Velika loža "Ljubav bližnjega"
Velika loža "Ljubav bližnjega" je bila slobodnozidarska velika loža koja je djelovala tijekom 1918. i 1919. godine na teritoriju današnje Hrvatske a u državama koje su se u tih godina mijenjale: Austro-Ugarska (1918.), Država Slovenaca, Hrvata i Srba (1918.) i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (1918. – 1919.).
| Velika loža "Ljubav bližnjega" | |
|---|---|
| Utemeljena | 24. studenoga 1918. |
| Prestala postojati | 1. srpnja 1919. |
| Tip | velika loža |
| Sjedište | Zagreb |
| Lokacija | Austro-Ugarska (1918.) Država SHS (1918.) Kraljevina SHS (1918. – 1919.) |
| Ključni ljudi | Adolf Mihalić, veliki majstor |
Ovu veliku ložu su 1918. godine osnovale hrvatske masonske lože koje bile pod zaštitom Velike simboličke lože Ugarske. Ugasila je nakon manje od godinu dana rada nakon što su njene lože formirale Veliku ložu Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija".
Povijest uredi
Početkom 1910-ih godina u Trojednoj Kraljevini Hrvatska, Slavonija i Dalmacija djelovalo je nekoliko masonskih loža pod zaštitom Velike simboličke lože Ugarske. Loža "Ljubav bližnjega" utemeljena je 1881. godine u Sisku, a od 1904. godine radi u Zagrebu. Godine 1912. utemeljena je Loža "Budnost" u Osijeku. Loža "Maksimilijan Vrhovac" utemeljena je početkom 1913. godine u Zagrebu. U ove tri lože je u prosincu 1913. godine bilo 103 člana.[1]
Početkom Velikog rata rad u zagrebačkim ložama se privremeno obustavlja. Loža "Ljubav bližnjega" sa svojim radom kreće već 18. siječnja 1915. godine. Loža "Maksimilijan Vrhovac" mirovala je do jeseni 1917. godine.[1]
Loža "Ljubav bližnjega" je 29. kolovoza 1918. godine promijenila je pravila, kako bi mogla uspostaviti veliku ili barem provincijalnu ložu. Veliki majstor Velike simboličke lože Ugarske pristao je da se utemelji Provincijalna velika loža Hrvatske. Dva mjeseca kasnije, 24. studenoga, Povjereništvo Narodnog vijeća za unutarnje poslove Hrvatske i Slavonije odobrilo je utemeljenje Velike lože "Ljubav bližnjega".[1][2][3]
Nakon raspada Austro-Ugarske i formiranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nastaju okolnosti u kojima se slobodno zidarstvo na teritoriju današnje Hrvatske može brže razvijati.[4]
Velika loža "Ljubav bližnjega" 11. siječnja 1919. godine postaje Matica Velika loža "Ljubav bližnjega". Kod donošenja ove odluke bilo je mnogo nesporazuma između Slavena i neslavena, jugoslavenski orijentiranih članova i nacionalno orijentiranih Hrvata kao i oko židovskih članova. Dio članova zatražio je istupio zbog utemeljenja dviju novih loža, "Grof Ivan Drašković" i "Jednakost". Tako je nova Loža "Grof Ivan Drašković" utemeljena 28. veljače iste godine, dok Loža "Jednakost" nije nikada utemeljena.[1][2][5]
Početkom 1919. godine iz Beograda dolazi inicijativa za formiranjem jedinstvene velike lože koja bi djelovala na prostoru Kraljevine SHS sa sjedištem u Beogradu. Skupština svih loža na prostoru Kraljevine, koja je proglasila Veliku ložu Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija", održana je u Zagrebu 9. lipnja 1919. godine. Pod zaštitom Velike lože SHS "Jugoslavija" prešle su hrvatske lože "Maksimilijan Vrhovac" i "Grof Ivan Drašković" iz Zagreba i "Budnost" iz Osijeka, kao i tri beogradske lože.[1][2][4][5] Budući da je Skupština prihvatila odvajanje spomenutih šest loža od dosadašnjih velikih loža odlučeno je da se 1. srpnja 1919. godine Velika loža "Ljubav bližnjega" likvidira.
Loža "Ljubav bližnjega" ponovo započinje s radom 1926. godine a sljedeće, 1927., godine još s dvije zagrebačke lože formirat će Veliku simboličku ložu "Libertas".[1][2]
Ustroj uredi
Sjedište Velike lože "Ljubav bližnjega" bilo je u Zagrebu.
Veliki majstor je bio Adolf Mihalić.[1]
Masonske lože u sastavu ove velike lože bile su:
- Loža "Ljubav bližnjega", Zagreb
- Loža "Budnost", Osijek – nosila naziv po osječkoj loži utemeljanoj 1773. godine.
- Loža "Maksimilijan Vrhovac", Zagreb – nosila naziv po zagrebačkom biskupu i masonu Maksimilijanu Vrhovcu.
- Loža "Grof Ivan Drašković", Zagreb – nosila naziv po grofu Ivanu VIII. Draškoviću, utemeljištelju i prvom velikom majstoru Velike provincijalne lože Hrvatske.
Primarni masonski obred Velike lože "Ljubav bližnjega" bio je Ivanovski obred (preuzet od Velike simboličke lože Ugarske) po kojem su radili samo sa simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) dok radova na visokim masonskim stupnjevima nije bilo.[1]
Spomen i baština uredi
Loža "Grof Ivan Drašković" u Zagrebu osnovana je 1996. godine pod zaštitom Velike lože Austrije, a od 1997. godine prelazi pod zaštitu Velike lože Hrvatske. Velika loža Hrvatske osnovala je Ložu "Maksimilijan Vrhovac" 2014. godine u Zagrebu kao i Ložu "Budnost" u Osijeku nekoliko godina kasnije.
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ↑ a b c d e f g h Povijest hrvatskoj slobodnog zidarstva. vlh-glc.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2000. Pristupljeno 24. svibnja 2023.
- ↑ a b c d Rašović, Renata. 17. svibnja 2018. Kronologija i tajne osnivanja loža: Tko su prvi hrvatski masoni. vecernji.hr. Pristupljeno 23. rujna 2023.
- ↑ Marković, Krešimir. 29. prosinca 2022. Kako su različite forme masonerije kroz povijest utjecale na Hrvatsku?. blagamisterije.com. Pristupljeno 23. rujna 2023.
- ↑ a b Rašović, Renata. 17. svibnja 2018. Kronologija i tajne osnivanja loža: Tko su prvi hrvatski masoni. vecernji.hr. Pristupljeno 23. rujna 2023.
- ↑ a b Mužić, Ivan. 2000. Masonstvo u Hrvata (PDF) VI. prerađeno izdanje izdanje. Laus. Split.