Bihaćki muftiluk

muftiluk

Bihaćki muftiluk, muftijstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koje djeluje na području Bosne i Hercegovine. Sjedište muftiluka je u Bihaću. Trenutačni muftija je hfz. Mehmed ef. Kudić (od 2019.).

Bihaćki muftiluk
Fethija džamija u Bihaću
Fethija džamija u Bihaću
Reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović
Muftijamuftija bihaćki
Osnovano1883.
SjedišteBihać
DržavaBosna i Hercegovina

Povijest uredi

 
Muftija bihaćki hfz. Sulejman ef. Šarac (1885. – 1887.)

Bihaćki muftiluk je osnovan 1883. godine kada je za muftiju postavljen Sabit ef. Ribić, zvani Širazija, Nakon njega na tu funkciju imenovan je hfz. Sulejman ef. Šarac, u periodu od 1885. do 1887. godine. Svečano je ustoličen za reis-ul-ulemu 26. lipnja 1910. godine. Hfz. Jusuf ef. Jahić je obavljao funkciju bihaćkog muftije punih 14 godina, do 1914. godine. U periodu od 1914. do 1921. mjesto muftije je bilo upražnjeno, ali je 1921. imenovan na dužnosto muftije Abdulah ef. Moranjak, da bi Muftijstvo bihaćko 1930. godine bilo ukinuto. Muftijstvo je 1993. godine obnovljeno i na čelu te institucije je postavljen Hasan ef. Makić, koji je tu dužnost obavljao do 2019. godine.

Organizacija uredi

 
Položaj Bihaćkog muftiluka u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Bihaćkom muftiluku pripada 11 medžlisa (odbora) Islamske zajednice i to su: Bihać, Bosanski Novi, Bužim, Kozarac, Sanski Most, Bosanska Krupa, Bosanska Kostajnica, Bosanski Petrovac, Cazin, Prijedor, Velika Kladuša, koji su dalje podijeljeni na džemate. Džemati čine najmanje organizacione jedinice Islamske zajednice.[1]

Na području Bihaćkog muftiluka nalaze se i dvije obrazovne ustanove Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. To su: Medresa Reis Džemaluddin ef. Čaušević u Cazinu i Islamski pedagogoški fakultet u Bihaću.

Muftije uredi

# Ime i prezime Mandat započeo Mandat završen Napomene
1. Sabit ef. Ribić 1883. 1885.
2. hfz. Sulejman ef. Šarac 1885. 1887.
3. hfz. Jusuf ef. Jahić 1887. 1914.
4. Abdulah ef. Moranjak 1921. 1930
5. Hasan ef. Makić 1993. 2019.
6. hfz. Mehmed ef. Kudić 2019. Trenutačno

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi