piranesija iz 1757.
 
Savezničke postrojbe pregledavaju vodič ispred Koloseja nakon oslobođenja Rima 1944.
 
Unutrašnjost Koloseja (1832.) Thomasa Colea, prikazuje postaje križnog puta oko arene i visoku vegetaciju.

Tijekom 16. i 17. stoljeća crkveni dužnosnici iskazali su želju nalaženja nekakve produktivne namjene za Kolosej. Papa Siksto V. (1585. – 1590.) planirao je zgradu pretvoriti u tvornicu vune koja bi zapošljavala rimske prostitutke, ali je taj prijedlog propao zbog s njegovom preranom smrti.[20] Godine 1671. kardinal Altieri odobrio je uporabu prostora za održavanje borbi s bikovima, no negodovanje javnosti navelo ga je na žurno odustajanje od ideje.

Godine 1749. papa Benedikt XIV podržao je stav mnogih da je Kolosej sveto mjesto na kojem su rani kršćani umirali kao mučenici. Zabranio je odvoženje kamenog materijala za gradnju, posvetio građevinu Kristovoj muci, te postavio postaje križnog puta proglasivši je posvećenom krvlju kršćanskih mučenika koji su ondje stradali (vidi Značaj u kršćanstvu).[21]

Kasnije su pape pokrenule razne projekte statičkog stabiliziranja i obnove, uklanjajući između ostalog i gustu vegetaciju koja je obrasla strukturu i prijetila da je dodatno ošteti. Pročelje je ojačano trokutastim klinovima od opeke 1807. i 1827. godine, a unutrašnjost je popravljana 1831., 1846. i 1930-ih. Substruktura arene djelomično je iskopana 1810. – 1814. i 1874., a u potpunosti je otkrivena tijekom vladavine Benita Mussolinija 1930-ih.[22]

Kolosej je danas jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija Rima, koja godišnje prima milijune posjetitelja. Učinci onečišćenja i općeg propadanja tijekom vremena potaknuli su 40 milijardi lira vrijedan program obnove proveden između 1993. i 2000. (oko 20,6 milijuna eura po cijenama iz 2000. godine).

Posljednjih godina Kolosej je postao simbolom međunarodne kampanje protiv smrtne kazne, koja je u Italiji ukinuta 1948. godine. Ispred Koloseja održano je 2000. nekoliko demonstracija protiv smrtne kazne. Od tada lokalne vlasti Rima mijenjaju boju noćnog osvjetljenja Koloseja iz bijele u zlatnu kad god se osobi osuđenoj na smrtnu kaznu bilo gdje u svijetu izmijeni kazna ili se pusti na slobodu[23] ili ako jurisdikcija ukine smrtnu kaznu. Nedavno je Koloseum osvijetljen zlatnom bojom u studenom 2012. nakon ukidanja smrtne kazne u američkoj državi Connecticut u travnju 2012.[24]

Zbog ruiniranog stanja unutrašnjosti, Kolosej je nepraktično koristiti za održavanje velikih događanja, pošto se samo nekoliko stotina gledatelja može se smjestiti na privremenim mjestima za sjedenje. Međutim, mnogi su veliki koncerti održavani su izvan građevine, koristeći Koloseum kao pozadinu. Izvođači koji su posljednjih godina svirali u ili ispred amfiteatra bili su Ray Charles (svibanj 2002.),[25] Paul McCartney (svibanj 2003.),[26] Elton John (rujan 2005.),[27] i Billy Joel (srpanj 2006.).

OpisUredi

Vanjski izgledUredi

 
Vanjski izgled Koloseja, prikazuje djelomično očuvani vanjski zid (lijevo) i uglavnom netaknuti unutarnji zid (sredina i desno).

Za razliku od rimskih kazališta koja su se obično gradila na padinama, Kolosej je u potpunosti samostojeća građevina. Građevina valjkasto tijelo eliptičnoga tlocrta, duža os ima 189 metara (640 rimskih stopa), kraća os 156 metara (528 rimskih stopa), a površina joj je 24 000 m². Visina vanjskog zida je 48 metara (165 rimskih stopa), a vanjski opseg amfiteatra izvorno je iznosio 545 metara (1835 rimskih stopa). Središnja arena je elipsa dužine 87 m i širine 55 m, okružena zidom visine 5 m, iznad kojega se uzdižu redovi sjedala na različitim razinama.

Procjenjuje se da je za izgradnju vanjskoga zida utrošeno preko 100 000 m³ sedrenog kamena "travertina" koji nije bio prekriven žbukom, a kameni blokovi bili su pričvršćeni s 300 tona željeznih spona.[28] Vanjski je zid međutim pretrpio veliku štetu tijekom stoljeća, a veliki su se segmenti urušili nakon potresa u 14. stoljeću. Sjeverna strana obodnog zida još je uvijek očuvana. Karakteristični trokutasti klinovi od opeke na svakom kraju moderni su dodaci izgrađeni početkom 19. stoljeća kako bi poduprli zid. Ostatak današnjeg vanjskog izgleda Koloseja zapravo je izvorni unutarnji zid.

 
Superponirani poredak Koloseja

Sačuvani dio monumentalnog pročelja vanjskog zidnog plašta čine tri etaže nadvišene podijem na kojem se nalazi visoka atika. Na etažama su polukružni otvori u pravilnim razmacima koje ih raščlanjuju i kroz koje su hodnici dobivali svjetlost i zrak. Arkade su uokvirene polustupovima dorskoga, jonskoga i korintskoga reda, a atika je ukrašena korintskim pilastrima.[29] Svaki od lukova u arkadama drugog i trećeg kata u prošlosti je uokvirivao kipove vjerojatno božanstva i drugih likova iz klasične mitologije.

Oko vrha atike bilo je postavljeno dvjesto četrdeset konzola nosača platna. Ovdje je izvorno bila učvršćena platnena nadstrešnica na uvlačenje poznata kao velarij, čija je uloga bila zaštita gledatelja od sunca i kiše. Velarij se sastojao od platnom prekrivene strukture nalik mreži načinjene od užadi, sa središnjim otvorom.[30] Pokrivao je dvije trećine Koloseja i koso se spuštao prema središtu, što bi stvaralo lagano strujanje zraka koje je dodatno davalo osvježenje publici. Zapovjedništvo rimske mornarice u Misenumu tradicionalno je birao najbolje mornare za rad na velariju, koji su bili smješteni u obližnjem Castra Misenatiumu.[31]

 
Ulaz LII u Kolosej s još vidljivim rimskim brojevima.

Ogroman kapacitet Koloseja za smještaj publike stvorio je potrebu da se gledalište i pristupni prolazi mogu brzo napuniti ili evakuirati. Kako bi riješili ovaj izazov, arhitekti toga doba osmislili su vrlo slična rješenja onima koja se koriste na suvremenim stadionima. Amfiteatar je bio okružen s osamdeset ulaza u prizemlju, od kojih su 76 koristili gledatelji.[32] Svaki ulaz i izlaz i svako stubište bili su označeni brojevima. Sjeverni glavni ulaz bio je rezerviran za rimskog cara i njegovu svitu, a ostala tri osna ulaza najvjerojatnije su koristili patriciji. Sva četiri osna ulaza bila su bogato ukrašena oslikanim štukaturnim reljefima, od kojih su sačuvani fragmenti. Mnogi izvorni vanjski ulazi nestali su s urušavanjem vanjskog zida, ali ostali su sačuvani ulazi od XXIII (23) do LIIII (54).[33]

Gledateljima su se dijelile ulaznice u obliku numeriranih krhotina keramike koje su ih upućivale na odgovarajući segment amfiteatra i točan red. Svojim su sjedištima pristupali preko vomitorija (lat. vomitorium), prolaza koji su se otvarali na prostor iza stražnjeg niza sjedala. Ovi su prolazi brzo vodili svjetinu na pripadajuća sjedeća mjesta i po završetku događaja ili u slučaju hitnog evakuiranja omogućavali su pražnjenje prostora u samo nekoliko minuta. Naziv vomitorij potječe od latinske riječi za povraćanje, što asocira na brzo pražnjenje.

Sjedeća mjestaUredi

 
Zakošene površine su su nekoć bila mjesta za sjedenje.

Prema Kronografiji iz 354. godine, Kolosej je imao kapacitet primanja 87 000 ljudi, iako moderne procjene govore o oko 50 000 ljudi. Gledatelji Sjedili su na prostorima za sjedenje na više razina koji je odražavao strogo stratificiranu prirodu rimskog društva. Na sjevernom i južnom kraju postavljene su posebne lože za Cara i Vestalke, što je pružalo najbolji pogled na arenu. Uz njih na istoj razini bila je široka platforma ili podij za senatorsku klasu, kojoj je bilo dopušteno donijeti vlastite stolce. Imena nekih senatora iz 5. stoljeća još uvijek se mogu vidjeti uklesana u kamenu, to su bila rezervirana mjesta koja su samo oni smjeli koristiti.

 
Dijagram sjedećih prostora.

Niz iznad senatora, poznat kao maenianum primum, zauzimala je nesenatorska plemićka klasa ili vojnici na konju (equites). Sljedeća razina, maenianum secundum, izvorno je bila rezervirana za obične rimske građane (plebejce) i bila je podijeljena u dva dijela. Donji dio (immum) je bio rezerviran za imućne građane, a gornji dio (summum) za siromašne građane. Za druge društvene skupine predviđeni su posebni sektori: primjerice, dječaci sa svojim učiteljima, vojnici na dopustu, strani dostojanstvenici, pisari, glasnici, svećenici i sl. Kamena (a kasnije mramorna) mjesta za sjedenje bila su predviđena za građane i plemiće, koji su vjerojatno sa sobom nosili vlastite jastuke. Natpisi su označavali područja rezervirana za određene skupine.

Još jedna razina, maenianum secundum in legneis, dodana je na samom vrhu građevine tijekom vladavine Domicijana. Činila ju je galerija za sirotinju, robove i žene. To bi bio prostor za stajanje ili bi tamo bile postavljene vrlo strme drvene klupe. Nekim skupinama je pristup Koloseju bio u potpunosti zabranjen, posebice grobarima, glumcima i bivšim gladijatorima.[34]

Svaki je nivo bio podijeljen na sekcije (maeniana) zakrivljenim prolazima i niskim zidovima (praecinctiones ili baltei), koje su stepenicama i prolazima iz vomitorija dodatno bile podijeljene na klinove (cunei). Svaki red sjedala (gradus) bio je numeriran, što je dopuštalo da svako pojedino sjedalo bude točno označeno svojim gradusom, cuneusom i brojem.[35]

Arena i hipogejUredi

 
Kolosejska arena: vidljiv je hipogej danas ispunjen zidovima. Zidovi su dodani relativno rano nakon izgradnje, kada je odlučeno da se arena više neće potapati i koristiti za pomorske bitke.

Sama arena imala je dimenzije 83 metara sa 48 metara (280 sa 163 rimske stope).[36] Činio da je drveni pod prekriven pijeskom (latinska riječ za pijesak je harena ili arena), koji je prekrivao složenu podzemnu strukturu zvanu hipogej (od grčke riječi za "podzemlje"). Hipogej nije bio dio izvorne konstrukcije već ga je dao izgraditi car Domicijan. Sada je malo ostalo od izvornog poda arene, ali hipogej je još uvijek jasno vidljiv. Sastojao se od dvoslojne podzemne mreže tunela i kaveza ispod arene gdje su bili smješteni gladijatori i držale se divlje zvijeri prije početka borbi. Osamdeset okomitih okana omogućavalo je trenutni izlaz životinja iz kaveza u arenu. Veće platforme sa šarkama, zvane hegmata otvarale su arenu slonovima i krupnim životinjama. Kolosej je u više navrata restrukturiran. Vidljivo je najmanje dvanaest različitih faza gradnje.[36]

 
Pogled na unutrašnjost Koloseja, gdje je vidljiv hipogej (grč.: "podzemlje").

Hipogej je bio povezan tunelima s nizom točaka izvan Koloseja. Životinje i izvođači prolazili su kroz tunel iz obližnjih štala, a gladijatorske barake u Ludus Magnusu na istoku također su tunelima bile povezane amfiteatrom. Odvojeni prolazi bili su predviđeni za cara i vestalke kako bi im se omogućio ulazak i izlazak iz Koloseja bez da budu prisiljeni prolaziti kroz svjetinu.[37]

U hipogeju su također postojali razni drevni strojevi. Dizala i koloture podizali su i spuštali kulise i razne rekvizite i životinje u kavezima koje bi se oslobađale u prostor arene. Postoje dokazi o postojanju velikih hidrauličkih mehanizama[38] i prema drevnim izvještajima, bilo je moguće brzo potopiti arenu, vjerojatno putem kanala do obližnjega akvedukta. Međutim izgradnjom hipogeja po Domicijanovu nalogu još u ranoj fazi postojanja Koloseja prekinuta je praksa plavljenja arene, a time i pomorskih bitaka.

Prateće građevineUredi

Kolosej i njegove aktivnosti omogućili su razvoj značajne industrije u njegovoj neposrednoj blizini. Osim samog amfiteatra uz igre su bile vezane i mnoge druge građevine. Odmah na istoku nalaze se ostaci škole za obuku gladijatora Ludus Magnus. Ta je građevina izravno bila povezana s Kolosejem posebnim podzemnim prolazom, koji je omogućio lak pristup gladijatorima. Ludus Magnus je imao vlastitu minijaturnu arenu za treniranje, koja je sama po sebi bila popularna atrakcija za rimske gledatelje. Druge škole za obuku na istom području bili su Ludus Matutinus ("Jutarnja škola"), gdje su se obučavali borci protiv životinja, te dačka i galska gladijatorska škola.

U blizini je bio i Armamentarium, gdje se skladištilo oružje za gladijatore; Summum Choragium, gdje su bili pohranjeni strojevi; sanatorij, bolnica za liječenje ranjenih gladijatora i Spoliarium, gdje se tijelima mrtvih gladijatora skidao oklop i gdje su tijela odlagana.

Izvan Koloseja, na udaljenosti od 18 m od vanjskoga zida, nalazio se niz visokih kamenih stupova, od kojih je pet očuvano na istočnoj strani. Stručnjaci su iznijeli niz hipoteza o njihovoj svrsi: vjerska granica, vanjska granica za provjeru karata, ili sidro za velarij.[39]

Dostupnost razinaUredi

Od 19. listopada 2010. omogućeni su posjeti podzemlju Koloseja, tzv. hypogeumu, kao i trećoj nadzemnoj razini. Zimi razgledavanje nije bilo moguće, ali je podzemna razina opet otvorena od 12. ožujka 2011. Krajem rujna 2011. podzemna razina opet se zatvorila zbog temeljite obnove Koloseja, koja će utjecati na dostupnost pojedinih dijelova građevine, ovisno o tijeku radova.

GalerijaUredi

  • Kolosej 2021.

  • Kolosej i Konstantinov slavoluk, pogled s Palatina

  • Unutrašnjost Koloseja

  • Unutrašnjost

  • Kolosej noću

  • Redovi sjedala na istočnoj strani

  • Kolosej 2013.


IzvoriUredi

  1. ↑ William H. Byrnes IV (Spring 2005) "Ancient Roman Munificence: The Development of the Practice and Law of Charity". Rutgers Law Review vol. 57, issue 3, pp. 1043–1110.
  2. ↑ BBC's History of the Colosseum p. 1. Bbc.co.uk. 22. ožujka 2011. Pristupljeno 16. travnja 2012.
  3. ↑ Baldwin, Eleonora. 2012. Rome day by day. John Wiley & Sons Inc. Hoboken. str. 26. ISBN 978-1-118-16629-1
  4. ↑ The New Seven Wonders of the World. Hindustan Times. 8. srpnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2007. Pristupljeno 11. srpnja 2007.
  5. ↑ Frommer's Events – Event Guide: Good Friday Procession in Rome (Palatine Hill, Italy). Frommer's. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2009. Pristupljeno 8. travnja 2008.
  6. ↑ The-Colosseum.net:Before the Colosseum. www.the-colosseum.net. Pristupljeno 19. rujna 2019.
  7. ↑ Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1
  8. ↑ Elkins, p. 23
  9. ↑ a b Roth, Leland M. 1993. Understanding Architecture: Its Elements, History and Meaning First izdanje. Westview Press. Boulder, CO. ISBN 978-0-06-430158-9
  10. ↑ Building the Colosseum. tribunesandtriumphs.org
  11. ↑ Sear, David R. (2000). Roman Coins and Their Values – The Millennium Edition. Volume I: The Republic and The Twelve Caesars, 280 BC – 96 AD (pp. 468–469, coin # 2536). London: Spink. ISBN 1-902040-35-X
  12. ↑ Alföldy, Géza. 1995. Eine Bauinschrift Aus Dem Colosseum. Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik. 109: 195–226
  13. ↑ Cass. Dio lxxviii.25.
  14. ↑ a b Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1
  15. ↑ The repairs of the damages inflicted by the earthquake of 484 were paid for by the Consul Decius Marius Venantius Basilius, who put two inscriptions to celebrate his works (Predložak:CIL).
  16. ↑ History of the Colosseum. Wonders of the World. Pristupljeno 2. studenoga 2022.
  17. ↑ History of the Colosseum. Wonders of the World. Pristupljeno 2. studenoga 2022.
  18. ↑ MEDIVM AEVVM. The-Colosseum. The-Colosseum.Net. Pristupljeno 1. studenoga 2016.Names the order: Arciconfraternita del SS. Salvatore ad Sancta Sanctorum, aka del Gonfalone. Co-tenants: the Roman Senate and the Camera Apostolica. "In 1519 The Confraternita built the little chapel of Santa Maria della Pietà inside the Colosseum."
  19. ↑ a b Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1
  20. ↑ "Rome." Encyclopædia Britannica. 2006.
  21. ↑ The Coliseum in Catholic Encyclopedia
  22. ↑ Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1
  23. ↑ Young, Gayle. 24. veljače 2000. On Italy's passionate opposition to death penalty. CNN. Pristupljeno 2. kolovoza 2006.
  24. ↑ International: Roman Colosseum Lit to Mark Connecticut's Abolition of Death Penalty. Death Penalty Info. Pristupljeno 9. lipnja 2015.
  25. ↑ Colosseum stages peace concert, BBC News Online, 12 May 2002.
  26. ↑ McCartney rocks the Colosseum, BBC News Online, 12 May 2003.
  27. ↑ Sir Elton's free gig thrills Rome, BBC News Online, 4 September 2005.
  28. ↑ Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1
  29. ↑ Ian Archibald Richmond, Donald Emrys Strong, Janet DeLaine. "Colosseum", The Oxford Companion to Classical Civilization. Ed. Simon Hornblower and Antony Spawforth. Oxford University Press, 1998.
  30. ↑ Roth, Leland M. 1993. Understanding Architecture: Its Elements, History and Meaning First izdanje. Westview Press. Boulder, CO. ISBN 978-0-06-430158-9
  31. ↑ Downey, Charles T. 9. veljače 2005. The Colosseum Was a Skydome?. Pristupljeno 2. kolovoza 2006.
  32. ↑ Roth, Leland M. 1993. Understanding Architecture: Its Elements, History and Meaning First izdanje. Westview Press. Boulder, CO. ISBN 978-0-06-430158-9
  33. ↑ Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1
  34. ↑ Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1
  35. ↑ Samuel Ball Platner (as completed and revised by Thomas Ashby), A Topographical Dictionary of Ancient Rome. Oxford University Press, 1929.
  36. ↑ a b Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1
  37. ↑ Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1
  38. ↑ Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1
  39. ↑ Claridge, Amanda. 1998. Rome: An Oxford Archaeological Guide First izdanje. Oxford University Press. Oxford. str. 276–282. ISBN 978-0-19-288003-1

LiteraturaUredi

Vanjske povezniceUredi



Nedovršeni članak Kolosej koji govori o građevini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kolosej&oldid=6653822"