Šimun Fanfogna
Conte (grof) Simeone Fanfogna ili Šimun Fanfonja (Zadar, 7. travnja 1663. – Lendinara, 6. ožujka 1707.) visoki je časnik u Vojsci Mletačke Republike i zapovjednik korpusa oltramarina. Potiče iz stare zadarske vojničke obitelji Fanfogna (Fanfonja). Sin zadarskog viteza sv. Marka i časnika Contea Frane, od kojeg svi članovi njegove loze nose titulu grofa (conte).[1]
| Conte Simeone Fanfogna Šimun Fanfonja | |
|---|---|
 Grb obitelji Fanfogna (Fanfonja)
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 7. travnja 1663. |
| Mjesto rođenja | Zadar, Mletačka Dalmacija (Mletačka Republika) |
| Datum smrti | 6. ožujka 1707. |
| Mjesto smrti | Lendinara, Terraferma (Mletačka Republika) |
| Nacionalnost | Dalmatinac |
| Titule | Conte (grof) |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | Sargente Generale |
| Ratovi | Morejski rat Rat za španjolsku baštinu |
| Vojska |  Vojska Mletačke Republike
|
| Rod vojske | Oltramarini |
| Zapovijedao | Zapovjednik korpusa oltramarina (Morejski rat) Zapovjednik obrane Terraferme (Rat za španjolsku baštinu) |
| Odlikovanja |  Ordine di San Marco
|
Vojna služba uredi
Morejski rat uredi
Podrobniji članak o temi: Morejski ratU ranoj mladosti stupio u mletačku vojnu službu, te postaje zapovjednik zadarskih černida. U Morejskom ratu služio kao zapovjednik dalmatinskih oltramarina te sudjeluje u kopnenim i pomorskim bitkama u našim krajevima i na Levantu. Sudjeluje u oslobađanju Sinja, obrani Boke, bitkama kod Monemvasije i Valone, te osvajanju Peloponeza, rat završava na dalmatinskom bojištu u oslobađanju Herceg Novog.
Nakon mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima 1699. vraća se u Dalmaciju te zastupa mletačku stranu u pregovorima oko razgraničenja novoosvojenog teritorija (acquisto nuovo).[2]
Rat za španjolsku baštinu uredi
Podrobniji članak o temi: Rat za španjolsku baštinuGodine 1705. imenovan je višim vojnim zapovjednikom mletačke vojske sargente generale di battaglia ("bojnik vojske" koji bi odgovarao modernom činu brigadnog generala). Tijekom Rata za španjolsku baštinu zapovjeda s vojskom od 8000 profesionalnih (oltramarini i oltramontani[3]) mletačkih vojnika upućenih u Italiju, u područje donjeg dijela rijeke Pad.
Smrt uredi
Oboljevši od malarije, umire u Lendinari. Pokopan je u benediktinskoj crkvi sv. Marije u Zadru. Njegov nadgrobni spomenik ubraja se u bolja djela baroknoga kiparstva u Dalmaciji.
Pedeset godina poslije smrti, Andrija Kačić Miošić u svom djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga posvećuje pjesmu Conteu Fanfonji:
| » | Zadru grade, majko vitezova, Fanfognića, slovinskih knezova, kojino su bili mendangije, žestokoga rata od Kandije, Koluneli i mlade vojvode, đenerali od vojske duždeve! To im dužde dade za junaštvo i svijetle kuće veličanstvo, jer viteški jesu vojevali, još i turske glave odsijecali, uzimali careve gradove, razbijali po moru brodove.[4] |
« |
– Andrija Kačić Miošić | ||
Izvori uredi
- ↑ FANFONJA, Šimun - HBL. bl.lzmk.hr. Pristupljeno 4. listopada 2023.
- ↑ Š. Ljubić. 1856. Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara
- ↑ Oltramontani - profesionalni vojnci novačeni "preko" Alpa s prostora današnje Švicarske, Francuske, Njemačke i Nizozemske, elite postrojbe.
- ↑ Razgovor ugodni naroda slovinskoga / Andrija Kačić Miošić « Bugari. virtualna.nsk.hr. Pristupljeno 4. listopada 2023.