Bičevanje Krista (Piero della Francesca)
Bičevanje Krista je slavna slika Piera della Francesce iz 1455. – 60. godine na kojoj je na najsmjeliji način prikazana ekstremna linearna perspektiva koja je postala važna odlika rane renesanse.
 Bičevanje Krista | |
| Piero della Francesca, 1455. | |
| tempera na drvu | |
| 58,3 × 81,5 cm | |
| Nacionalna galerija delle Marche, Duždeva palača, Urbino | |
| Portal: Likovna umjetnost |
Kompozicija slike je podijeljena na dva gotovo jednaka dijela jednim bijelim stupcem, prema pravilu zlatnog reza koji ova dva dijela uravnotežuje. U lijevom dijelu je u pozadini prikazan Krist kojega upravo bičuju, dok se u desnom dijelu nalaze tri stojeće figure, u nekom razgovoru i nesvjesne događanja iza njih. Linearnom perspektivom ostvaren je dubok kubni prostor zatvorenih granica. Granice prostora su određene arhitekturom - linijama i plohama poda, stropa, zidova, stupova, kroz koje se jasno i čitljivo postupno nižu planovi, naglašeni još razmještajem likova[1]
Sitni detalji na tkaninama i draperijama njihovih luksuznih odora podsjeća na mletačka djela umjetnika kao što su Giovanni Bellini.[2]
Ova slika je privukla mnogo pozornosti zbog neugodne teme, i premda danas postoje mnoge teorije o njezinom značenju, danas se smatra kako je ona bila pokušaj pomirenja Istočne i Zapadne Crkve u vrijeme turske opasnosti, te tako motiv Bičevanje Krista predstavlja patnje Konstantinopola. Tako bi se osobe na slici mogle protumačiti; krajnje lijeva figura bi bio turski sultan Murat II., a stojeće figure od lijeva prema desno: kardinal Bessarion, Toma Peleolog (brat bizantskog cara Ivana VIII.) i Niccolò III. d'Este, vojvoda od Ferrare i domaćin Mantovskog koncila gdje se predlagao križarski rat protiv Osmanlija.[3]
Sposobnost umjetnika da strogu perspektivu, inače karakteristiku firentinske slikarske škole kojoj della Francesca nije izravno pripadao, kombinira s dražešnošću nizozemske umjetnosti je bila nedostižna.
Slavni povjesničar umjetnosti, Kenneth Clark, svrstao je ovu sliku u deset najvažnijih u povijesti umjetnosti, prozvavši ju "najveća mala slika u povijesti".
Izvori uredi
- ↑ Jadranka Damjanov, Likovna umjetnost 1., Školska knjiga Zagreb, 1971., str. 32. ISBN 953-0-20109-5
- ↑ 30,000 Years of Art: The story of human creativity across time and space, Phaidon Press Inc., 2007., New York, str. 681. ISBN 978-0-7148-4789-4
- ↑ Prema tvrdnjama povjesničarke Silvije Ronchey