Crkva Krista Spasitelja u polju ili Crkva Hora (grčki: ἡ Ἐκκλησία του Ἅγιου Σωτῆρος ἐν τῃ Χώρᾳ ili Μονή της Χώρας, "Crkva Krista Spasitelja u polju" ili "Manastir Chora"; turski: Kariye Camii ili Kariye Kilisesi, "Džamija Hora" ili "Crkva Hora") se smatra jednom od najljepših primjera bizantskih crkvi, najviše zbog prelijepih freski i mozaika u njezinoj unutrašnjosti. Crkva se nalazi u Istanbulskoj četvrti Edirnekapi ("Vrata prema Edirneu") koja se nalazi u zapadnom dijelu općine (belediye) Fatih. Crkvu su u 16. stoljeću Osmanski Turci pretvorili u džamiju, a 1948. godine je sekularizirana i pretvorena u muzej da bi 2020. godine ponovno bila pretvorena u džamiju.[1] Danas je, uz Aja Sofiju i Cisternu Baziliku, jedna od najposjećenijih bizantskih atrakcija u Istanbulu.

Crkva Hora
Tlocrt crkve
Crkva straga

Povijest uredi

Ime joj potječe od njezine lokacije, naime Chora ("u polju") je označavalo kako se radi o crkvi koja je bila izvan zidina Konstantinopola, južno od tzv. "Zlatnog roga". Izvorna crkva je podignuta u ranom 5. stoljeću, izvan Konstantinovih zidina, no izgradnjom Teodozijevih zidina (413. – 414.) crkva se našla unutar gradskih zidina.

Današnji izgled crkva je dobila za dinastije Paleologa od 1077. – 1081. godine, kada je Marija Dukaina, punica cara Aleksija I. Komnena, obnovila crkvu u tada popularnom locrtu upisanog grčkog križa. Nakon potresa obnovio ju je kraljević Izak Komnen, Aleksijev treći sin, no dovršena je tek dva stoljeća kasnije (1315. – 21.), za vladavine ministra Teodora Metohita, kada su završene njezine impresivne freske i mozaici.

Za vrijeme posljednje Osmanske opsade Konstantinopola 1453. godine, njezina ikona Gospa od Odigitrije ("Ona koja pokazuje put") je iznošena kako bi pomogla braniteljima grada[2] Oko pola stoljeća kasnije, veliki vezir Atik Ali Paša je naredio njezino pretvaranje u džamiju za što su njezine freske i mozaici prekrivene slojem gipsa.

God. 1948., nakon što je proglašena Muzejom Hora (Kariye Müzesi), Thomas Whittemore i Paul A. Underwood s Američkog bizantskog instituta u Dumbarton Oaksu su pokrenuli njezinu obnovu.

Odlike uredi

 
Freske u kupoli paraklezija
 
Krist Pantokrator, mozaik iznad ulaza u egzonarteks

Iako nije velika poput drugih slavnih bizantskih crkava u Istanbulu (tek 742.5 m²), ona zasjenjuje ostale ljepotom svojih dekoracija. Crkva je podijeljena u tri glavna područja:

  • Ulazna dvorana (narteks) koji je podijeljen u dva hodnika, koji slijede jedan za drugim (oba duga 4 m), na čijim zidovima se mozaici s prizorima Isusova života (egzonarteks ili vanjski narteks) i prizori iz Gospina života i života svetaca (ezonarteks ili unutarnji narteks).
  • Glavni brod (naos) ima veliku kupolu promjera 7.7 m na sredini i dvije manje iznad skromnih apsida. U njima su najraskošniji mozaici s najvažnijim likovima.
  • Bočne vanjske kapele (paraklezij) od kojih je desna veća i služila je kao mauzolej carske obitelji. Ona ima drugu po veličini kupolu u crkvi (promjera 4.5 m), i potpuno je oslikana freskama.

Izvori uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Crkva Hora
  1. Nakon Aje Sofije, turski predsjednik Erdogan još jednu istanbulsku crkvu pretvorio u džamiju. Informativna katolička agencija. 21. kolovoza 2020. Pristupljeno 24. srpnja 2021.
  2. Alexander Van Millingen, Byzantine Churches of Constantinople, 1921., London: MacMillan & Co. (engl.)
  • Robert Ousterhout, The Art of the Kariye Camii, 2002., London-Istanbul: Scala. ISBN 975-6899-76-x nevaljani ISBN. (engl.)
  • Paul A. Underwood, Third Preliminary Report on the Restoration of the Frescoes in the Kariye Camii at Istanbul, 1958., Harvard University Press ASIN B000IBCESM
  • Semavi Eyice, Kariye Mosque Church of Chora Monastery, 1997., Net Turistik Yayinlar A.S. ISBN 978-9754794441 (tur.)

Vanjske poveznice uredi