Šiljeg

Šiljeg je prezime u Hrvatskoj^[1]^[2] i Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj prezime Šiljeg zastupljeno je u mjestima: Metković, Opuzen, Vid, Ploče, i Zagreb, dok se u Bosni i Hercegovini prezime Šiljeg može naći u Čapljini, Mostaru, Gabeli i Vašarovićima kod Ljubuškog.^[3]^[4] Prezime Šiljeg odnosno anglicirano Siljeg, moguće je pronaći u drugim zemljama svijeta kao: SAD^[5] i Australiji.

Prezime Šiljeg nastalo je od nadimka jednog ogranka prezimena Mijatović koji koje je bilo jako rašireno u srednjoj Bosni tj. u Bosanskoj Posavini i tuzlanskoj regiji. Postoji naselje Mijatovići kod Skender Vakufa, u kojem je svaki drugi stanovnik imao to prezime. Pleme Mijatovići migriralo je pod pritiskom Otomanske vojske prema Hercegovini i Dalmaciji. Jedan se ogranak kasnije doselio u područje južne Dalmacije u zaselak Iskisli/Šiljegi koji su dio naselja Nova Sela u 17. stoljeću.^[2]

Šiljeg označava ovcu od godinu dana gdje se za mužjaka koristi šiljeg ili šilježe, a žensku jedinku šiljica ili šiljegvica. Albanski naziv shilegë (‘dvogodišnji ovan’) sličan je pojam i ima sličan izgovor kao šiljeg.

Poznati Šiljezi

doc. dr. sc. Ante Šiljeg, geograf
Charles Edward Šiljeg, advokat u Seattleu, Washington, partner advokatske tvrtke Aiken, St. Louis and Siljeg^[6]
Zorana Šiljeg, glazbenica
Zdenka Šiljeg, glazbenica i pjesnikinja
Pera i Stanko Šiljeg, hrvatski Pravednici među narodima^[7]
dr. Jurica Šiljeg, stomatolog i političar
dr. Mario Šiljeg, znastvenik i političar^[8]
Krešimir Šiljeg, puškar^[9]
David Šiljeg, padobranski jedriličar
Željko Šiljeg, general
Sky Šiljeg, skateboarder

Izvori

↑ Vidović, Domagoj. Stanovništvo sela Vid od srednjovjekovlja do danas. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2021. Pristupljeno 27. siječnja 2018.
↑ ^a ^b Domagoj Vidović, PREZIMENA U ŽUPI SVETOGA STJEPANA,https://bib.irb.hr/datoteka/829163.17_prezimena.pdf, pristupljeno=27. siječnja 2018. Riječ je o starijem priimku ili prezimenu Šiljega. Fra Grgo Mijatović Šiljeg rođen je u Hercegovini oko 1677., a s obitelji se seli u Nova Sela, u zaselak Iskisli (M. Vidović 2005:88). Kao posjednike Mijatoviće nalazimo 1704. na Dragoviji i u Otrićima (Glibota 2006:152–153). Od 1725. bilježe se u Isklislima Mijatovići kao Šiljeg(ović)i. Moguće je da je riječ o dijelu popovskih Dobroslavića koji su se s Trebimlje nakon mletačko-turskih ratova preselili na zapad (Dobroslavići se spominju kao posjednici u Gabeli i Slivnu 1725.; Glibota 2006:172). ....Za razliku od Trnova u Podgradinu su se nastavili doseljavati stanovnici iz (i)jekavskih krajeva istočno od Neretve, od Zažablja (Salacan) i Popova (Šešelji) do Dubrovnika (Prlenderi), ali je među novim doseljenicima bilo više onih koji potječu iz ikavskoga područja u zapadnome dijelu Neretvanske krajine (Mijatovići-Šiljezi iz Novih Sela) te Vrgorske krajine (Mušani i Šimići te Vukmiri) i Makarskoga primorja (Cvitanovići i Mačukati iz Drašnica)
↑ {Citiranje weba|title=Dobili smo podatke o starom mostu na rijeci Mlade |url=http://www.rb-donjahercegovina.ba/default.aspx?page=72 |accessdate=27. siječnja 2018. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20180127202439/http://www.rb-donjahercegovina.ba/default.aspx?page=72 |archivedate=27. siječnja 2018.}} Dakle, u potpisu fotografije jasno je naznačeno da se on nalazi u mjestu Šiljezi. To mjesto kao selo ne postoji, ali postoji zaselak sela Vašarovića zvan Lošče koji se nalazi u neposredno blizini «Crvengrskog» mosta. Taj zaselak se nalazi na samom rubu sela Vašarovića uz među sela Lisica (nekadašnjeg sastavnog dijela sela Crveni Grm) i u njemu su dominantno nastanjeni žitelji prezimena Šiljeg. Uz njih tu još prebiva par kućanstava Kraljevića, Alerića, Marinovića, Dodiga, te možda još koji novopridošlica. Zanimljivo je da selo Vašarovići u crkvenom ustroju pripada u cijelosti župi Veljaci, a samo zaselak Lošče pripada župi Humac (koja je i sama proistekla iz te župe). Župi Humac pripadaju i susjedne Lisice, pa su u tom pogledu jedna zajednica. Na ovom primjeru je vidljivo nepodudaranje granica crkvenih i svjetovnih upravnih jedinica. Već spomenuti Kraljevići su upravo rod koji živi na razmeđu sela Lisice i Vašarovići. Neposredno u prostoru i krvno vezani, jedni pripadaju prvom a jedni drugom selu. Taj prostor je do u nazad 200 godina bio potpuno ne naseljen, da bi tada najprije došli Jeličići s prostora vrgorskog Jezera (stare župe Podjezerje, a tu prije 300 g. iz Broćna), te u novom naselju vremenom promijeniše prezime u Kraljeviće (ispočetka se to novo njihovo naselje zove C. Grm, poslije Lisice, a kasnijim upravnim podjelama i seoskim razgraničenjima jedni ostadoše u Lisicama, a jedni u Vašarovićima. Valja još istaknuti da su istovremeno s ovim Jeličićima došli i drugi Jeličići, koji se danas također prezivaju Kraljević, a nastanjeni su u drugom dijelu Lisica i u današnjem C. Grmu. Valja još istaći da ovi Kraljevići nemaju nikakve veze s Kraljevićima u Grabu, niti onima u selima okolo Š. Briga. Upravo su od ovih Kraljevića s lisičko-vašarovske međe jedni odselili prije oko 100 g. u Studence i danas prebivaju na putu koji vodi prema vodopadu Kravice, u zaseoku Trseljevina). Iza njih su, kojih 30-ak godina kasnije, došli Šiljezi, starinom Franići iz Vine kod Vrgorca. Najprije u Vitinu, a nakon nekog vremenu beg ih premjesti u Lošče (današnji zaselak Vašarovića). Do kraja 19. st. tu su im još pridošli Marinovići, Alerići i Dodizi. Zanimljivo je da se tu rijeka ne zove Mlade, već Trebižat ili «Novi prokop» ili jednostavno «Prokop». Tek od sljedećeg mosta uzvodno (od Otunja) koji povezuje Grabovnik i Vašaroviće, više je u uporabi naziv Mlade, a od sljedećeg mosta nizvodno (koji nema određenog imena i koji se pogrešno naziva Bagin most – taj je stotinjak metara dalje na istoj cesti, kod restorana Bago, i to ne na toj rijeci već na jednom kanalu koji se od nje odvaja u Lisicama i preko Teskere ide za Hardomilje) više se rabi ime Trebižat. Tako sve do ušća. Da bi došli na naš most (Crvengrski, u «mjestu Šiljezi», potrebno je cestom iz Ljubuškog poći prema Pločama i Vrgorcu, preći ova dva maloprije spomenuta mosta i kad se dođe do raskrižja sa semaforima okrenuti desno prema Lisicama. Nakon otprilike 3 km dolazi se da kraja Lisica i onda se od toga glavnog puta opet odvaja desno, kroz Šiljege (Lošče), tristotinjak metara, put do mosta.
↑ Prezime Šiljeg @ Acta Croatica. actacroatica.com. Pristupljeno 15. veljače 2023.
↑ SILJEG | Find people whose family name is SILJEG at locatefamily.com | Locate Family | Find people for FREE!. www.locatefamily.com. Pristupljeno 15. veljače 2023.
↑ Charles SILJEG Obituary (2011) - Seattle, WA - The Seattle Times. Legacy.com. Pristupljeno 15. veljače 2023.
↑ The Righteous Among The Nations, Siljeg Family. Pristupljeno 27. siječnja 2018.
↑ Mario Šiljeg biografija | Biografija.com. www.biografija.com. Pristupljeno 15. veljače 2023.
↑ Obrenović, Mladen. Šiljeg i potomci – pravili štafetu za Tita i pušku za Tuđmana. balkans.aljazeera.net (bošnjački). Pristupljeno 15. veljače 2023.

[1] Vidović, Domagoj. Stanovništvo sela Vid od srednjovjekovlja do danas. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2021. Pristupljeno 27. siječnja 2018.

[Vidović-2] Domagoj Vidović, PREZIMENA U ŽUPI SVETOGA STJEPANA,https://bib.irb.hr/datoteka/829163.17_prezimena.pdf, pristupljeno=27. siječnja 2018. Riječ je o starijem priimku ili prezimenu Šiljega. Fra Grgo Mijatović Šiljeg rođen je u Hercegovini oko 1677., a s obitelji se seli u Nova Sela, u zaselak Iskisli (M. Vidović 2005:88). Kao posjednike Mijatoviće nalazimo 1704. na Dragoviji i u Otrićima (Glibota 2006:152–153). Od 1725. bilježe se u Isklislima Mijatovići kao Šiljeg(ović)i. Moguće je da je riječ o dijelu popovskih Dobroslavića koji su se s Trebimlje nakon mletačko-turskih ratova preselili na zapad (Dobroslavići se spominju kao posjednici u Gabeli i Slivnu 1725.; Glibota 2006:172). ....Za razliku od Trnova u Podgradinu su se nastavili doseljavati stanovnici iz (i)jekavskih krajeva istočno od Neretve, od Zažablja (Salacan) i Popova (Šešelji) do Dubrovnika (Prlenderi), ali je među novim doseljenicima bilo više onih koji potječu iz ikavskoga područja u zapadnome dijelu Neretvanske krajine (Mijatovići-Šiljezi iz Novih Sela) te Vrgorske krajine (Mušani i Šimići te Vukmiri) i Makarskoga primorja (Cvitanovići i Mačukati iz Drašnica)

[3] {Citiranje weba|title=Dobili smo podatke o starom mostu na rijeci Mlade |url=http://www.rb-donjahercegovina.ba/default.aspx?page=72 |accessdate=27. siječnja 2018. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20180127202439/http://www.rb-donjahercegovina.ba/default.aspx?page=72 |archivedate=27. siječnja 2018.}} Dakle, u potpisu fotografije jasno je naznačeno da se on nalazi u mjestu Šiljezi. To mjesto kao selo ne postoji, ali postoji zaselak sela Vašarovića zvan Lošče koji se nalazi u neposredno blizini «Crvengrskog» mosta. Taj zaselak se nalazi na samom rubu sela Vašarovića uz među sela Lisica (nekadašnjeg sastavnog dijela sela Crveni Grm) i u njemu su dominantno nastanjeni žitelji prezimena Šiljeg. Uz njih tu još prebiva par kućanstava Kraljevića, Alerića, Marinovića, Dodiga, te možda još koji novopridošlica. Zanimljivo je da selo Vašarovići u crkvenom ustroju pripada u cijelosti župi Veljaci, a samo zaselak Lošče pripada župi Humac (koja je i sama proistekla iz te župe). Župi Humac pripadaju i susjedne Lisice, pa su u tom pogledu jedna zajednica. Na ovom primjeru je vidljivo nepodudaranje granica crkvenih i svjetovnih upravnih jedinica. Već spomenuti Kraljevići su upravo rod koji živi na razmeđu sela Lisice i Vašarovići. Neposredno u prostoru i krvno vezani, jedni pripadaju prvom a jedni drugom selu. Taj prostor je do u nazad 200 godina bio potpuno ne naseljen, da bi tada najprije došli Jeličići s prostora vrgorskog Jezera (stare župe Podjezerje, a tu prije 300 g. iz Broćna), te u novom naselju vremenom promijeniše prezime u Kraljeviće (ispočetka se to novo njihovo naselje zove C. Grm, poslije Lisice, a kasnijim upravnim podjelama i seoskim razgraničenjima jedni ostadoše u Lisicama, a jedni u Vašarovićima. Valja još istaknuti da su istovremeno s ovim Jeličićima došli i drugi Jeličići, koji se danas također prezivaju Kraljević, a nastanjeni su u drugom dijelu Lisica i u današnjem C. Grmu. Valja još istaći da ovi Kraljevići nemaju nikakve veze s Kraljevićima u Grabu, niti onima u selima okolo Š. Briga. Upravo su od ovih Kraljevića s lisičko-vašarovske međe jedni odselili prije oko 100 g. u Studence i danas prebivaju na putu koji vodi prema vodopadu Kravice, u zaseoku Trseljevina). Iza njih su, kojih 30-ak godina kasnije, došli Šiljezi, starinom Franići iz Vine kod Vrgorca. Najprije u Vitinu, a nakon nekog vremenu beg ih premjesti u Lošče (današnji zaselak Vašarovića). Do kraja 19. st. tu su im još pridošli Marinovići, Alerići i Dodizi. Zanimljivo je da se tu rijeka ne zove Mlade, već Trebižat ili «Novi prokop» ili jednostavno «Prokop». Tek od sljedećeg mosta uzvodno (od Otunja) koji povezuje Grabovnik i Vašaroviće, više je u uporabi naziv Mlade, a od sljedećeg mosta nizvodno (koji nema određenog imena i koji se pogrešno naziva Bagin most – taj je stotinjak metara dalje na istoj cesti, kod restorana Bago, i to ne na toj rijeci već na jednom kanalu koji se od nje odvaja u Lisicama i preko Teskere ide za Hardomilje) više se rabi ime Trebižat. Tako sve do ušća. Da bi došli na naš most (Crvengrski, u «mjestu Šiljezi», potrebno je cestom iz Ljubuškog poći prema Pločama i Vrgorcu, preći ova dva maloprije spomenuta mosta i kad se dođe do raskrižja sa semaforima okrenuti desno prema Lisicama. Nakon otprilike 3 km dolazi se da kraja Lisica i onda se od toga glavnog puta opet odvaja desno, kroz Šiljege (Lošče), tristotinjak metara, put do mosta.

[4] Prezime Šiljeg @ Acta Croatica. actacroatica.com. Pristupljeno 15. veljače 2023.

[5] SILJEG | Find people whose family name is SILJEG at locatefamily.com | Locate Family | Find people for FREE!. www.locatefamily.com. Pristupljeno 15. veljače 2023.

[6] Charles SILJEG Obituary (2011) - Seattle, WA - The Seattle Times. Legacy.com. Pristupljeno 15. veljače 2023.

[7] The Righteous Among The Nations, Siljeg Family. Pristupljeno 27. siječnja 2018.

[8] Mario Šiljeg biografija | Biografija.com. www.biografija.com. Pristupljeno 15. veljače 2023.

[9] Obrenović, Mladen. Šiljeg i potomci – pravili štafetu za Tita i pušku za Tuđmana. balkans.aljazeera.net (bošnjački). Pristupljeno 15. veljače 2023.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]