Zelena ljevica

Zelena ljevica je izraz koji u politici označava političku struju stranaka zelene politike, odnosno takozvanog zelenog liberalizma. Budući da su liberalizam i ekologija sastavni dio uvjerenja svih zelenih stranaka, zelena ljevica je politička zajednica koja ih ujedinjuje, jer gotovo da i nema zelenopolitičke stranke koja pripada političkoj desnici.[1] Osim načela zaštite okoliša i korištenja obnovljive energije, istaknute značajke zelene ljevice su i feminizam, mirotvorstvo (pacifizam), socijalizam i velikim dijelom nevjerništvo (ateizam) koje je u skladu s darwinističkim pogledom na teoriju evolucije.[1]

Zelena ljevica ima mnogo dodirnih točaka i bliskih učenja kao i komunizam, koji je zelenu ljevicu koristio kao opravdanje za genetički inženjering i ispitivanja u prirodi. U društvena (socijalna) načela zelene ljevice utkana su brojna marksistička stajališta, koja su utjecala na međusobnu povezanost i sa socijalizmom.

Na području privrede i gospodarstva zelena ljevica poznati je kritičar potrošačkog društva i kapitalizma koji ga je oblikovao, pa zastupaju liberalan stav otvaranja slobodnog svjetskog tržišta bez poreza i državnih nameta.[1]

Iako zelena ljevica gaji nesnošljivost prema Katoličkoj Crkvi, ORaH - Održivi Razvoj Hrvatske, Američki i Australski zeleni, Svjetska mladež zelenih te Europska zelena stranka pozdravili su encikliku pape Franje Laudato si (Hvaljen budi) u kojoj je papa osudio ostvarivanje dobiti nad onečišćenjem okoliša i izrabljivanjem siromašnijega sloja ljudi, ali su i naglasili da nije dovoljno liberalna niti revolucionarna za njihovo potpuno prihvaćanje.[2]

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. a b c www.politika.comInačica izvorne stranice arhivirana 14. ožujka 2013., Zoran Oštrić, »Ljevica za 21. stoljeće: zelena ekonomija i participativna demolracija!«, objavljeno 15. rujna 2009., pristupljeno 4. listopada 2016.
  2. Večernji list, dr.sc.Mario Šiljeg, »Papina enciklika ipak nedovoljno revolucionarna za zelenu ljevicu!«, objavljeno 1. srpnja 2015., pristupljeno 4. listopada 2016.