Branko Stinčić

Branko Stinčić (Zagreb, 17. prosinca 1922. – Zagreb, 12. listopada 2001.), Hajdukov vratar s ukupno 74 nastupa za Bile. Na vratnice je stao prvi puta u zagrebačkom klubu Pekarski, što je bio klub pekarskih zanatlija. Od 1942. do 1945. brani za zagrebačku Trešnjevku, a zatim za novoformirani klub Dinamo.

Branko Stinčić
Osobni podatci
Puno ime Branko Stinčić
Nadimak Stina
Rođenje 17. prosinca 1922.
Zagreb
Smrt 12. listopada 2001.
Zagreb
Pozicija Vratar
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1942.1945.
1945.
1946.1950.
1950.1954.
1954.1956.

Pekarski
Trešnjevka
Mornar
Hajduk
Dinamo
Lokomotiva





0060 000(0)
Reprezentativna karijera**
1951. Jugoslavija 0001 000(0)
Portal o životopisima
Portal o športu
Dinamo Zagreb s Kupom maršala Tita 1951. U gornjem redu su Josip Drago Horvat, Branko Režek, Franjo Wölfl (kapetan), Božidar Senčar, Tomislav Crnković, Željko Čajkovski i Aleksandar Benko; a u donjem redu Dragutin Cizarić, Branko Stinčić, Ivica Horvat i Dionizije Dvornić

Do Hajduka će doći zahvaljujući tome što će biti pozvan na služenje vojnog roka u Splitu, gdje isprva brani za Mornara gdje su ga uočili Hajdukovi stručnjaci s Lukom Kaliternom, te je od 1946. prvi vratar Splićana i osvaja te godine prvenstvo Narodne Republike Hrvatske.

U sezoni 1948./49. na golu ga smjenjuje perspektivni vratar Vladimir Beara koji će postati najveći golman Hajduka svih vremena, i za kojega je Lav Jašin kad je primao nagradu za najboljeg vratara na svijetu izjavio za mene je najbolji vratar na svijetu Vladimir Beara.[1]

Za Hajduk nastupa od 1946. do 1949. godine, nakon čega se vraća u Zagreb i pristupa Dinamu. Njegov sin Želimir branio je za Dinamo i reprezentaciju Jugoslavije. Branko Stinčić sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Izvori

uredi
  1. Vladimir Beara se oporavlja od moždanog udara. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2016. Pristupljeno 24. lipnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)