Kečiga (lat. Acipenser ruthenus), poznata i kao čiga, osjetljiva je vrsta roda Acipenser. Cijenjena je riba za prehranu, posebice u istočnoj Europi gdje se od njezine ikre pravi kavijar.

Kečiga
Kečiga u praškom akvariju
Status zaštite

Status zaštite: Osjetljivi
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Potkoljeno:Vertebrata
Razred:Actinopterygii
Red:Acipenseriformes
Porodica:Acipenseridae
Potporodica:Acipenserinae
Rod:Acipenser
Vrsta:A. ruthenus
Dvojno ime
Acipenser ruthenus
Linnaeus, 1758.
Sinonimi
Acipenser pygmaeus
Acipenser kostera
Acipenser marsiglii
Acipenser kamensis
Acipenser gmelini
Acipenser kankreni
Acipenser lovetzkyi
Baze podataka

Rasprostranjenost

uredi

Kečiga je euroazijska vrsta koja naseljava rijeke crnomorskog, azovskog, baltičkog i kaspijskog slijeva (primjerice Dunav, Volgu i Ural), te sibirske rijeke između Oba i Jeniseja.[1]

U Hrvatskoj naseljava Dunav, Savu, Dravu i njihove pritoke.[2]

Opis vrste

uredi
 
Prikaz glave

Najmanja je vrsta jesetre i naraste najviše do 125 cm dužine, te postiže masu od 16 kg. Jedinke iz dunavske populacije još su manje (35-60 cm). Tijelo joj je izduženo i valjkasto, a glava je prekrivena koštanim pločama. Leđa su tamnosmeđe boje, dok je trbuh svjetložut ili crvenkast.

Zimi, kada temperature vode padnu, kečige se okupljaju u velika jata i miruju u rupama na dnu rijeke, za vrijeme čega se ne hrane. U proljeće, po otapanju leda, migriraju uzvodno na parenje. Migracije su kratke te za dunavsku populaciju iznose oko 200 km.

Mužjaci postaju spolno zreli s 4-5 godina, a ženke s 5-9. Sibirske populacije spolno sazrijevaju nešto kasnije. Mrijeste se od travnja do lipnja, u glavnim tokovima rijeka. Ikra (5.000-100.000 jajašaca)[3] se polaže na šljunak, a inkubacija traje 6-9 dana, nakon čega mlađ odlazi nizvodno.

Prehrana kečige se sastoji od mekušaca, rakova, ličinki kukaca i malih riba.

Životni vijek kečige najkraći je od svih jesetra - 25 godina.[1][2]

Stanište

uredi

Kečiga je pridnena vrsta i boravi u slatkim i bočatim vodama umjerenog pojasa. Ponekad (vrlo rijetko) ulazi u more.[2]

Ugroženost i zaštita

uredi

Najveći uzrok ugroženosti kečige je pretjeran izlov, posebice ulov mlađih dobnih skupina koje još nisu spolno zrele.

Drugi uzroci ugroženosti su izgradnja brana na rijekama, čime se sprječavaju migracije i spušta razina vode, onečišćenje živom i naftom (najviše u Volgi i sibirskim rijekama) i stvaranje hibrida, najčešće s morunom (Huso huso).

Kako bi se zaštitile preostale populacije kečige uvedena su ograničenja ili zabrana izlova i kontrolirani uzgoj u ribogojilištima (akvakulturi).[1][2]

U Hrvatskoj spada u kategoriju zaštićenih vrsta, prema Pravilniku "NN 99/09".[4]

Izvori

uredi