Vasos Mavrovouniotis
Vasos Mavrovouniotis (grč. Βάσος Μαυροβουνιώτης, u doslovnom prijevodu „Vaso Crnogorac“; rođen kao Vaso Brajović[1] ili Vaso Brajević;[2] oko 1797.,[3] Mojdež[2] — 9. lipnja 1847.[1]) bio je ratnik iz Crne Gore, koji je igrao značajnu ulogu u Grčkoj revoluciji protiv Osmalijskog Sultanata tijekom 1821. godine.
Životopis uredi
Rodio se u Bjelopavlićima u Mojdežu[2] oko 1797. godine.[3] Od svoje rane mladosti pridružio se crnogorskim i drugim pobunjeničkim snagama i redovito predvodio pohode diljem Balkana. Tijekom 1821. godine predvodio je grupu sastavljenu od 120 ljudi s prostora Srbije i Crne Gore i Grka, i uključio se u Grčku revoluciju tijekom njenih početaka. Njegov prvi cilj je bio u središnjoj Grčkoj gdje se sastao s Nikosom Kriezotisom, starim ratnim drugom s kojim je bio "Vlami", odnosno brat po krvi ↓1. Tijekom 1822. godine sudjelovao je u borbi protiv Turaka u Ateni gdje je pokazao hrabrost i bio priznat kao jedan od najboljih boraca svog vremena.
Godine 1824. izbio je Grčki građanski rat i Mavrovouniotis se s vladom pridružio snagama koje su uglavnom bile sastavljene od Grka koje znao od ranih faza revolucije. Za svoju odanost strani koja je konačno pobijedila u domaćem sukobu, dodijeljen mu je čin generala i dobio je grupu od 1.500 ljudi ↓2. U periodu 1826. – 27. bio je jedan rijetkih gerilaca koji nisu poraženi od egipatskih snaga predvođenih Ibrahim Pašom, snaga koje su zamalo uništile grčke snage. U novouspostavljenoj grčkoj državi postao je član elite koja je okruživala grčkog kralja Otona I. iz Bavarske.
Umro je 9. lipnja 1847. godine[1] i bio je veoma cijenjen u grčkom narodu kao jedan od vođa Uzroka i kao jedan od vodećih ličnosti neovisne države.[3]
Obitelj uredi
Mavrovouniotis se oženio Helenom Pangalouom iz veoma ugledne grčke obitelji 1826. godine, i ona ga je pratila tijekom surovih pohoda u grčkim planinama protiv Turaka. Umrla je 1891. godine, a s njom je imao sinove Timeleona i Aleksandros Vasosa, koji su također bili grčki ratnici.[1] Timeleon (grč. Τιμολέων Βάσσος; 1836., Atena - listopada 1929., Atena) je također postao general[1] i odlikovan je u brojnim prilikama zbog svojih djela i uspjeha kao vojna osoba u drugoj polovici XIX. stoljeća.
Pitanje narodnosti uredi
Podijeljena su mišljenja o njegovoj etničkoj pripadnosti: jedni govore da je Crnogorac,[1] a drugi da je albanski Grk.[3]
Nasljeđe uredi
Postavljen mu je spomenik 19. prosinca 2003. godine na Belevaru Lenjina u Podgorici, koji je otkriven sljedećeg dana povodom Dana oslobođenja Podgorice.[1][4]
Bilješke uredi
Izvori uredi
- ↑ a b c d e f g Montenegrina: Vaso Brajović - Grčki junak i heroj (cg.)
- ↑ a b c Projekat Rastko: Vasko Kostić, „Подвизи Бокеља ван Боке“, poglavlje „Тешка битка уочи завршетка рата“, dio „Ађутант грчког краља “ (srp.)
- ↑ a b c d Whitcombe, T. D. Campaign of the Falieri and Piraeus in 1827 (edited by C. W. J. Eliot) Town House Press Inc., Pittsboro, North Carolina, 1992 (engl.)
- ↑ Nezavisne novine, Toronto, vijest „Podgrorica“ (srp.)