Otvori glavni izbornik
Disambig.svg »Croatia Open« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Croatia Open (razdvojba).
Središnji stadion u Umagu
Carlos Moyá, peterostruki pobjednik Umaga
Austrijanac Thomas Muster osvajao je Umag 1992., 1993. i 1995.
Marin Čilić prvi je Hrvat nakon Gorana Prpića s naslovom Umaga
Španjolci (na slici pobjednik iz 2013. Tommy Robredo) apsolutni su vladari umaškog turnira, s 10 naslova i još 8 nastupa u završnicama

Croatia Open Umag teniski je turnir iz ATP World Tour 250 serije, koji se od 1990. godine održava u Umagu. Puni naziv turnira je: Međunarodno prvenstvo Hrvatske u tenisu - International tennis Championship of Croatia.

Jedinstven oblik školjke središnjeg stadiona te položaj teniskog centra uz samu plažu, kombinacija dnevnog programa s teniskim mečevima, noćnom zabavom i brojnim koncertima, uz raznovrsnu eno-gastronomsku ponudu, čine ovaj turnir jedinstvenim u svijetu. Uspješna organizacija turnira, atraktivni program te brojni posjetitelji, učinili su da ovaj športski događaj postane simbol grada Umaga.

Pobjednik turnira osvaja 250 ATP bodova te 74.000 eura.[1] Podloga je crvena zemlja.

Sadržaj

PovijestUredi

Prvo izdanje turnira održano je u svibnju 1990. godine, a cilj u sljedećim godinama je bilo postupno prebacivanje turnira u ljetnu tenisku sezonu (od 1992. do 1996. godine turnir se održavao u kolovozu), te se posljednjih godina održava u zadnjem tjednu srpnja.

Turnir je mijenjao svoj naziv kroz godine, od 1990. do 1991. godine turnir se punim imenom zvao "Yugoslav Open", te je nakon samostalnosti Hrvatske promjenio naziv u "Croatian Open Umag" kada je pun naziv turnira i zaštićen u mjerodavnim institucijama. Od 2006. godine u nazivu turnira dodaje se i brend glavnog sponzora turnira (naslovni sponzor ili popularan engleski termin "title sponsor").

Nazivi turnira:

  • 1990. - 1991.: Yugoslav Open
  • 1992. - 2005.: Croatia Open Umag
  • 2006. - 2011.: Studena Croatia Open Umag
  • 2012. - 2014.: Vegeta Croatia Open Umag
  • 2015. - 2016.: Konzum Croatia Open Umag
  • 2017. - ... : Plava Laguna Croatia Open Umag

Organizacija turnira nije prestajala ni za vrijeme ratnih godina, što je tada bio jedini međunarodni događaj organiziran u Hrvatskoj uz televizijski prijenos Eurosporta.

Thomas Muster, pobjednik turnira 3 puta i Carlos Moyá, pobjednik turnira 5 puta, zaslužili su titulu počasnih građana grada Umaga. Godine 2004. Predsjednik RH Stjepan Mesić odlikovao je Carlosa Moyu za iznimne rezultate i promicanje međunarodnog ugleda Republike Hrvatske.

Pokraj brojnih nagrada uručenih samom turniru i osobno direktoru turnira Slavku Rasbergeru na razini Hrvatske, organizacija ATP dodijelila je ovom turniru posebnu nagradu za izvrsnost, Award of excellence 5 puta: 1998., 2000., 2001., 2004. i 2005. godine; svaki put posebno naglašavajući napretke u organizaciji ove manifestacije.

Godine 1993. turnir je dobio Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".

OrganizacijaUredi

Nositelj organizacije turnira je tvrtka Istra D.M.C. d.o.o.. Za potrebe oragnizacije turnira, na turniru sudjeluje oko 500 djelatnika u raznim službama organizacije (linijski suci, pobirači loptica, hostese, tiskovni odjel, prijamni ured, služba za igrače, vozači, administracija, uređivači terena, čistačice itd.).[2] Posljednjih se godina u Pres centru turnira akreditira oko 300 novinara i fotografa koji prate sva događanja na turniru (procjenjeno 2018. godine oko 1.600 objava u domaćim i inozemnim medijima).

Mjesto održavanja turnira je teniski kompleks zemljanih terena (koji obuhvaća središnji stadion + Grand Stand teren + Hard Court teren + 9 terena) u turističkom naselju Stella Maris, koji je 1989. godine projektirao arhitekt Marijan Videc. Središnji stadion može primiti do 4.000 gledatelja, dio na tribinama, a dio u VIP ložama. Od 2016. godine središnji stadion, nosi ime Gorana Ivaniševića, odnosno puni naziv je ATP stadion Gorana Ivaniševića.

Sve završnice UmagaUredi

PojedinačnoUredi

Godina Pobjednik Finalist Rezultat
2018.   Marco Checcinato   Guido Pella 6–2, 7–6
2017.   Andrej Rubljev   Paolo Lorenzi 6–4, 6–2
2016.   Fabio Fognini   Andrej Martin 6–4, 6–1
2015.   Dominic Thiem   João Sousa 6–4, 6–1
2014.   Pablo Cuevas   Tommy Robredo 6–3, 6–4
2013.   Tommy Robredo   Fabio Fognini 6–0, 6–3
2012.   Marin Čilić   Marcel Granollers 6–4, 6–2
2011.   Aleksandar Dolgopolov   Marin Čilić 6–4, 3–6, 6–3
2010.   Juan Carlos Ferrero   Potito Starace 6–4, 6–4
2009.   Nikolaj Davidenko   Juan Carlos Ferrero 6–3, 6–0
2008.   Fernando Verdasco   Igor Andrejev 3–6, 6–4, 7–6(7–4)
2007.   Carlos Moyá (5)   Andrei Pavel 6–4, 6–2
2006.   Stanislas Wawrinka   Novak Đoković 6–6, odus.
2005.   Guillermo Coria   Carlos Moyá 6–2, 4–6, 6–2
2004.   Guillermo Cañas   Filippo Volandri 7–5, 6–3
2003.   Carlos Moyá (4)   Filippo Volandri 6–4, 3–6, 7–5
2002.   Carlos Moyá (3)   David Ferrer 6–2, 6–3
2001.   Carlos Moyá (2)   Jérôme Golmard 6–4, 3–6, 7–6(7–2)
2000.   Marcelo Ríos   Mariano Puerta 7–6(7–1), 4–6, 6–3
1999.   Magnus Norman   Jeff Tarango 6–2, 6–4
1998.   Bohdan Ulihrach   Magnus Norman 6–3, 7–6(7-0)
1997.   Félix Mantilla   Sergi Bruguera 6–3, 7–5
1996.   Carlos Moyá   Félix Mantilla 6–0, 7–6(7–4)
1995.   Thomas Muster (3)   Carlos Costa 3–6, 7–6(7–5), 6–4
1994.   Alberto Berasategui   Karol Kučera 6–2, 6–4
1993.   Thomas Muster (2)   Alberto Berasategui 7–5, 3–6, 6–3
1992.   Thomas Muster   Franco Davín 6–1, 4–6, 6–4
1991.   Dmitrij Poljakov   Javier Sánchez 6–4, 6–4
1990.   Goran Prpić   Goran Ivanišević 6–3, 4–6, 6–4

ParoviUredi

Godina Pobjednici Finalisti Rezultat
2018.   Robin Haase
  Matwe Middlekoop
  Roman Jebavy
  Jiri Vesely
6–4, 6–4
2017.   Guillermo Durán
  Andrés Molteni
  Marin Draganja
  Tomislav Draganja
6–3, 6–7(4–7), [10–6]
2016.   Martin Kližan
  David Marrero
  Nikola Mektić
  Antonio Šančić
6–4, 6–2
2015.   Máximo González
  André Sá
  Mariusz Fyrstenberg
  Santiago González
4–6, 6–3, [10–5]
2014.   František Čermák
  Lukáš Rosol
  Dušan Lajović
  Franko Škugor
6–4, 7–6(7–5)
2013.   Martin Kližan
  David Marrero
  Nicholas Monroe
  Simon Stadler
6–1, 5–7, [10–7]
2012.   David Marrero
  Fernando Verdasco
  Marcel Granollers
  Marc López
6–3, 7–6(7–4)
2011.   Simone Bolelli
  Fabio Fognini
  Marin Čilić
  Lovro Zovko
6–3, 5–7, [10–7]
2010.   Leoš Friedl
  Filip Polášek
  František Čermák
  Michal Mertiňák
6–3, 7–6(9–7)
2009.   František Čermák
  Michal Mertiňák
  Johan Brunström
  Jean-Julien Rojer
6–4, 6–4
2008.   Michal Mertiňák
  Petr Pála
  Carlos Berlocq
  Fabio Fognini
2–6, 6–3, [10–5]
2007.   Lukáš Dlouhý
  Michal Mertiňák
  Jaroslav Levinský
  David Škoch
6–1, 6–1
2006.   Jaroslav Levinský
  David Škoch
  Guillermo García López
  Albert Portas
6–4, 6–4
2005.   Jiří Novák
  Petr Pála
  Michal Mertiňák
  David Škoch
6–3, 6–3
2004.   José Acasuso
  Flávio Saretta
  Jaroslav Levinský
  David Škoch
4–6, 6–2, 6–4
2003.   Álex López Morón
  Rafael Nadal
  Todd Perry
  Thomas Shimada
6–1, 6–3
2002.   František Čermák
  Julian Knowle
  Albert Portas
  Fernando Vicente
6–4, 6–4
2001.   Sergio Roitman
  Andrés Schneiter
  Ivan Ljubičić
  Lovro Zovko
6–2, 7–5
2000.   Álex López Morón
  Albert Portas
  Ivan Ljubičić
  Lovro Zovko
6–1, 7–6(7–2)
1999.   Mariano Puerta
  Javier Sánchez
  Massimo Bertolini
  Cristian Brandi
3–6, 6–2, 6–3
1998.   Neil Broad
  Piet Norval
  Jiří Novák
  David Rikl
6–1, 3–6, 6–3
1997.   Dinu Pescariu
  Davide Sanguinetti
  Dominik Hrbatý
  Karol Kučera
7–6, 6–4
1996.   Pablo Albano
  Luis Lobo
  Ģirts Dzelde
  Udo Plamberger
6–4, 6–1
1995.   Luis Lobo
  Javier Sánchez
  David Ekerot
  László Markovits
6–4, 6–0
1994.   Diego Pérez
  Francisco Roig
  Karol Kučera
  Paul Wekesa
6–2, 6–4
1993.   Filip Dewulf
  Tom Vanhoudt
  Jordi Arrese
  Francisco Roig
6–4, 7–5
1992.   David Prinosil
  Richard Vogel
  Sander Groen
  Lars Koslowski
6–3, 6–7, 7–6
1991.   Gilad Bloom
  Javier Sánchez
  Richey Reneberg
  David Wheaton
7–6, 2–6, 6–1
1990.   Vojtěch Flégl
  Daniel Vacek
  Andrej Čerkasov
  Andrej Olhovskij
6–4, 6–4

StatistikaUredi

  • Najniže rangirani osvajač turnira u singlu: Dimitri Poljakov 169. na ATP ljestvici
  • Najniže rangirani finalist turnira u singlu: Attila Balazs 208. na ATP ljestvici[3]

PovezniceUredi

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi