Šandor Aleksander

Šandor Aleksander pl. Sesvetski (Zagreb, 5. travnja 1866. - Beograd, 17. prosinca 1929.) hrvatski plemić, industrijalac, političar, filantrop, mlađi brat Samuela Davida Aleksandera i član ugledne zagrebačke obitelji Aleksander.

Šandor Aleksander pl. Sesvetski
Šandor Aleksander
Rođenje 5. travnja 1866.
Smrt 17. prosinca 1929.
Posljednje počivalište Mirogoj
Nacionalnost Hrvat
Etnicitet Židov
Državljanstvo Kraljevina Jugoslavija
Zanimanje industrijalac
Titula plemić
Supruga Karolina Dragojla Ebenspanger-Aleksander
Djeca Zora Aleksander (r. 1925.)
Roditelji Jonas Aleksander
Roza Stern-Aleksander
Rođaci Oskar Aleksander
(bratić)
Samuel David Aleksander
(brat)
Viktor Aleksander
(bratić)
Portal: Životopis

ObiteljUredi

Šandor Aleksander, znan kao "Der Berühmte" (Plemeniti), je rođen u Zagrebu 1866. godine u uglednoj židovskoj obitelji Aleksander.[1][2][3] Aleksanderov otac, Jonas Alexander, je bio trgovac koji je preselio u Zagreb iz Gradišća u Austriji. Majka Roza Stern Aleksander je bila iz ugledne i utjecajne zagrebačke židovske obitelji Stern. Aleksanderov otac je bio gradski zastupnik u Zagrebu, član ravnateljstva "Hrvatske trgovačke i obrtničke komore" u Zagrebu i podpredsjednik "Zagrebačke štedionice" (danas Zagrebačka banka). Aleksander je odrastao uz starijeg brata Samuela Davida i dvije sestre: Gizela i Ilka.[4][3] U Zagrebu je pohađao osnovnu i srednju školu. Bio je oženjen sa Karolinom Dragojlom Ebenspanger iz Varaždina. Zajedno su imali kći jedinicu Zoru, rođenu u Zagrebu 18. rujna 1925. Zora je bila udana za židovskog industrijalca Artura Marića. 1944. godine Zora Aleksander je ubijena u sabirnom logor Auschwitz, a supruga joj je ubio njegov vozač, agent Gestapoa.[5][6][3]

Poslovna i politička karijeraUredi

Nakon školovanja, Aleksander je tri godine radio u zagrebačkom Paromlinu. Poslovno iskustvo je stekao kao partner svojeg oca, u obiteljskoj tvrtki za trgovinu žitom.[7][3] Bio je znan kao osobiti ekonomski ekspert koji je 1924. objavio članak u časopisu "Bankarstvo". Od 1905. do 1910. godine, Aleksander je bio zastupnik u gradskoj skupštini Grada Zagreba.[8] 1909. godine imenovan je osobnim savjetnikom cara Franje Josipa I..[9][3] Aleksander je radio i bio član u više od 60 društava. Bio je član vijeća, podpredsjednik i doživotni počasni predsjednik "Hrvatske trgovačke i obrtničke komore". [10][3] Radio je kao blagajnik, kasnije i kao podpredsjednik "Trgovačkog doma" u Gajevoj 1. Isto tako je služio kao počasni podpredsjednik "Saveza trgovaca za Slavoniju i Hrvatsku".[10][11][3] Radio je u mnogim bankama i tvornicama, pa je tako primjerice bio odbornik, član ravnateljstva i podpredsjednik "Banke za trgovinu, obrt i industriju d.d." u Zagrebu.[12][13][3] Član je nadzornog odbora u "Hrvatskoj vjeresijskoj banci d.d." i "Hrvatskoj trgovačkoj banci d.d.". U "Hrvatskom trgovačkom društvu Merkur" od 1885. je podpredsjednik, 1892. predsjednik, te od 1910. počasni predsjednik.[14][3] U "Merkuru" se zalagao za razvitak strukovnog školstva. Za vrijeme Prvog svjetskog rata osnovao je i bio predsjednik "Ratne štedovne-predujmovne zadruge Merkur". Aleksander je bio većinski dioničar "Prve hrvatske tvornice strojeva" i ljevaonice željeza u Zagrebu. Djelujući u "Društvu za promet stranaca" poticao je razvitak hrvatskog turizma. Isto tako je posjedovao većinski paket dionica "Hotela Schlesinger Palace" (danas Hotel Palace) u Zagrebu.[3]

ČovjekoljubljeUredi

Šandor Aleksander je bio veliki dobročinitelj i filantrop, kao i brat mu, koji je darovao veći dio svoje zarade.[10][3] 1908. osnovao je "Društvo za prehranu siromašne školske mladeži pučkih škola grada Zagreba" u Draškovićevoj 7, a u kojem je ujedno bio i blagajnik.[15][16][3] Brine se i za "Hrvatsko akademsko društvo" tj. podupire i pomaže siromašne sveučilišne građane. Svako društvo koje je imalo tu sreću da im Šandor Aleksander bude blagajnik, nikada nije imalo financijskih problema. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Aleksander organizira i velikim dijelom snosi troškove "Odbora za potpomaganje nezaposlenih i invalidnih namještenika trgovačko-industrijalnih struka i novčanih zavoda", a u kojem je služio kao predsjednik.[17] Najveća mu je zasluga bila, kada je ujesen 1914. u okviru svog dobrotvornog društva "Prehrana" osnovao javnu kuhinju za siromašne građane i obitelji čiji su muškarci bili pozvani na bojište tokom Prvog svjetskog rata.[10][15][18][3] "Prehrana", koja je 1925. procjenjena na veliku svotu od 25 milijuna dinara, je podijelila na milijune obroka, prema nekim izvorima preko 15 milijuna obroka. Početkom rata Aleksander je donirao 1 milijun zlatnih austrijskih kruna kao nepovratni zajam državi, a za što mu je kralj Karlo I. Austrijski dodijelio plemstvo s predikatom "Sesvetski".[19][3]

SmrtUredi

Dne 17. prosinca 1929. Šandoru Aleksanderu je naglo pozlilo na balu kraljevske garde u Beogradu. Preminuo je u noći sa 17. na 18. prosinca 1929. Tijelo Šandora Aleksandera je prebačeno u njegov rodni grad, gdje je uz velik ispraćaj pokopan na Mirogoju. Sve su tadašnje novine vrlo opširno pisale, s iskrenom tugom, o njegovoj smrti i sprovodu.[20][21][3]

IzvoriUredi

  1. Snješka Knežević, 2011, str. 48
  2. Ognjen Kraus, 1998, str. 134
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 Jasminka Domaš Nalbantić, 1996, str. 37, 41, 42, 43, 44
  4. Gavro Schwarz , 1939, str.
  5. Dundović J. Adresar 1909: 274.
  6. Frank, Robert. "Ivanović: Hrvatska nije vlasnik 44 posto Ine", limun.hr, objavljeno 10. svibnja 2011. pristupljeno 24. srpnja 2012. “Uz IPOIL obitelji Ivanović, vlasništvo Ine nakon Drugog svjetskog rata postala i imovina obitelji Marić. Artura Marica, jednog od velikih vlasnika hrvatskog naftnog biznisa prije rata, već na samom njegovom početku ubio je njegov vozač, agent Gestapoa. Supruga mu je ubijena u Auschwitzu 1944. godine, a država je imovinu konfiscirala sa zadnjim ispaljenim metkom.”
  7. Obrtovno kazalo, Odluka sudbenog stola od 14.02.1893, br.1 5617.
  8. Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 40, 143; Dundović J. Adresar 1908: 18.
  9. Imenik 1918: 10.
  10. 10,0 10,1 10,2 10,3 Ivo Banac, 1988, str. 409
  11. Dundović J. Adresar 1908: 44; Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 130; 1911: 124.
  12. Dundović J. Adresar 1908: 224; Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 145; 1911: 145; 1912: 141; 1913: 146.
  13. Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 226.
  14. Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 169.
  15. 15,0 15,1 Sandra Prlenda; The History of Social Work in Croatia, 1900- 1960; stranica 14,
  16. Dundović J. Adresar 1908: 67.
  17. Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1918: 169.
  18. "Zaklada predsjednika i osnivača "Prehrane" Šandora A. Alexandera", Državni arhiv u Zagrebu
  19. Viktor Anton Duišin; Heraldički zbornik, Zbornik plemstva u Hrvatskoj; Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini; 1938 Zagreb; 12.
  20. Mogenblatt 44/1929, 347, zweite Ausgabe, 19.XII, str.2-3; Mogenblatt 44/1929, 349, zweite Ausgabe, 19.XII, str.1-2; Josip Kraus, Šandor Alexander wie er wirklich war, Mogenblatt 44/1929, 352, str.9-10; Novosti, 23/1929, 352, 19.XII., str.9; Hrvatski radiša, 1930, 1: 11-12; Jugoslavenski Lloyd, 1929, 292:1; Jutarnji list, 18/1929, 6422, 19.II., str.8-9; Trgovačke novine, 6/1929, 31:2; Privreda, 5/1930, 1:1-2; Privredna revija 6/1930, 1:5., itd.
  21. Gradska groblja Zagreb: Šandor Aleksander, Mirogoj Ž-924-ARKP-17/2

LiteraturaUredi

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb ISBN 978-953-174-393-8
  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb: Židovska općina Zagreb ISBN 953-96836-2-9
  • Schwarz, Gavro (1939). Povijest Zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka, Zagreb: Gaj
  • Banac, Ivo (1988). The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics, Ithaca, New York: Cornell University Press ISBN 978-080-149-493-2
  • Domaš Nalbantić, Jasminka (1996). Obitelj, Zagreb: Kulturno društvo «Miroslav Šalom Freiberger» - Novi Liber ISBN 953-6045-11-7