Boris Braun

Boris Braun (Đurđevac, 20. kolovoza 1920.7. listopada 2018.),[1] umirovljeni hrvatski sveučilišni profesor, stručnjak za peradarstvo, dugogodišnji član Židovske općine Zagreb koji je preživio Holokaust.

Boris Braun
Rođenje 20. kolovoza 1920.
Smrt 7. listopada 2018.
Poznat(a) po sveučilišni profesor
Portal o životopisima

ŽivotopisUredi

Boris Braun je rođen u Đurđevcu 20. kolovoza 1920. Roditelji su mu bili Šandor i Elizabeta (Mautner) Braun, iz bogate đurđevske židovske obitelji.[2][3][4] Braun je odrastao u Đurđevcu zajedno sa sestrom Šteficom. Braunovi su bili cijenjena i ugledna obitelj u Đurđevcu koja je u svojem vlasništvu imala gradsku pilanu, mlin i vinograde. Braunov otac je zaslužan za dovođenje električne energije u Đurđevac i okolicu, te održavanje lokalne transformatorske stanice. Otac mu je bio bliski prijatelj bana Ivan Šubašića i gradonačelnika Zagreba, Mate Starčevića. Ban Šubašić i gradonačelnik Starčević su bili česti gosti na imanju Braunovih gdje se jednom godišnje održavao lov.[2][3]

Boris Braun je prije Drugog svjetskog rata studirao na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. 1941. godine, po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, Braunu je zbog njegovog židovskog podrijetla bilo zabranjeno studiranje na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon zabrane Braun se vratio u Đurđevac gdje je pomagao ocu u vođenju obiteljskog posla. Tokom boravka u Đurđevcu naučio je od očevih radnika održavati transformatorsku stanicu, znanje koje će mu kasnije u logoru smrti spasiti život. U jesen 1942., iako mu je otac bio poznanik časnika NDH Slavka Kvaternika, Braun je zajedno sa roditeljima bio uhićen i sproveden u zatvor na zagrebačkoj Savskoj cesti. Braunova sestra je uspjela izbjeći hapšenje jer je bila udata za katolika iz Zagreba. Osam mjeseci kasnije, 1943. godine, Braun je zajedno sa roditeljima deportiran u Sabirni logor Auschwitz. Roditelji su mu likvidirani u plinskoj komori odmah po dolasku, dokle se je Braun spasio od sigurne smrti tako što je lagao da je električar. U Auschwitzu je zajedno sa ostalim logorašima popravljao plinske komore. Nešto kasnije, u srpnju 1943., Nacisti su tražili logoraše dobrovoljce za preseljenje u novo uspostavljeni logor Jaworznu u Poljskoj. U logoru Jaworznu Braun je održavao i popravljao barake SS jedinica, te logoraške barake. 17. siječnja 1945. Braun je zajedno sa ostalim preživjelim logorašima natjeran na marš smrti prema Sabirnom logoru Gross-Rosen. Na maršu je život izgubilo na stotine logoraša, uključujući njih 300-injak koji su bili pobijeni tokom druge noći marša. Iz Sabirnog logora Gross-Rosen, Braun je bio prebačen u Sabirni logor Buchenwald. U Buchenwaldu je dočekao kraj rata i oslobođenje.[2][3][5][6]

U ljeto 1945. Braun se vratio studiranju na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je diplomirao agronomiju 1950. godine. Predavao je na srednjoj poljoprivrednoj školi u Tuzli, radio na poljoprivrednom dobru Jelas-polju i u Tvornici ulja u Zagrebu, bio u peradarstvu (Zadružni stočarski savez u Križevcima, Mesna industrija Sljeme), u Zavodu za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je 1967. godine rado Prilozi poznavanju djelovanja gama-zraka na neka morfološka, fiziološka i proizvodna svojstva pilića. 1968. godine izabran je za docenta, te se zaposlio u Zavodu za hranidbu domaćih životinja Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu, gdje je postao izvanredni profesor. Do 1971. godine radio je kao profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme Hrvatskog proljeća došao je na udar komunističkih vlasti SFR Jugoslavije jer se pobunio protiv progona i izbacivanja kolege profesora koji je sudjelovao u Hrvatskom proljeću. Nakon toga Braun je bio prisiljen napustiti fakultet. Kasnije je radio kao inspektor za perad. Radio je od 1977. godine kao savezni inspektor u Mariboru. Većinu je života proveo u Zagrebu. Bio je aktivan u svjedočenju strahotama Holokausta djeci osnovnih i srednjih škola.[2][5][6][1]

2005. godine grad Đurđevac je imenovao Borisa Brauna počasnim građaninom, te tako odao počast obitelji Braun za značajne doprinose razvitku grada.[7]

Najviše je pisao o tovu pilića. Članke je objavljivao (u suradnji) u časopisima Poljoprivredna znanstvena smotra, Krmiva, Agronomski glasnik, Savremena poljoprivreda.[1]

Umro je u Zagrebu 6. listopada 1918. godine. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju sv. Andrije u Bjelovaru.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Vladimir Miholek: Boris Braun (1920. – 2018.) Podravske širine. 2. kolovoza 2016.. Pristupljeno 29. rujna 2020.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Goran Prokopec. Preživio sam Auschwitz, majka i otac nisu. Deutsche Welle. Pristupljeno 12. listopada 2013.
  3. 3,0 3,1 3,2 Ivo Goldstein, 2001, str. 431, 433
  4. (engl.) USC Shoah Foundation Institute testimony of Boris Braun. United States Holocaust Memorial Museum. 21. rujna 1995. Pristupljeno 11. siječnja 2014.
  5. 5,0 5,1 Bojana Mrvoš Pavić. Sjećanje na holokaust: Prof. Boris Braun - električar bodljikave žice. Novi list. Pristupljeno 12. listopada 2013.
  6. 6,0 6,1 Razgovor s Borisom Braunom. Autonomni Kulturni Centar »Medika«. Pristupljeno 12. listopada 2013.
  7. Javna priznanja grada Đurđevca. www.djurdjevac.eu. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. kolovoza 2012. Pristupljeno 12. listopada 2013.

LiteraturaUredi

  • Goldstein, Ivo. 2001. Holokaust u Zagrebu. Novi Liber. Zagreb. ISBN 953-6045-19-2CS1 održavanje: ref=harv (link)