Liska (ptica)
Liska[1] (Crna liska, lat. Fulica atra) močvarna je ptica iz porodice kokošica (Rallidae), reda ždralovki (Gruiformes).[2] Naseljava Europu, Aziju, Australiju, Novi Zeland i dijelove Sjeverne Afrike.[3]
| Crna liska | |
|---|---|
,_%D0%9A%D0%B0%D0%BB%D0%B8%D0%BD%D0%B8%D0%BD%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4.jpg) | |
Glasanje; snimljeno u Sydneyu, Australija | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Gruiformes |
| Porodica: | Rallidae |
| Rod: | Fulica |
| Vrsta: | F. atra |
| Dvojno ime | |
| Fulica atra Linné, 1758 | |
| Rasprostranjenost | |
 Parenje Obitavalište Bez razmnožavanja Opažene kao zalutale | |
| Sinonimi | |
| |
| Baze podataka | |
Tijelo joj je kameno crne boje, glava crnoga sjaja s bijelim kljunom i rožnatom liskom, odn. čeonom pločicom. Nema velike razlike između ženskih i muških jedinki. Slične vrste iz roda liski (Fulica) obitavaju u cijelome svijetu, od kojih najveći broj vrsta naseljava Južnu Ameriku.
Taksonomija uredi
Crnu je lisku prvi puta formalno opisao švedski prirodoslovac Carl Linné 1758. godine u desetom izdanju djela Systema Naturae s dvojnim nazivom koji se zadržao do danas: Fulica atra.[4] Linné je kao mjesto pronalaska zabilježio Europu, no danas se smatra da je to bila specifično Švedska.[5]
Razlikuje se četiri podvrste:[6]
- F. a. atra (Linné, 1758) – od Europe i Sjeverne Afrike do Japana, Indije, Jugoistočne Azije, Filipina i Bornea
- F. a. lugubris (Müller, 1847) – Java, Bali, sjeverozapad Nove Gvineje
- F. a. novaeguineae (Rand, 1940) – središnja Nova Gvineja
- F. a. australis (Gould, 1845) – Australija i Novi Zeland
Izumrla podvrsta iz bakrenog doba, F. a. pontica, identificirana je na bugarskoj obali Crnoga mora.[7]
Opis uredi
Tipična crna liska je dugačka oko 36 – 38 cm, s rasponom krila 70 – 80 cm. Većina tijela joj je crna, s izuzetkom bijelog kljuna i liske. Mužjaci obično teže oko 890 g, a ženke oko 750 g[8] te se međusobno ne razlikuju izgledom u značajnoj mjeri.[9] Plivajuće su ptice, zbog čega na prstima imaju djelomičnu plivaću opnu.
Mladunci su u boji bljeđi od odraslih jedinki te imaju bijela prsa bez prisutnosti čeone pločice. Odraslo crno perje raste tek između 3 i 4 mjeseca starosti, a bijela čeona pločica oko jedne godine starosti.
Pjev im je glasan i najčešće ga se može čuti noću.
Rasprostranjenost uredi
Područje parenja crne liske prostire se preko velikog dijela staroga svijeta, na slatkovodnim jezerima i barama. Vrsta se dobro prilagodila gradskim sredinama, gdje ih se nerjetko vidi u parkovima i vrtovima s pristupom vodi. Nastanjuje Europu, Aziju, Australiju i Afriku. Vrsta je relativno nedavno proširila područje obitavanja na Novi Zeland.
Nastanjuje se u blažim klimama, ali zimi, kada se vode zamrznu, migrira na jug i zapadno od Azije. Poznato je da katkad zalutaju u Sjevernu Ameriku.[10]
Status uredi
Crna liska je jedna od nekolicine vrsta na koje se primjenjuje „Sporazum o zaštiti afričko-euroazijskih migratornih ptica močvarnica” Ujedinjenih naroda (eng. Agreement on the Conservation of African-Eurasian Migratory Waterbirds) iz 1995. godine kojeg je potpisala i Republika Hrvatska.
Galerija uredi
-
Odrasla jedinka s mladuncima -
Mladunac -
Noge i prsti s plivaćim opnama -
Jaja crne liske
_with_chicks.jpg)
_juvenile.jpg)
Izvori uredi
- ↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
- ↑ liska, crna - Hrvatska enciklopedija. enciklopedija.hr. Pristupljeno 23. prosinca 2023.
- ↑ Vladimír Bejček; Karel Štastný. 1999. Bird Encyclopaedia. Rebo Productions. str. 122. ISBN 9781840531497
- ↑ Linnaeus, Carl. 1758. Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis (latinski). 1 10th izdanje. Laurentii Salvii. Holmiae (Stockholm). str. 152
- ↑ Peters, James Lee, ur. 1934. Check-List of Birds of the World. 2. Harvard University Press. Cambridge, Massachusetts. str. 211
- ↑ Gill, Frank; Donsker, David; Rasmussen, Pamela, ur. 2020. Flufftails, finfoots, rails, trumpeters, cranes, limpkin. IOC World Bird List Version 10.1. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 1. lipnja 2020.
- ↑ Boev, Zlatozar; Karaivanova, Elena. 1998. Fulica atra pontica subsp. n. from the Middle Holocene on the South Black Sea Coast, Bulgaria. Historia Naturalis Bulgarica. 9: 53–69
- ↑ Cramp, Stanley. 1980. Fulica atra Coot. Handbook of the Birds of Europe the Middle East and North Africa. The Birds of the Western Palearctic: Volume II: Hawks to Bustards. Oxford University Press. Oxford. str. 599–610. ISBN 978-0-19-857505-4
- ↑ Eurasian Coot (Fulica atra). www.birdwords.co.uk (engleski). Pristupljeno 23. prosinca 2023.
- ↑ Eurasian Coot (Fulica atra) - North American Birds - Birds of North America. www.birds-of-north-america.net. Pristupljeno 11. studenoga 2023.
Vanjske poveznice uredi
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Fulica atra |
| | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Fulica atra |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Fulica atra |