Otvori glavni izbornik

Bajkalsko jezero

Bajkalsko jezero (ruski: О́зеро Байка́л, burjatski: Байгал далай) u azijskom dijelu Ruske Federacije najstarije je jezero (oko 25 milijuna godina), i ujedno najdublje (oko 1700 m) jezero na svijetu. Zbog svoje starosti i izoliranosti nastala je jedna od najbogatijih slatkovodnih fauna koja je nezaobilazna u proučavanju evolucije. U jezeru i oko njega nalazi se mnoštvo jedinstvenih biljnih i životinjskih vrsta zbog čega se često naziva i „Ruski Galapagos”. Zbog toga je 1996. god. upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji

Bajkalsko jezero
Karte baikal2.png
Lokacija Zemljovid Bajkalskog jezera
Koordinate 53°13′″N 107°45′″E / Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < / Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator /; Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator /Koordinate: 53°13′″N 107°45′″E / Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < / Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator /; Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator /
Površina 31.494 km²
Zapremina 23.600 km³
Najveća dubina 1.642[1] m
Nadmorska visina 455 m
Najveća širina 80 km
Najveća dužina 636 km
Vrsta jezera rasjedno jezero (tektonsko)
Pritoci Selenga, Čikoj, Hilok, Uda, Barguzin, Gornja Angara
Ulijeva se u u rijeku Angaru
Države Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija
Satelitska fotografija Bajkalskog jezera
Sliv rijeke Jenisej koji obuhvaća Bajkalsko jezero.

OdlikeUredi

Ime mu dolazi od tatarskog Bai-kul, što znači „Bogato jezero”, ili jakutskog Bajagal, što znači „Veliko jezero”,[2] a poznato je i pod nazivom „Plavo sibirsko oko”.

S obzirom na svoju izrazitu dubinu od 1.637 m i veliku površinu (31.500 km2), zaprema više od 20% svjetskih zaliha slatke vode u tekućem stanju (dakle, ne uključujući ledenjake).

Upravno se nalazi u dvije upravne jedinice, u Irkutskoj oblasti i u Burjatskoj. U njega utječe čak 336 rijeka, a izvire samo jedna rijeka, Angara[3], duga 1779 km, desna pritoka Jeniseja i odnosi prosječno 1920 m³ vode u sekundi. Ukupna površina sliva jezera iznosi 557.000 km². U jezeru se nalazi 27 otoka od kojih je najveće Olhon (742 km²). Pretpostavlja se da je starost Bajkalskog jezera između 20 i 30 miliona (milijuna) godina.

Podrijetlo jezera i dalje je tema znanstvenog spora, ali se smatra da je dio kontinentalnog rasjeda, takozvanog „Bajkalskog rova”, koji je nastao tektonskim pomicanjem ploča, a širi se i produbljuje oko 2 cm godišnje. Ovdje se razdvajaju, euroazijska i amurska ploča praveći pukotinu u zemljinoj kori. Uzrok ovoga rascjepa leži na krajnjem jugu gdje Indijska ploča kao klin pritišće i razdvaja spomenute ploče. Zona Bajkalskog rova ima najveću dubinu upravo u području Bajkalskog jezera, koje je oko 1600 km duga pukotina, a skoro 6 km duboka. Dakle, Bajkalsko jezero, koje zbog sedimenata doseže „samo” 1.642 m dubine ujedno je najdublja kriptodepresija na svijetu s dnom na dubini od 1.181 m ispod površine mora. Kada bi zaronili na dno jezera tlak vode na ljudsko tijelo bi bio jačine od 16.108.020 paskala.

Oko jezera su planinska gorja, visoka između 1.180 i 2.575 m, koji kanaliziraju uzdužne vjetrove koji su izrazito opasni za plovidbu jezerom. Sa sjevera verhovnik, koji puše brzinom oko 20 m po sekundi i podiže valove na jugu jezera visoke i do 4,5 m, a s juga puše kultukčiji su valovi visoki do 3,5 m na srednjem i sjevernom dijelu jezera. Najopasniji su ipak vjetrovi poprečnog pravca, slapoviti vjetar sarma koji puše na zapadnoj strani jezera spuštajući se niz dolinu obale rijeke Sarme, te dostiže brzinu između 40 do 50 m u sekundi i podiže valove i do pet metara visine na srednjem dijelu jezera. Najviši valovi na Bajkalskoj jezeru su u kasnu jesen, pred zaleđivanje jezera. Koncem rujna 1902. god. ovi vjetrovi su prouzročili pomorsku katastrofu parobroda „Aleksandar Nevski“ u kojoj su stradale 172 osobe.

Panorama Bajkalskog jezera pod ledom kod poluotoka Sveti Nos 2002. god.

Voda Bajkalskog jezera se koristi za piće. Tijekom zime, kada je cijela površina jezera prekrivena debelom ledenom korom, režu se kocke leda i raznose na prodaju po okolnim naseljima. Također u to vrijeme (od siječnja do svibnja), jezerom se odvija automobilski, kamionski i drugi prijevoz. Zbog veličine jezera, malo je vjerojatno da ćete naići na neki drugi automobil, pa je vožnja prilično sigurna. Led je tu dubok od 30 cm, pa do nekoliko metara.

Istočne obale Bajklaskog jezera su dom Burjatskim plemenima, koja gaje koze, deve, goveda i ovce[4].

BioraznolikostUredi

Bajkalsko jezero

  Svjetska baštinaUNESCO
 
  Ruska Federacija
Godina uvrštenja: 1996. (22. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: vii, viii, ix, x
Ugroženost: ne
Poveznica: 754 UNESCO

Jezero je dom za više od 1085 vrsta biljaka i 1550 vrsta životinja od kojih je skoro 80% endemskih vrsta. Od biljaka tu je i močvarski osat (Cirsium palustre), čije je ovo najistočnije nalazište[5]. Oko 80-90% biomase u jezeru čini endemska vrsta zooplanktona, Epischura baikalensis[6]. Jedna od životinjskih vrsta je i bajkalski tuljan (Phoca sibirica), rijetka vrsta slatkovodnog tuljana. Zbog njihova skupocjenog krzna, česta su meta brojnih krivolovaca[7] Od riba najznačajnije su: omul (Coregonus autumnalis migratorius), dvije vrste golomjanke ili tzv. bajkalske uljne ribe (Comephorus baicalensis i C. dybowskii), dvije vrste lososa (Thymallus arcticus baicalensis i Salmonidae baicalensis), te bajkalska jesetra (Acipenser baerii baicalensis), sve endemske vrste velike komercijalne vrijednosti. Od beskralješnjaka tu su crvi virnjaci (Turbellaria), puževi i rakovi postranice (Amphipoda).

ZaštitaUredi

 
BPPM zagađuje vodu i atmosferu Bajkalskog područja 2008. god.

Nakon što je 1996. god. Bajkalsko jezero postala UNESCO-va svjetska baština, Odbor za svjetsku baštinu, međuvladino tijelo osnovano Konvencijom o svjetskoj baštini, redovito je ispitivao stanje očuvanosti područja. Na 29. sjednici Odbora za svjetsku baštinu u Durbanu, u Južnoj Africi, u srpnju 2005. godine, Odbor je izjavio da bi svaki razvoj naftovoda koji prelazi sliv Bajkalskog jezera i glavnih pritoka bio slučaj za upis jezera na Popis mjesta svjetske baštine u opasnosti. Nakon otvorenog pisma predsjedniku Ruske Federacije, Vladimiru Putinu, o stanju očuvanosti svjetskog naslijeđa Bajkalskog jezera 2006. god.[8], vlada Republike Rusije je odlučila promijeniti kurs naftovoda čime je „Ruska Federacija pokazala svoju predanost pridruživanju međunarodnim naporima u zaštiti zajedničke baštine čovječanstva i promicanju održivog razvoja”[9]. No, na 33. sjednici Odbora za svjetsku baštinu (Sevilla, 2009.), Centar za svjetsku baštinu i IUCN primili su velik broj pisama od pojedinaca koji su bili zabrinuti za stanje očuvanosti baštine Bajkalskog jezera, a posebno zbog ponovnog otvaranja Bajalskoga pogona za papir i celulozu (BPPM) i njegovih vjerojatnih utjecaja na izvanrednu univerzalnu vrijednost i integritet Bajkalskog jezera. Greenpeace Rusija i WWF su 2010. skupili 125.000 potpisa ljudi širom svijeta koji su potpisali peticiju za zaštitu Bajkalskog jezera[10]. U veljači 2013. god. Vlada Rusije donijela je odluku o zatvaranju BPPM-a, a u rujnu 2013. zaustavljena je proizvodnja, te se planira uklanjanje akumuliranog oštećenja okoliša[11] God. 2018. UNESCO je zaprimio i žalbe o opsežnim planovima sječe šume na prostorima zaštićenog područja Bajkalskog jezera, o čemu se vlada Ruske Federacije još treba očitovati[12]

Krivolov je jedan od problema očuvanja flore i faune Bajkalskog prirodnog područja, osobito izlov bajkalskih tuljana, a posebno mladunčadi.

IzvoriUredi

  1. А. А. Бухаров, Байкал в цифрах (краткий справочник), Иркутск: Изд-во ИП «Макаров С. Е.», 2001., str. 72 с.
  2. Dervla Murphy, Silverland: A Winter Journey Beyond the Urals, London, John Murray, 2007., str. 173.
  3. http://hrskole.com/u_obraz.afp?!_1L70SIQ61&SifraObraz=5
  4. S. Hudgins, The Other Side of Russia: A Slice of Life in Siberia and the Russian Far East (PDF), Texas A&M University Press, 2003. Predložak:Eng oznake Pristupljeno 26. srpnja 2019.
  5. C. Michael Hogan, Marsh Thistle: Cirsium palustre (Arhivirano 18 Listopad 2017), 2009., GlobalTwitcher.com, ed. N. Strömberg
  6. [Zooplankton i ekosustav Bajkalskog jezera] (rus.) Posjećeno 2. veljače 2011.
  7. Peter Saundry, Baikal seal, 2010., Encyclopedia of Earth. Topic ed. C. Michael Hogan, Ed. in chief C. NCSE, Washington DC. (engl.) Posjećeno 2. veljače 2011.
  8. World Heritage Committee Chairperson Sends Letter to President of Russian Federation concerning Lake Baikal Friday, 24. ožujka 2006. (engl.) Pristupljeno 26. srpnja 2019.
  9. Director-General and World Heritage Committee Chair welcome decision to alter course of pipeline near Lake Baikal, 28. travnja 2006. (engl.) Pristupljeno 26. srpnja 2019.
  10. Greenpeace and WWF present 125,000 signatures to UNESCO to save world’s oldest, deepest and largest lake, 30. lipnja 2010. (engl.) Pristupljeno 26. srpnja 2019.
  11. Na mjestu Bajkalskog pogona celuloze i papira će se otvoriti „Rezervat Rusije”, ria.ru, 6. travnja 2019. godine (rus.) Pristupljeno 26. srpnja 2019.
  12. State of Conservation of Lake Baikal, 3. kolovoza 2018. (engl.) Pristupljeno 26. srpnja 2019.

Vanjske povezniceUredi

Ostali projektiUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bajkalsko jezero