Vazetje Sigeta grada

Vazetje Sigeta grada (Vazetye Sigetta grada / sloxeno po Barni Charnarutichiu Zadraninu. Gospodinu Barni Charnarutichiu / Peretar (!) Tartaglich Splichianin pisa In Venetia : ad instantia di Rugier d’Alba, 1584.),[1] prvi je hrvatski povijesni ep,[1] izdan 1584. godine u Mletcima, koji opjevava sigetsku bitku i tragičnu pogibiju Nikole Šubića Zrinskog i hrabrih branitelja Sigeta autora Brne Karnarutića. Kao građa za ep poslužila je poznata i tada popularna kronika o sigetskoj bitci Podsjedanje i osvojenje Sigeta Franje Črnka,[1] tajnika i komornika Nikole Zrinskog i jednoga od preživjelih sudionika bitke.

Prvo izdanje Vazetja Sigeta grada, u Mletcima, 1584. godine

O epu

uredi

Karnarutićev ep sastoji se od četiri pjevanja, ima 1056 dvostruko rimovanih dvanaesteraca, a u epu se kronološki pripovijedaju tragični događaji od početka opsade pa do pogibije hrabrih hrvatskih branitelja. Pripovjedač dinamično izvješćuje i pripovijeda o zbivanjima težeći epskoj objektivnosti i pridržavajući se načela kompozicije i stila vergilijanske epike. Povijesna zbivanja u epu – opsadu i pobjedu Turaka – pripovjedač tumači kršćansko-moralistički: kao kaznu za kršćanske grijehe.

Sadržaj

uredi
Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji ili o završetku ovog djela.

Ep je posvećen sinu sigetskog branitelja Jurju Zrinskom. Priču o zauzeću Sigeta pripovjedač epa počinje predstavljanjem – detaljnim opisom – glavnih sudionika povijesnog događaja: sultana Sulejmana i Nikole Šubića Zrinskog, a zatim nas detaljno izvješćuje o turskoj vojsci. U drugome dijelu pripovijeda se o pripremama turske vojske za napad. U Siget stižu glasovi o turskim vojnim pripremama pa se Zrinski sprema na obranu. Tek u trećem dijelu epa počinje pripovijedanje o tijeku sigetske bitke, koju pripovjedač opisuje kroničarski vjerno. Naraciju katkad prekidaju monolozi ili dijalozi epskih junaka, od kojih su najljepši Nikolini govori vojsci, u kojima se on prikazuje kao hrabar junak, odan rodoljub i dobar kršćanin. Potresno se pripovijeda o prisezi Nikolinih vojnika da će se za kršćansku vjeru boriti do smrti. Slijedi opis prve bitke za Siget, u kojoj se Hrvati hrabro bore, ali turska je vojska mnogobrojnija. U četvrtom dijelu najprije se pripovijeda o smrti starog sultana Sulejmana i o novom vođi Mehmedu-paši Sokoloviću, a zatim o ostalim napadima Turaka na sigetske utvrde i o provali u grad. Zrinski s vojskom izlazi na otvoreno polje i počinje borba prsa o prsa. U oproštajnom govoru s vojnicima Zrinski tursku opsadu objašnjava kaznom za grijehe, za moralne propuste kršćana. Slijedi opis posljednje bitke u kojoj se opisuje neustrašivost i hrabrost Nikole Zrinskog, te ga oni pokopaju u samostanu sv. Jelene blizu Čakovca.

Izdanja

uredi
  • 1. izdanje, Mletci, 1584.[2][3]
  • 2. izdanje, Mletci, 1639.[2]
  • 3. izdanje, 1661. (prir. Petar Fodroci)[3][4][5]
  • 4. izdanje, Vazetje Sigeta grada, složeno po Barni Karnarutiću Zadraninu: Uvod i tumač napisao Velimir Gaj, Narodna tiskanica, Zagreb, 1866. (uvod i tumač napisao Velimir Gaj)[6][7]
  • Pretisak i kritičko izdanje, Liber, Zagreb, 1971.

Izvori

uredi
  1. a b c Vazetje Sigeta grada / Brne KarnarutićArhivirana inačica izvorne stranice od 1. listopada 2016. (Wayback Machine), Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, pristupljeno 12. travnja 2015.
  2. a b Hrvatski biografski leksikon: Karnarutić, BarneArhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2016. (Wayback Machine), Milovan Tatarin (2009.), pristupljeno 3. rujna 2016.
  3. a b Karnarutić, Brne Vazetye Szigheta grada / szlosheno po Barni Karnarutichiu ZadraninuArhivirana inačica izvorne stranice od 16. rujna 2016. (Wayback Machine), katalog.hazu.hr, pristupljeno 3. rujna 2016.
  4. Fodroci. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. rujna 2016.
  5. Analitički inventar. Obitelj Fodroci. 1549.-1887., izradila: Maja Pajnić, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 2015., str. 2., pristupljeno 3. rujna 2016.
  6. Karnarutić, Brne Vazetje Sigeta grada / složeno po Barni Karnarutiću Zadraninu ; uvod i tumač napisao Velimir Gaj ; izdanje dra. Ljudevita Gaja.Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. rujna 2016. (Wayback Machine), katalog.hazu.hr, pristupljeno 3. rujna 2016.
  7. Gaj, Velimir. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. rujna 2016.

Vanjske poveznice

uredi