Bisalhães keramika
Bisalhães je jedinstvena vrsta portugalske keramike koja se tradicionalno proizvodi u istoimenom selu na južnim padinama župe Mondrões, općine Vila Real u Portugalu. Dizajnirana kao ukrasna, ali i za kuhanje, ona odražava mnoge generacije razvoja znanja i umijeća lončarstva, zbog čega je proces proizvodnje Bisalhães crne keramike upisan na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2016. godine.[1]
| Proces proizvodnje Bisalhães crne keramike | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Portugal
| |
| Regija: | Europa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2016. |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO:01199 |
Ovaj tradicionalni obrt, koji se nalazi na grbu sela, važan je dio identiteta zajednice, a stare metode i danas se koriste za stvaranje komada nalik onima iz prošlosti.[1] Najraniji zapis aktivnog lončara u Bisalhãesu je zapis vjenčanja između žene iz Bisalhaea i lončara iz Gondara 1709. god.[2]
Nekoliko koraka je uključeno u izradu crne keramike. Prvo se zemlja razbije drvenim čekićem u kamenom koritu. Nakon što je zgnječena, glina se smješta u gumno, gdje se suši na suncu.[3] Potom se prosije i doda voda, nakon čega se umiješa u kašu, formira, definira pomoću različitih daščica i glatkim šljunkom. Na koncu se ukrašava pomoću štapa i napokon ispeče u peći koja je iskopana u zemlji (soenga). Crna boja se dobiva tako da što se posude stavljaju u pećnicu koja je prekrivena zelenim grančicama borova ili mahovinom, koja se zatim zapali i prekriva blatom tako da ne ispušta dim.[4] Postoji nekoliko vrsta keramike: churra (gruba, crna i bez sjaja), gogada ili luksuzna keramika (profinjena i besprijekorna), te minijature.[3]
Podjela rada vremenom se razvila s fizički zahtjevnom pripremom gline koja je dodijeljena muškarcima, dok žene uglavnom uglavnom ukrašavaju lonce. Ova vještina se prenosi gotovo isključivo preko srodstva, a njezina budućnost je u opasnosti zbog smanjenja broja nositelja, tj. manjeg interesa mladih naraštaja da nastave tradiciju i opće potražnje za industrijskim alternativama. Osim toga, glina koja se koristi u procesu dobiva se iz lokalnih tvornica keramike umjesto da se izvlači iz jama kao nekada. Zbog toga je proces proizvodnje Bisalhães crne keramike 2016. godine upisan i na popis nematerijalne svjetske baštine za hitnu zaštitu.[1]
Izvori uredi
- ↑ a b c Bisalhães black pottery manufacturing process na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 11. rujna 2018.
- ↑ Hugo Vaz, Barro preto de Gondar: o design na olaria tradicional, Instituto Politécnico do Porto, Escola Superior de Media Artes e Design, 2018.(port.)
- ↑ a b Bisalhães Pottery Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. rujna 2018. (Wayback Machine) (engl.) Pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ BLACK POTTERY OD BISALHAES (engl.) Pristupljeno 14. rujna 2018.
Vanjske poveznice uredi
- UNESCO video primjer (port.)
- Bisalhães: the clay that pulses at the rhythm of Vila Real Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. rujna 2018. (Wayback Machine) (engl.)
