Wikipedija

Baski

Baski su narod koji živi na zapadnim Pirenejima i obali Biskajskog zaljeva. Oko 2,5 milijuna stanovnika živi u Španjolskoj autonomnoj pokrajini Baskiji, a oko 200 000 u Francuskoj. Baskijskih zajednica ima u Srednjoj i Južnoj Americi kuda su odselile u 18.st. Osnova baskijskog identiteta je izolirani jezik nazvan euskara, a podrijetlo jezika nije do kraja objašnjeno. Pretpostavlja se da su Baski ostatak neindoeuropskog naroda. Najveći baskijski grad je Bilbao (na jeziku Baska: Bilbo).

Baski
Baski
 Neki podatci u ovom članku ili odjeljku nisu provjereni i možda nisu pouzdani. (Rasprava)Provjerite ima li netočnosti, te ih prema potrebi ispravite i navedite izvore.
Baski

Euskaldunak
Vascos
Basques

Ukupno pripadnika
13.000.000[1]
Značajna područja naseljavanja
Španjolska: 2.410.000[2][3]
Francuska 239.000
SAD 58.000 [4]
Jezik
baskijski, španjolski, francuski, okcitanski
Vjera
pretežito katoličanstvo
Baskijsko područje.

Endonimi i egzonimi

uredi

Baski sami sebe zovu Euskaldunak, u singularu Euskaldun. Riječ je nastala od euskara (jezik baska, baskijski) i –dun 'onaj koji ima', odnosno 'onaj koji ima baskijski jezik', to jest 'baskijski-govornik'. Srodna riječ Euskotar označava stanovnika Baskije bez obzira govori li baskijski. Treba napomenuti da su ovi nazivi izmišljeni u 19. stoljeću od strane Sabina Arane- tvorca baskijskog nacionalizma. Arana je također izmislio naziv maketo- pogrdnu riječ za ne-Baske u Španjolskoj. Zbog fizičkog oblika lica nazivani su često 'narod sa zečjim licem'.[nedostaje izvor]

Podrijetlo

uredi

Rane antropološke i genetske studije s početka i kraja 20. stoljeća teoretizirale su da su Baski potomci izvornih kromanjonaca.[5][6] Posebnost uočena istraživanjima 'klasičnih' genetskih biljega (poput krvnih grupa) i očito "predindoeuropska" priroda baskijskog jezika rezultirala je popularnim i dugotrajnim stavom da su Baski "živi fosili" najraniji moderni ljudi koji su kolonizirali Europu.[7] Međutim, studije Y-DNA haplogrupa otkrile su da u njihovoj izravnoj muškoj lozi velika većina modernih Baskija ima zajedničko podrijetlo s ostalim zapadnim Europljanima, naime izrazitu prevlast indoeuropske haplogrupe R1b-DF27 (70%).[8] Starost podgrane koju Baski nose, R1b-DF27, "procjenjuje se na ~ 4.200 godina, na prijelazu između neolitika i brončanog doba, kada je Y-kromosomski krajolik zapadne Europe temeljito preuređen. Unatoč visokoj učestalosti kod Baskija tamo je unutarnja raznolikost Y-STR R1b-DF27 niža, što rezultira mlađim procjenama starosti ", što implicira kako je u regiju pristigla s drugog mjesta.[8] Nekoliko drevnih uzoraka DNK pronađeno je i istraženo iz iberijskog i baskijskog područja. Zbirka haplogrupa mtDNA i Y-DNA tamo uzorkovana značajno se razlikovala u usporedbi s njihovim modernim frekvencijama. Znanstvenici su zaključili da postoji "diskontinuitet" između starih i modernih Baskija,[9] jer dok Baskiji imaju neke vrlo arhaične loze mtDNA,[10][11] nisu "nerazrijeđenog paleolitskog podrijetla", već su značajno ranoneolitičkog podrijetla i povezani s izoliranim narodom otoka Sardinija,[12] prije otprilike 4500 godina gotovo je sve nasljeđe Y-DNA iz iberske primjese mezolitskih lovaca sakupljača i neolitičkih poljoprivrednika zamijenjeno lozom indoeuropskih stočara iz stepe,[13][14] a baskijska genetska posebnost rezultat je stoljećima niske veličine populacije, genetskog drifta i endogamije.[15] Isto su potvrdila i autosomalne studije,[16][17][18][19] a prema studiji iz 2019. godine, "današnje Baske najbolje je opisati kao tipičnu željezno dobnu populaciju bez primjesa koji su kasnije utjecali na ostatak Iberije".[20]

Običaji

uredi

Baski su u svojoj izoliranosti, ali u veoma tranzitnom području, uspjeli sačuvati stare običaje i jezik. Žene se samo međusobno, za njih su djeca iz miješanih brakova prokleta.[nedostaje izvor] Kod njih nije bila rijetkost da se žene unutar jedne obitelji, pa čak i brak između brata i sestre.[nedostaje izvor] Sličan običaj nalazimo kod Sansegota, malene zajednice, uveliko rasipane po svijetu, čije je središte otok Susak. Baski su veoma odani svojoj zajednici na dan Dia de la Patria (ili na euskarskom Aberi Eguna; Dan domovine) na desetke tisuća Baska iz Francuske, Španjolske, i širom svijeta, okupljaju se u svetom gradu Gerniku ispod jednog prastarog hrasta i zaklinju na vjernost domovini.[nedostaje izvor]

Religija

uredi

Tradicionalno, Baski su uglavnom rimokatolici. U 19. stoljeću, a prilično i u 20., Baski su kao skupina ostali posebno pobožni. U posljednjih nekoliko godina odlazak u crkve opada kao i u ostalim zemljama zapadne Europe. Baskija je bila izvor misionara poput Franje Ksaverskog i Michela Garicoïtsa. Ignacije Loyola, osnivač Družbe Isusove, bio je Bask. 17. C. Kalifornijski franjevac Fermín Lasuén rođen je u Gazteizu.

Dašak protestantizma u kontinentalnoj Baskiji proizveo je prvi prijevod novog zavjeta na baskijski jezik Joannesa Leizarrage. Nakon što se kralj Navare, Henrik IV. obratio na katoličanstvo kako bi postao kralj Francuske, protestantizam je gotovo nestao.

Bajona je imala židovsku zajednicu sastavljenu uglavnom od Sefarda izbjeglih od španjolske i portugalske inkvizicije. Također su bile i važne židovske i muslimanske zajednice u Navari prije kastilske invazije 1512. – 1521.

Danas, prema jednoj anketi, samo nešto više od 50% Baska ispovijeda neku vrstu vjerovanja u Boga, dok su ostali ili agnostici ili ateisti. Broj vjerskih skeptika se povećava značajno među mlađim naraštajima, dok su stariji pobožniji.[21]

Poznati Baski

uredi

Vanjske poveznice

uredi

Izvori

uredi
  1. ↑ Diáspora vasca, la octava provincia [Basque diaspora, the eighth province] (engleski). eke.eus. Pristupljeno 24. veljače 2017.: There are about 10 million Basque descendants who continue to live for their language and culture.CS1 održavanje: postscript (link)
  2. ↑ V. inkesta soziolinguistikoa 2011 [V. Sociolinguistic Survey] (PDF) (baskijski). Central Publications Service of the Basque Government. Vitoria-Gasteiz. 2013. ISBN 978-84-457-3303-5. Pristupljeno 24. veljače 2017.
  3. ↑ INE. INE. 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2014. Pristupljeno 24. veljače 2017.
  4. ↑ Census 2000: Table 1. First, Second, and Total Responses to the Ancestry Question by Detailed Ancestry Code: 2000 (XLS). U.S. Census Bureau. 22. siječnja 2007. Pristupljeno 24. veljače 2017.
  5. ↑ Wells, H. G. The Outline of History New York: 1920, Doubleday & Co., Volume I, Chapter XI "The Races of Mankind," Pages 131-144 See Pages 98, 137, and 139
  6. ↑ Cavalli-Sforza, L. Luca; Menozzi, Paolo; and Piazza Alberto. The History and Geography of Human Genes Princeton, New Jersey: Princeton University Press, 1994, p. 280
  7. ↑ Alonso, Santos. 2005. The place of the Basques in the European Y-chromosome diversity landscape (PDF). European Journal of Human Genetics. Springer Nature. 13 (12): 1293–1302. doi:10.1038/sj.ejhg.5201482. ISSN 1018-4813. PMID 16094307. S2CID 7089003. Pristupljeno 3. studenoga 2016.
  8. ↑ a b Solé-Morata, Neus. 2017. Analysis of the R1b-DF27 haplogroup shows that a large fraction of Iberian Y-chromosome lineages originated recently in situ. Scientific Reports. 7 (7341). doi:10.1038/s41598-017-07710-x. Pristupljeno 29. studenoga 2020.
  9. ↑ Levy-Coffman, Ellen. 17. kolovoza 2006. We Are Not Our Ancestors: Evidence for Discontinuity between Prehistoric and Modern Europeans. Journal of Genetic Genealogy. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. travnja 2009. Pristupljeno 3. studenoga 2016.
  10. ↑ González, Ana M.; Oscar García; José M. Larruga; Vicente M. Cabrera. 23. svibnja 2006. The mitochondrial lineage U8a reveals a Paleolithic settlement in the Basque country. BMC Genomics. 7 (1): 124. doi:10.1186/1471-2164-7-124. PMC 1523212. PMID 16719915
  11. ↑ Behar, DM; Harmant, C; Manry, J; van Oven, M; Haak, W; Martinez-Cruz, B; Salaberria, J; Oyharçabal, B; Bauduer, F; Comas, D; Quintana-Murci, L. 9. ožujka 2012. The Basque Paradigm: Genetic Evidence of a Maternal Continuity in the Franco-Cantabrian region since Pre-Neolithic Times. The American Journal of Human Genetics. 90 (3): 486–493. doi:10.1016/j.ajhg.2012.01.002. PMC 3309182. PMID 22365151
  12. ↑ Günther, Torsten. 2015. Ancient genomes link early farmers from Atapuerca in Spain to modern-day Basques. Proceedings of the National Academy of Sciences. 112 (38): 11917–11922. Bibcode:2015PNAS..11211917G. doi:10.1073/pnas.1509851112. PMC 4586848. PMID 26351665
  13. ↑ Gibbons, Ann. 14. ožujka 2019. Men who lived in Spain 4500 years ago left almost no male genetic legacy today. Science. doi:10.1126/science.aax3372. Pristupljeno 29. studenoga 2020.
  14. ↑ Blakemore, Erin. 14. ožujka 2019. Surprising DNA found in ancient people from southern Europe. National Geographic. Pristupljeno 29. studenoga 2020.
  15. ↑ Bycroft, Clare. 2019. Patterns of genetic differentiation and the footprints of historical migrations in the Iberian Peninsula. Nature Communications. 10 (1): 551. Bibcode:2019NatCo..10..551B. doi:10.1038/s41467-018-08272-w. PMC 6358624. PMID 30710075
  16. ↑ Rodríguez-Ezpeleta, Naiara. 2010. High-density SNP genotyping detects homogeneity of Spanish and French Basques, and confirms their genomic distinctiveness from other European populations. Human Genetics. 128 (1): 113–7. doi:10.1007/s00439-010-0833-4. PMID 20443121. S2CID 28086737
  17. ↑ Grant, Bob. 9. rujna 2015. Ancient DNA Elucidates Basque Origins. the-scientist.com. Pristupljeno 2. studenoga 2016.
  18. ↑ Ancient DNA cracks puzzle of Basque origins. BBC News. 7. rujna 2015. Pristupljeno 2. studenoga 2016.
  19. ↑ Ancient genomes link early farmers to Basques. phys.org. 7. rujna 2015. Pristupljeno 2. studenoga 2016.
  20. ↑ Olalde, Iñigo. 2019. The genomic history of the Iberian Peninsula over the past 8000 years. Science. 363 (6432): 1230–1234. Bibcode:2019Sci...363.1230O. doi:10.1126/science.aav4040. PMC 6436108. PMID 30872528
  21. ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 27. ožujka 2009. Pristupljeno 16. studenoga 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Baski&oldid=6999244"