Vitraj sv. Josipa u župnoj crkvi sv. Trojstva u Rovišću

Vitraj (franc. vitrail) je posebnim načinom oslikano staklo, najčešće na crkvenim prozorima, povezano olovnim okvirićima.

PovijestUredi

Kada su ljudi uspjeli uz pomoć kemijskih spojeva, oksida, bojiti staklo (manganov oksid boji modro, a željezni oksid crveno), umjetnici su došli na misao da sastavljaju slike od komadića obojenog stakla. Slikar - staklar zvan vitrajer radi slično kao mozaičar. Ali njegovi su komadići stakla širi od mozaičarovih staklenih štapića i kamenčića. Osim toga vitrajer ih ne utiče u zid, nego uokviruje u olovne spojnice. Stavljen na prozor umjesto na zid, vitraj kroz sebe pušta sunčeve zrake i stvara najblistavije boje među svim slikarskim tehnikama. Najljepše primjere tehnike vitraja nalazimo na gotičkim francuskim srednjovjekovnim katedralama: Chartres, Notre Dame u Parizu i Bourgesu. O tome kako su srednjovjekovni staklari dobivali staklenu masu, kako su je bojali i kako su sastavljali likove govori njihov suvremenik Teofil (XII. st.) u knjizi O raznim umjetnostima.

Vanjske povezniceUredi

Ostali projektiUredi

  U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Vitraji u svijetu
  U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Vitraji u Hrvatskoj