Hamzalija Ajanović
Hamzalija Ajanović (Tešanj, 1892. – Vrbanja kraj Banje Luke, 1925.), bosanskohercegovački je novinar i političar.
Hamzalija Ajanović | |
---|---|
Rođenje | 1892., Tešanj |
Smrt | 1925., Banja Luka |
Zanimanje | novinar, političar |
Životopis
urediRođen je 1892. u Tešnju. Gimnaziju je pohađao u Sarajevu i Banjoj Luci. Kao gimnazijalac djelovao u pravaškoj Mladoj Hrvatskoj čiji je tajnik i predsjednik, te urednik njezina sarajevskoga glasila Hrvatska svijest koje je novčano podupirao Ademaga Mešić.[1] Godine 1912. predsjednik Mlade Hrvatske u Zagrebu.[2] Slavistiku i romanistiku studirao je u Beču, Zagrebu Grazu, a diplomirao u Zagrebu 1920. godine. Politički i literarno aktivan još kao učenik, a naročito kao student. Na izborima 1920., 1923. i 1925. biran je za poslanika u parlamentu Kraljevine SHS kao nosliac liste za banjalučko okružje, a od 1922. glavni je urednik Pravde, glasila JMO. U svojim skupštinskim govorima i novinskim tekstovima kontinuirano je ukazivao na izuzetno težak položaj Bosne i Bošnjaka u Kraljevini SHS. Oženio je kći Ademage Mešića Nasihu. Osnovao je Muslimansko kulturno društvo Narodnu uzdanicu, koje je bilo povezano s JMO i djelovalo kao protuteža srpsko-jugoslavenski usmjerenom Muslimanskom kulturnom i prosvjetnom društvu Gajretu. Poginuo je kod Banje Luke u prometnoj nesreći. Pokopan je u Banjoj Luci u haremu džamije Ferhadije.[1]
Knjigu njegovih izabranih tekstova priredio je i objavio 2000. godine Amir Brka.
Izvori
uredi- ↑ a b Hasanbegović, Zlatko. Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939. // ČSP, br. 3. (2008.), str. 969.–998. (Hrčak), str. 971.
- ↑ Hercegovački info portal Đafer-beg Kulenović se izjašnjavao kao Hrvat, što se dogodilo sa današnjim muslimanima?, 27. studenoga 2017. (pristupljeno 22. prosinca 2017.)
3. Ajanović, Hamzalija. Izbor tekstova, priredio i predgovor napisao Amir Brka, Tešanj, Centar za kulturu i obrazovanje, 2000.