Abasidi (arapski: العبّاسيّون, fonetski: Abbāsīyūn) su vladari iz arapske dinastije koja je vladala u Bagdadu od 750. do 1258. i od 1261. do 1517. godine, dakle tijekom 764 godina s jednim kratkim prekidom. Ukupno je imala 54 vladara kalifa. Abasidski kalifat osnovali su potomici Abasa ibn Abd al-Mutaliba.

Abasidski kalifat 850. godine

Povijesni pregled uredi

 
Kalifat 750. godine

Abasidi su svrgnuli s vlasti Omejide i zauzeli prijestolje na osnovu krvne veze s Poslanikom Muhamedom. Poticali su od Muhamedovog najmlađeg amidže (stric) Abbas ibn Abd al-Muttaliba. Smatrali su da imaju veće pravo na prijestolje nego Emevije koji nisu bile ni potomci plemena Kurejšija. Prvo što su učinili je premještanje prijestolnice u Bagdad čime su i ugodili i približili se Perzijskom carstvu koje im je pomoglo pri dolasku na vlast. Zahvaljujući ovome došlo je do zauzimanja vladarskih pozicija i od strane ne-Arapa, što je kasnije omogućilo da istaknuti muslimani koji nisu imali nikakvih veza s vladarskim pozicijama postanu uticajne vojskovođe, emiri ili veziri.

Abasidi su većinom bili orijentirani na vladanje unutar carstva, a ratovi za proširivanje carstva većinom nisu bili vođeni. Carstvo je bilo veliko i morali su postaviti regionalne vladare, međutim problemi su nastali u njihovoj borbi za vlast i želji da i njihove pozicije budu nasljedne. Jedan od ovih poduhvata je rezultirao i sada poznatom titulom sultana. Naime, već u 11. stoljeću Mahmud od Ghazne se proglasio sultanom svog teritorija odbijajući na taj način bilo kakvu vezu s Abasidima, pa i formalnu koja se realizirala u nazivima titula.

Posljednji Abasid, Al-Musta'sim, potomak Poslanikove loze je ubijen 1258. Ubio ga je Hulagu Khan nakon osvajanja Bagdada. Međutim, vladavina Abasida se nastavila i iako su izgubile stvarnu vlast nad zemljom, sve do kalifa Selima I smatrali su se vladarima, prvenstveno u vjerskim pitanjima. Do kraja svoje dinastije djelovali su iz Egipta pod vlašću Memluka.

Raskol sa šijitima uredi

U ranom periodu vladavine je došlo do prvog značajnijeg raskola između muslimana sunita i šijita. Prvenstveno, Abasidi su zanijekali šijite jer su podržavali Omejidisku vlast, a nijekali abasidsko pravo na prijestolje putem krvne veze s Poslanikom. Rezultat su bili mnogi sukobi između ovih dvaju skupina koji su završili osnivanjem neovisne države šiita u sjevernoj Africi 801. godine.

Memluci uredi

U vrijeme abasidske vladavine, u 9. stoljeću osnovana je snažna memlučka vojska. Cilj je bio podržavanje Abasida i održavanje njihove vlasti. Sačinjavali su je većinom Turci, ali i nešto Slavena i Barbara. Iako su omogućili dinastiji Abasida da riješe unutrašnje i vanjske probleme, oni su ih i svrgnuli s vlasti i osnovali moćno Osmansko carstvo.

Značaj uredi

U doba vladavine Abasida kalifat je dobio međunarodni karakter, pružen je doprinos prevođenju knjiga s drugih jezika, prvenstveno grčkog, pa baš zahvaljujući njima uspjela su se sačuvati djela velikih mislioca poput Platona i Aristotela. Postigli su značajna dostignuća vezana za medicinu, a najznačajnija djela su prevođena na latinski i hebrejski. Proučavali su ljudsku anatomiju i uzroke bolesti. U tom periodu je djelovao i Ibn Sina. Bavili su se astronomijom, razvili algebru. Doprinijeli su i na drugim poljima nauke, između ostalog i napravili jedan od prvih, ako ne i prvi globus.

Najznačajniji abasidski kalifi uredi

  • Ebul Abbas es Seffaha, (750. – 754.) prvi kalif značajan po izgradnji puta KufaMeka, te primitivni oblik vodovodnog sustava.
  • Ebu-Džafer el-Mensur, (754. – 775.) osnovao Bagdad i učinio ga prijestonicom islamskog carstva. Tražio je grčka djela da bi ih preveo na arapski jezik.
  • Muhamed el Mahdi,(775. – 785.) nasljedio veliko bogatstvo koje je darovao u dobrotvorne svrhe, proširio harem oko Kabe.
  • Harun El Rašid, (786. – 809.) izgradio prijateljske odnose s Karlom Velikim

Popis abasidskih kalifa u Bagdadu uredi

Popis abasidskih vladara u Egiptu pod okriljem Memluka uredi

Vanjske poveznice uredi