Bottaro je nenaseljeni otočić u Liparkom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.

Bottaro
Otok
Položaj
Koordinate38°38′16″N 15°6′37″E / 38.63778°N 15.11028°E / 38.63778; 15.11028
SmještajTirensko more
Država Italija
OtočjeLiparski otoci
Fizikalne osobine
Površina0,0073 km2
Najviši vrh21 m m
Stanovništvo
Broj stanovnika0
Bottaro na zemljovidu Sicilije
Bottaro
Bottaro
Bottaro na zemljovidu Sicilije
Zemljovid

Najbliži veći otok je Panarea, oko 2 km zapadno. Administrativno, otok pripada općini Lipari.

Geologija

uredi

Bottaro, kao i susjedni otočići Dattilo, Lisca Bianca, Lisca Nera i brojne hridi, su ostaci ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.[1]:str. 23.

U blizini otoka ponekad se događa da more "vrije", zbog ispuštanja ugljikovog dioksida.[2]:str. 134.

Flora i fauna

uredi

Najčešće biljke su Atriplex portulacoides i Suaeda vera koji tvore prostrane sivo-zelene tepihe.[1]:str. 190.

Među najčešćim životinjama su poljski gušter (Podarcis sicula, u podvrsti koja je prisutna samo na Bottaru pod nazivom Podarcis sicula trischittai), Zzidni macaklin (Tarentola mauritanica) i bradavi gecko (Hemidactylus turcicus). Na otoku se gnijezdi galeb klaukavac (Larus michahellis). Prisutni su i oziorrinco i mnogo vrsta kukaca.[1]:str. 116.-118, 129, 189.

Godine 1991., Bottaro je, zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree, proglašen integralnim prirodnim rezervatom, uz zabranu iskrcavanja, osim u znanstvene svrhe.[1]:str. 208.

Izvori

uredi
  1. a b c d (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
  2. Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.