Zuko Džumhur
Zulfikar Zuko Džumhur (Konjic, 24. rujna 1920. - Herceg Novi, 29. studenog 1989.) bosanskohercegovački putopisac, slikar i karikaturist.
ŽivotopisUredi
Potječe iz stare ugledne ulemanske obitelji. Otac mu je Abduselam Džumhur i majka Vasvija rođena Tufo. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu, gdje mu je otac radio kao imam, a višu gimnaziju u Sarajevu 1939.
Započeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada surađuje kao karikaturist i ilustrator u "Ježu", "Borbi", "Vetrenjači", "Politici", "Oslobođenju", reviji "Danas", "NIN"-u kao stalni suradnik i urednik. Objavio je više od 10 000 karikatura.
Napisao je scenarije za više kratkih filmova i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za kazalište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje. Zajedno sa Momom Kaporom je autor knjige "Zelena čoja Montenegra".
Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. studenog 1989. godine.
U Beogradu 1970-ih, Džumhur i drugi umjetnici često su posjećivali boemski dio grada Skadarliju. Zuko je s još nekoliko umjetnika bio zadužen za renoviranje kavane Tri šešira, popularnog mjesta okupljanja boema.[1]
BibliografijaUredi
- Nekrolog jednoj čaršiji
- Pisma iz Azije, Mostar, 1973.
- Hodoljublja, Zagreb, 1982.
- Putovanja bijelom lađom, Sarajevo, 1982.
- Pisma iz Afrike i Evrope
- Stogodišnje priče
- Adakale
- Izabrana djela (posthumno), Sarajevo, 1991.
- Putopisi (posthumno; izabrani putopisi u okviru edicije ”Bošnjačka književnost u 100 knjiga”), Sarajevo, 1997.
IzvoriUredi
- ↑ A Guide to The Serbian Mentality, Momo Kapor, Dereta, 2008