Alteritet u jezikoslovlju označava obilježje nekog jezika ili jezičnog sustava koje možemo pronaći u drugim jezicima, odnosno jezičnim sustavima.[1] Ipak, ova obilježlja u drugim jezicima, odnosno jezičnim sustavima se ne javljaju u svakoj njihovoj apstraktnoj i konkretnoj sastavnici.[2]

U hrvatskom jezikoslovlju pojmove alijetet i alteritet popularizirao je Milan Moguš 1977. godine u svojoj monografiji Čakavsko narječje u kojoj koristi pojmove alijeteta i alteriteta za razlikovanje čakavskog i štokavskog narječja.[1]

Primjeri uredi

Cakavizam je alteritet čakavskog narječja, jer iako u pravilu svojstven čakavskom narječju, pojava je također zabilježena u štokavskim govorima Karlobaga i Šibenika te u kajkavskom govoru Prezida.[3]

Izvori uredi

  1. a b Milan Moguš, Čakavsko narječje, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, 1977.
  2. Iva Lukežić, Govori Klane i Studene, Crikvenica, Libellus, 1998.
  3. cakavizam, u: Struna.hr - Hrvatsko strukovno nazivlje, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pristupljeno 19. listopada 2023.

Literatura uredi

  • Milan Moguš, Čakavsko narječje, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, 1977.
Nedovršeni članak Alteritet koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.