Alijetet u jezikoslovlju označava obilježje nekog jezika ili jezičnog sustava koje je se ne nalazi ni u jednom drugom jeziku, odnosno jezičnom sustavu.[1][2][3]

Naziv je skovao Žarko Muljačić 1970. godine kao opreku pojmu alteritet.[4] U hrvatskom jezikoslovlju pojmove alijetet i alteritet popularizirao je Milan Moguš 1977. godine u svojoj monografiji Čakavsko narječje u kojoj koristi pojmove alijeteta i alteriteta za razlikovanje čakavskog i štokavskog narječja.[3]

Primjeri uredi

Zamjenica ča je alijetet čakavskog narječja, odnosno nalazimo ju samo u čakavskim govorima.[3]

Izvori uredi

  1. Lucija Šimičić, Cakavizam u viškim govorima, u: Croatica et Slavia Iadertina XVII/II, 2011.
  2. Iva Lukežić, Govori Klane i Studene, Crikvenica, Libellus, 1998.
  3. a b c Milan Moguš, Čakavsko narječje, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, 1977.
  4. Žarko Muljačić, Altérité et aliété, u: Filologija 6, 105-111., 1970.

Literatura uredi

  • Žarko Muljačić, Altérité et aliété, u: Filologija 6, 105-111., 1970. (francuski jezik)
  • Milan Moguš, Čakavsko narječje, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, 1977.
Nedovršeni članak Alijetet koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.