32. zagorska divizija NOVJ-a
Tridesetdruga zagorska divizija NOVJ-a formirana je 12. prosinca 1943. godine na području Kalničkog gorja od brigada „Braća Radić“ i „Matija Gubec“. Na dan formiranja imala je 1764 borca naoružana s 992 puške, 62 puškomitraljeza, 14 mitraljeza, 24 automata, 5 minobacača i 3 protutenkovska topa. Do 19. siječnja 1944. bila je pod zapovjedništvom Štaba Druge operativne zone Hrvatske, a zatim u sastavu Desetog korpusa NOVJ-a.[1]
Borbeni put divizije uredi
U siječnju 1944. divizija je djelovala u Hrvatskom zagorju protiv dijelova Pavelićevog tjelesnog zdruga i Zagrebačke posadne bojne. Posebno teške borbe vodila je 4. siječnja tijekom zauzimanja Gornje Batine i Beleca i 6.—9. siječnja oko Zlatara, a zatim, tijekom ustaške operacije „Dubrovnik“ (oko 1700 ustaša Poglavnikovog tjelesnog zdruga), u pokretu za Kalnik, kod Novog Marofa i Varaždinskih Toplica (21.—22. siječnja). Početkom veljače, jake ustaške i domobranske snage napale su slobodni teritorij Kalnika i do 12. veljače, unatoč upornim borbama 32. divizije i Kalničkog partizanskog odreda, zauzele Koprivnicu, Ludbreg, Ivanec, Pitomaču i više drugih mjesta. Do kraja veljače, postrojbe divizije čistile su od ustaša i domobrana sela u Podravini i onemogućavale popravak pruge Križevci—Koprivnica. Poslije borbi oko Ludbrega 22./23. veljače, sela Subotice 25. veljače, Koprivnice 29. veljače, na padinama Kalničkog gorja 4. i 5. ožujka, divizija se prebacila na Bilogoru, odakle je noću 12./13. ožujka započeo njezin pokret preko Moslavine i Kalnika u Hrvatsko zagorje, vodeći uz put borbe protiv dijelova njemačke Prve kozačke konjičke divizije i domobranskog Prvog gorskog zdruga.[1][2]
Krajem ožujka, divizija je dobila zadatak da s Prvom brigadom 33. divizije i Zapadnom grupom NOP odreda Desetog korpusa NOVJ-a razbije neprijateljeva uporišta i mobilizira nove borce u Hrvatskom zagorju i Prigorju. Operirajući na dohvatu Zagreba, te postrojbe vodile su teške borbe s ustaškim i domobranskim snagama, 28. ožujka oko uporišta Đurmanca i Žutnice, u travnju u rajonu Zlatara, kod Tuheljskih Toplica, Klanjca, Belca, Purge, Martinšćine, Budinšćine, Podruta, Zajezde i zauzele više neprijateljevih uporišta. Postignuti uspjesi omogućili su mobilizaciju novih boraca u Zagorju i formiranje Prve zagorske brigade (10. svibnja). U nastojanju da povrate izgubljena uporišta, Prva ustaška pukovnija Pavelićevog tjelesnog zdruga iz Novog Marofa, Svetog Ivana Zeline, Zlatara i Ivanca napala je 15. svibnja 32. i dijelove 33. divizije koji su se poslije dvodnevnih borbi (15.—16. svibnja) kod sela Huma, Hrašćine, Trgovišća, Breznice, Vinična i drugih mjesta prebacili preko Kalnika i Bilogore u Moslavinu. Poslije neuspjelog napada na Veliko Trojstvo 25. svibnja, divizija se prebacila na Kalnik, a od polovine lipnja ponovno je operairala na području Bilogore i krajem lipnja na Kalniku. U međuvremenu, u drugoj polovini lipnja, vodila je borbe kod Stare Rače, Dautana, Severina, Orovca, Hudovljana i Velikih Sredica. Od 28. lipnja do 2. srpnja odbila je napad jakih ustaških i domobranskih snaga i prodrla u Podravinu. U srpnju i kolovozu ponovno je operirala na Bilogori i u Moslavini.[2]
Vezano uz opću naredbu Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a od 17. kolovoza za rušenje komunikacija, 32. divizija je početkom rujna usmjerila svoje djelovanje na prugu između Zagreba i Varaždina. Tijekom 2. i 4. rujna, porušila je 12,5 km pruge. Istakla se, također, noću 7./8. rujna u napadu na domobransko uporište Sveti Ivan Zelina, 13./14. rujna sudjelovala u napadu na Križevce, od 26. do 27. rujna u borbama kod Velike Črešnjevice, 5. listopada u zauzimanju Pitomače, 10. listopada razbila je dijelove Šestog ustaškog zdruga kod Gornjih Mosta. U sastavu Desetog korpusa sudjelovala je od 14. do 16. listopada u neuspjelom napadu na ustaško-domobransko uporište Koprivnicu, a zatim je upućena u Hrvatsko zagorje, gdje je do sredine studenog napadala ustaško-domobranske posade i rušila prugu Varaždin—Zabok. Zauzela je 3. studenog Trgovišće i Hrašćinu, 7./8. studenog vodila oštre borbe kod Donje Zeline; a od polovine studenog rušila je prugu između Zagreba i Dugog Sela i Zagreba i Križevaca. U njenom sastavu formirana je 19. studenog 1944. godine brigada „Mihovil Pavlek Miškina“, kao njezina Treća brigada. Tada je 32. divizija imala 3450 boraca naoružanih s 1380 pušaka, 146 automata, 129 puškomitraljeza, 25 mitraljeza, 16 minobacača, 11 protutenkovskih pušaka i 12 bacača „John Bull”.[1]
Postrojbe 20. pukovnije Prve domobranske divizije i dvije satnije Prvog ustaško-domobranskog posadnog zdruga iz Križevaca, Gornje Rijeke, Svetog Ivana Zeline i Vrbovca napale su 28. studenog 32. diviziju na prostoru Zaistovec, Preseka, Slatina. Pošto se s divizijom nalazio zbjeg naroda iz Hrvatskog zagorja, bolnica s ranjenicima, radio i skladišta, ona je bila prisiljena da se noću 28./29. studenog prebaci prvo u rajonu Buzadovac, Cigovec, Remetinec, a početkom prosinca i okolinu Đurđevca i Novigrada Podravskog. U prosincu 1944. i siječnju 1945. godine, divizija je sudjelovala u sastavu Desetog korpusa u borbama za Virovitički mostobran. Tijekom 10. i 11. prosinca vodila je žestoke borbe kod Ždale, 18. prosinca kod Kalinovca, 20. i 25. prosinca kod Kloštra Podravskog i Prugovca, 6. siječnja 1945. kod Špšić-Bukovice, Lozana i Starog Gradca, 8. siječnja kod Pitomače. U sastav divizije ušla je 11. veljače 1945. godine Prva zagorska brigada, kao njena Četvrta brigada.[1]
Postrojbe 32. divizije su 13. veljačea odbile napad dijelova njemačke Prve kozačke konjičke divizije kod Donje Rašenice i Bastaja, noću 3./4. ožujka zauzele Bulinac, od 8. do 17. ožujka vodile žestoke borbe u Moslavini, 2. travnja odbile napad domobrana kod Bereka. U drugoj polovici travnja i prvoj polovici svibnja postrojbe divizije sudjelovle su u oslobođenju Podravine, Bilogore, Kalnika i Hrvatskog zagorja. Krajem travnja 1945. divizija je imala četiri brigade s ukupno 3527 boraca. Od naoružanja je imala 1896 pušaka, 269 automata, 235 puškomitraljeza, 16 mitraljeza, 39 minobacača i 4 protivtenkovske puške.[1][2]
Izvori uredi
- ↑ a b c d e Vojna enciklopedija (10. svezak), Beograd 1975., 117. str.
- ↑ a b c Vojska.net: 32nd Zagorje Division