Đuro Đaković

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Đuro Đaković. Za tvrtku koja nosi njegovo ime pogledajte Đuro Đaković Holding d.d..

Đuro Đaković (Brodski Varoš, 30. studenoga 1886. – Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija, 25. travnja 1929.), bio je hrvatski političar, sindikalni vođa, jedan od osnivača KPJ 1919. godine i organizacijski tajnik CK KPJ od 1928. godine, do smrti, 1929. godine.[1][2][3]

Đuro Đaković
Đuro Đaković

Fotografija Đure Đakovića iz 1910-ih.

Rođenje 30. studenoga 1886., Brodski Varoš, Hrvatska
Smrt 25. travnja 1929., Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija[1]
Politička stranka KPJ
Zanimanje političar

ŽivotopisUredi

 
Rodna kuća Đure Đakovića u Brodskom Varošu.

Đuro Đaković rodio se u Brodskom Varošu, kraj Broda na Savi, 1886. godine. Kao metalski radnik u Sarajevu, već je 1905.1906. sudjelovao u prvim radničkim štrajkovima u Bosni, a 1910. bio je istaknut omladinski rukovodilac u Sarajevu.[4] Po izbijanju Prvoga svjetskog rata 1914. godine zbog istupanja protiv rata uhićen je i od vojnoga suda kao "veleizdajnik" osuđen na smrt. Kasnije je amnestiran i upućen na prisilni rad u Arad i Komoran.

Organizirao je veliki štrajk građevinara 1919. godine, bio je član Centralne uprave Saveza metalaca za BiH i uprave Glavnog radničkog saveza BiH.

Jedan je od osnivača SRPJ(k) u BiH, a 1920. godine izabran je u Centralno partijsko vijeće KPJ. Zastupnik KPJ u Ustavotvornoj skupštini bio je 1920. godine.[2]

Godine 1920. angažirao se u sindikalnoj kampanji za oslobađanje uhićenih rudara nakon štrajka i bune.[5]

Godine 1921. bio je delegat KPJ na Trećem kongresu Kominterne u Moskvi. Više puta bio je uhićivan, mučen i proganjan, a od 1922. do 1926. godine interniran je u rodno mjesto.

Po odlasku u Zagreb, 1926. godine, postao je tajnik Oblasnog odbora Saveza metalaca Hrvatske.[4]

Bio je jedan od najistaknutijih boraca protiv frakcija u vrhovima KPJ. 1927. – 1928. bio je na Lenjinovom sveučilištu u Moskvi, a u Kraljevinu SHS vratio se kao opunomoćenik Kominterne za sprovođenje Otvorenog pisma upućenog članovima KPJ. Na Četvrtom kongresu KPJ u Drezdenu 1928. godine postao je organizacijski tajnik CK KPJ.

Kao veliki protivnik Šestosiječanjske diktature u travnju 1929. godine uhićen je u Zagrebu i mučen. Odveden na tadašnju jugoslavensko-austrijsku granicu i od žandara ubijen, 25. travnja 1929. godine, pri insceniranom bijegu,[1][2][3] zajedno s Nikolom Hećimovićem, tajnikom Crvene pomoći.

Đurin sin, Stjepan Đaković, rođen 1912. godine u Sarajevu, također je bio član KPJ te je kao sudionik NOP-a u Hrvatskoj ubijen od ustaša u Zagrebu, 1942. godine.

Spomen i baštinaUredi

 
Poprsje u Zagrebu, Medveščak 2, rad Vanje Radauša.

IzvoriUredi

  1. a b c Perić, Ivo, Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji, Kronika važnijih zbivanja, Dom i svijet, Zagreb, 2006., ISBN 953-238-001-9, str. 162.
  2. a b c Proleksis enciklopedija: Đaković, Đuro, preuzeto 17. prosinca 2011.
  3. a b Župu Krista Kralja Brodski Varoš: O Brodskom VarošuInačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2015., preuzeto 17. prosinca 2011.
  4. a b Službene stranice grada Slavonskog Broda: Đuro Đaković, preuzeto 17. prosinca 2011.
  5. (boš.) prof. Elvis Bećirović: Husinska buna 1920. godine - Borba za prava rudaraInačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2014., preuzeto 17. prosinca 2011.
  6. (engl.) Vjeran Pavlaković (2004): Matija Gubec Goes to Spain: Symbols and Ideology in Croatia, 1936–1939, The Journal of Slavic Military Studies, str. 746.Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2021., preuzeto 17. prosinca 2011.
  7. (engl.) croatianhistory.net: John Peter Kraljic: Ethnic Croatians killed by Nazi and Fasicst Forces during World War II - A Partial list, preuzeto 17. prosinca 2011.
  8. Đuro Đaković Holding d.d.: 90 godina tradicije, preuzeto 17. prosinca 2011.
  9. Miroslav Mazurek, Devastacija ostavštine. Spomen park "Đuro Đaković"Inačica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2013., sbplus.hr, preuzeto 6. ožujka 2013.
  10. zagrebacki.info: Đuro ĐakovićInačica izvorne stranice arhivirana 15. travnja 2019., preuzeto 6. ožujka 2013.

Vanjske povezniceUredi