Bottaro
Bottaro je nenaseljeni otočić u Liparkom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.
Bottaro | |
---|---|
Otok | |
Položaj | |
Koordinate | 38°38′16″N 15°6′37″E / 38.63778°N 15.11028°E |
Smještaj | Tirensko more |
Država | Italija |
Otočje | Liparski otoci |
Fizikalne osobine | |
Površina | 0,0073 km2 |
Najviši vrh | 21 m m |
Stanovništvo | |
Broj stanovnika | 0 |
Najbliži veći otok je Panarea, oko 2 km zapadno. Administrativno, otok pripada općini Lipari.
Geologija
urediBottaro, kao i susjedni otočići Dattilo, Lisca Bianca, Lisca Nera i brojne hridi, su ostaci ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.[1]:str. 23.
U blizini otoka ponekad se događa da more "vrije", zbog ispuštanja ugljikovog dioksida.[2]:str. 134.
Flora i fauna
urediNajčešće biljke su Atriplex portulacoides i Suaeda vera koji tvore prostrane sivo-zelene tepihe.[1]:str. 190.
Među najčešćim životinjama su poljski gušter (Podarcis sicula, u podvrsti koja je prisutna samo na Bottaru pod nazivom Podarcis sicula trischittai), Zzidni macaklin (Tarentola mauritanica) i bradavi gecko (Hemidactylus turcicus). Na otoku se gnijezdi galeb klaukavac (Larus michahellis). Prisutni su i oziorrinco i mnogo vrsta kukaca.[1]:str. 116.-118, 129, 189.
Godine 1991., Bottaro je, zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree, proglašen integralnim prirodnim rezervatom, uz zabranu iskrcavanja, osim u znanstvene svrhe.[1]:str. 208.
Izvori
uredi- ↑ a b c d (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
- ↑ Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.