Đuro Đaković

Đuro Đaković (Brodski Varoš, 30. studenoga 1886. – Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija, 25. travnja 1929.), bio je hrvatski političar, sindikalni vođa, jedan od osnivača KPJ 1919. godine i organizacijski tajnik CK KPJ od 1928. godine, do smrti, 1929. godine.[1][2][3]
Đuro Đaković | |
Fotografija Đure Đakovića iz 1910-ih. | |
Rođenje | 30. studenoga 1886., Brodski Varoš, Hrvatska |
---|---|
Smrt | 25. travnja 1929., Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija[1] |
Politička stranka | KPJ |
Zanimanje | političar |
ŽivotopisUredi
Đuro Đaković rodio se u Brodskom Varošu, kraj Broda na Savi, 1886. godine. Kao metalski radnik u Sarajevu, već je 1905. – 1906. sudjelovao u prvim radničkim štrajkovima u Bosni, a 1910. bio je istaknut omladinski rukovodilac u Sarajevu.[4] Po izbijanju Prvoga svjetskog rata 1914. godine zbog istupanja protiv rata uhićen je i od vojnoga suda kao "veleizdajnik" osuđen na smrt. Kasnije je amnestiran i upućen na prisilni rad u Arad i Komoran.
Organizirao je veliki štrajk građevinara 1919. godine, bio je član Centralne uprave Saveza metalaca za BiH i uprave Glavnog radničkog saveza BiH.
Jedan je od osnivača SRPJ(k) u BiH, a 1920. godine izabran je u Centralno partijsko vijeće KPJ. Zastupnik KPJ u Ustavotvornoj skupštini bio je 1920. godine.[2]
Godine 1920. angažirao se u sindikalnoj kampanji za oslobađanje uhićenih rudara nakon štrajka i bune.[5]
Godine 1921. bio je delegat KPJ na Trećem kongresu Kominterne u Moskvi. Više puta bio je uhićivan, mučen i proganjan, a od 1922. do 1926. godine interniran je u rodno mjesto.
Po odlasku u Zagreb, 1926. godine, postao je tajnik Oblasnog odbora Saveza metalaca Hrvatske.[4]
Bio je jedan od najistaknutijih boraca protiv frakcija u vrhovima KPJ. 1927. – 1928. bio je na Lenjinovom sveučilištu u Moskvi, a u Kraljevinu SHS vratio se kao opunomoćenik Kominterne za sprovođenje Otvorenog pisma upućenog članovima KPJ. Na Četvrtom kongresu KPJ u Drezdenu 1928. godine postao je organizacijski tajnik CK KPJ.
Kao veliki protivnik Šestosiječanjske diktature u travnju 1929. godine uhićen je u Zagrebu i mučen. Odveden na tadašnju jugoslavensko-austrijsku granicu i od žandara ubijen, 25. travnja 1929. godine, pri insceniranom bijegu,[1][2][3] zajedno s Nikolom Hećimovićem, tajnikom Crvene pomoći.
Đurin sin, Stjepan Đaković, rođen 1912. godine u Sarajevu, također je bio član KPJ te je kao sudionik NOP-a u Hrvatskoj ubijen od ustaša u Zagrebu, 1942. godine.
Spomen i baštinaUredi
- U vrijeme Španjolskoga građanskog rata jedan je bataljon 129. internacionalne brigade Španjolske republikanske vojske, u svibnju 1937. godine, po njemu nazvan bataljon "Đuro Đaković".[6]
- U Belgiji je tijekom Drugoga svjetskog rata, u sklopu oružanoga pokreta te zemlje, od iseljenika s područja Jugoslavije formirana jedinica "Đuro Đaković".[7]
- Đuro Đaković Holding d.d., strojarska grupacija iz Slavonskog Broda, dobila je ime po njemu, 1947. godine.[8]
- Dvadeset godina nakon smrti, 25. travnja 1949. godine, posmrtni ostatci su mu svečano prenijeti u Beograd i pokopani u grobnicu na Kalemegdanu, pokraj posmrtnih ostataka Ivana Milutinovića, Moše Pijade i Ive Lole Ribara.
- 1979. godine, arhitekt Fedor Tolja projektirao je Spomen-park "Đuro Đaković" u Brodskom Varošu.[9]
- 1986. godine u Zagrebu mu je postavljeno poprsje, rad Vanje Radauša.[10]
IzvoriUredi
- ↑ a b c Perić, Ivo, Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji, Kronika važnijih zbivanja, Dom i svijet, Zagreb, 2006., ISBN 953-238-001-9, str. 162.
- ↑ a b c Proleksis enciklopedija: Đaković, Đuro, preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ a b Župu Krista Kralja Brodski Varoš: O Brodskom Varošu Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2015., preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ a b Službene stranice grada Slavonskog Broda: Đuro Đaković, preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ (boš.) prof. Elvis Bećirović: Husinska buna 1920. godine - Borba za prava rudara Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2014., preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ (engl.) Vjeran Pavlaković (2004): Matija Gubec Goes to Spain: Symbols and Ideology in Croatia, 1936–1939, The Journal of Slavic Military Studies, str. 746. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2021., preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ (engl.) croatianhistory.net: John Peter Kraljic: Ethnic Croatians killed by Nazi and Fasicst Forces during World War II - A Partial list, preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ Đuro Đaković Holding d.d.: 90 godina tradicije, preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ Miroslav Mazurek, Devastacija ostavštine. Spomen park "Đuro Đaković" Inačica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2013., sbplus.hr, preuzeto 6. ožujka 2013.
- ↑ zagrebacki.info: Đuro Đaković Inačica izvorne stranice arhivirana 15. travnja 2019., preuzeto 6. ožujka 2013.
Vanjske povezniceUredi
- Krležijana: Đaković, Đuro
- Životopis Đure Đakovića na stranici grada Slavonskog Broda
- Spomen-park Đure Đakovića u Slavonskom Brodu Inačica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2013.
- Konačno kreće obnova kuće Brlić i spomen parka Đuro Đaković (22. III 2013)
- Kuća Brlić i spomen park Đure Đakovića još na čekanju (24. V 2013)