Otvori glavni izbornik

Ademaga Mešić (Tešanj, BiH, 25. ožujka 1868. - zatvorska bolnica u Popovači, 5. srpnja 1945.[1]), bio je hrvatski političar iz Bosne i Hercegovine

Ademaga Mešić
Ademaga Mešić

zastupnik u Bosansko-hercegovačkom zemaljskom saboru
trajanje službe
travanj 1911. – 1914.
Doglavnik NDH
trajanje službe
8. svibnja, 1941. – 6. svibnja, 1945.
Rođenje 25. ožujka 1868.
Smrt 5. srpnja 1945.
Politička stranka MNS, JMO, MO HSS, UHRO
Zanimanje trgovac, političar

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Ademaga Mešić rođen je u Tešnju 1868. (negdje se vodi i 1869.)[2][3] godine od oca Hadži Mehmeda Muharema Mustafe i majke Arife, rođene Galijašević.[4] Izdanak je ugledne trgovačke obitelji. Polazio je srednju muslimansku školu (medresu) u Travniku i nakon očeve smrti preuzima očev posjed i postaje jednim od najuglednijh trgovaca u Bosni.[3] Pripadao je krugu napredne hrvatske inteligencije i cijeloga je života izražavao interese onog dijela bošnjačkog društva koje je prihvaćalo i podržavalo tekovine modernog doba.[4]

Spada u vrh života kulturno-prosvjetnoga, gospodarskoga, političkog i javnog muslimanskih Hrvata u Bosni i Hercegovini u od 1878. do 1945. godine. Politički pristaša Ante Starčevića, Josipa Franka i pravaške ideologije. Poslije zaposjedanja 1878. među najdosljednijim promicateljima i buditeljima hrvatske nacionalne svijesti među bosansko-hercegovačkim muslimanima. Nije se slagao s Muslimanskom narodnom organizacijom, protuaustrijskom i sa srpskom politikom povezanom organizacijom, proistekloj iz muslimanskog pokreta za vakufsko-mearifsku autonomiju,. Zato je osnovao 1908. Muslimansku naprednu stranku radi promicanja pravaške ideologije i hrvatskog nacionalizma među bosansko-hercegovačkim muslimanima i suzbijanja srpskih političko-nacionalnih pretenzija prema Bosni i Hercegovini.[1]

Prije Prvoga svjetskog rata bio je predsjednik Muslimanske napredne stranke i izabran za zastupnika u Bosansko-hercegovačkom zemaljskom saboru koji zasjeda od sredine lipnja 1910. do početka srpnja 1914. godine.[4] Izabran je na dopunskim izborima u travnju 1911. dobivši natpolovičnu potporu biračkog tijela (2.244 birača), te je kao predstavnik svih kotarskih gradova u mostarskom okružju ušao u II. izbornu kuriju Sabora.[4] Nacionalno se osjećao i izjašnjavao Hrvatom.[4][2] Zastupajući stanovište da je nužno razdvojiti pojam vjere od pojma nacije, tvrdi: "Mi nismo Turci, nego smo po vjeri Muslimani, a po naciji i našem lijepom hrvatskom jeziku Hrvati." (Mešić, Memoari I, str. 122.)[4] Zalagao se za jedinstvo Hrvata katolika i Hrvata muslimana. Godine 1914. osniva Hrvatsko dobrotvorno društvo vojnika dobrovoljaca Mešić koje je kao "pripomoćna zaklada" trebalo "potpomagati djecu vojnika-dobrovoljaca, da se izobrazuju na školama, uvježbaju u narodnim zanatima po Bosni i Hercegovini te Austro-Ugarskoj monarhiji", ali prava aktivnost društva nije u praksi zaživjela.[4]

Poslije 1918. nije mnogo uspio u političkom životu Bosne i Hercegovine, ograničenom konfesionalnim okvirima. Poslije pobjede jugoslavenske misli povukao se iz djelatne politike. Povučeno je živio u Tešnju.[1] Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije pod biljegom kao "frankovački musliman" i organizator protusrpskih dobrovoljačkih odreda u Prvome svjetskom ratu. U novoj državi član Jugoslavenske muslimanske organizacije,[2] ali samo formalno. Kratkovremeno predsjedao kotarskom organizacijom stranke. Na JMO je posredno utjecao, preko svog zeta Hamzalije Ajanovića.[1] Odlučan je protivnik ulaska JMO ulaska u Jugoslavensku radikalnu zajednicu smatrajući da se time napušta ideja o autonomiji BiH.[2] Nezadovoljan ulaskom JMO u sklopu koalicije sa srbijanskim strankama, iz JMO je istupio 1927. godine.[1] Zbog toga inicira veliku skupštinu u Tešnju 27. listopada 1935. godine koja je bila osnova za buduću Muslimansku organizaciju (osnovana u studenom 1936. godine u Zagrebu pri HSS-u).[2] MO HSS osnovao je zajedno s Hakijom Hadžićem,[5], poslije ulaska JMO u vladu Milana Stojadinovića.[1] MO HSS djeluje u BiH od tada pa sve do 1941. godine, a Mešić je jedan od njezinih čelnika. Za vrijeme stvaranja i tijekom NDH doglavnik je Anti Paveliću.[2]

Nakon sloma NDH i smrtUredi

Dne 6. svibnja 1945. godine napušta Zagreb, zajedno s članovima Vlade NDH i drugim dužnosnicima, te odlazi u Austriju. Britanski vojni redarstvenici uhićuju ga 17. svibnja 1945. godine i zatvaraju u logoru Spittal na Dravi, a 18. svibnja je u Rosenbachu izručen jugoslavenskim vlastima.[2] Od Vojnog suda JA u Zagrebu optužen je za "veleizdaju i ratni zločin" na temelju "Uredbe o vojnim sudovima" iz 1944. godine.[4] Isti sud osudio ga je 1. lipnja 1945. na kaznu doživotnog zatvora, gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.[4] Umro je zlostavljan, 5. srpnja 1945. godine, u zatvorskoj bolnici u Popovači.[1]

Književno stvaralaštvo i publicistikaUredi

Bio je jednim od najvećih kulturnih mecena u Bosni u prvoj polovici 20. stoljeća i dugogodišnji novčani podupiratelj listova Behar, Ogledalo, Muslimanska svijest, a zajedno s Hakijom Hadžićem i osnivač lista Hrvatska svijest, u kojima također i objavljuje.[2] Jedan je od osnivača i značajni je pomagatelj Muslimanskoga kulturnog i potpornog društva Gajret i Narodne uzdanice. Osnovao je samostalno 50 zemljoradničkih zadruga,[3] i različitih kulturno-prosvjetnih i zadružnih pothvata i ustanova.[1] Osnivač je Hrvatske muslimanske čitaonice u Tešnju, Hrvatskoga muslimanskog konvikta u Sarajevu. Osnovao je Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke za koju je dobio fetvu istambulskog šejh-ul-islama. Banka je bila prvi suvremeni novčani zavod muslimanskih Hrvata i muslimana općenito. Bio je također većinski vlasnik Islamske dioničke štamparije,[2][3] čiji je bio utemeljitelj.[1] Napisao je dramu Carevićev grob (poslije preuređena u Ismet i Almera) i više brošura od kojih je poznatija Namet na vilajet.[2][3]

DjelaUredi

  • Carevićev grob, drama, (poslije preuređena u Ismet i Almera)
  • Namet na vilajet, brošura, 1917.
  • Ademaga Mešić, Moj odgovor bezimenim klevetnicima i drugi tekstovi, Tešanj, 1998. (priredio Amir Brka)

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Hasanbegović, Zlatko. Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939. // ČSP, br. 3. (2008.), str. 969.–998. (Hrčak), str. 971-973.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 2,9 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 265-266.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Hrvatska revija, Buenos Aires, prosinac 1955., str. 352-353.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 4,8 Kisić Kolanović, Nada. Ademaga Mešić i hrvatska nacionalna ideja 1895.–1918. godine // ČSP, br. 3. (2008.), str. 1119.-1140., (Hrčak), preuzeto 17. prosinca 2011.
  5. Kisić Kolanović, Nada. Muslimanska inteligencija i islam u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj // ČSP, br. 3., (2004.), str. 901.-938., (Hrčak), str. 911.

Vanjske povezniceUredi

Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Ademaga Mešić