David Sinčić

Hrvatski političar, pravnik i ustaški dužnosnik

David (Mojsije, Isarije) Sinčić (Šibenik, 23. svibnja 1911.Zagreb, 6. svibnja 1949.) bio je hrvatski političar.

Životopis

uredi

Završio je gimnaziju u Šibeniku, a studij medicine započinje u Zagrebu. Prekinuvši medicinu, studira i završava 1935. pravo u Beogradu. Ulazi u krug sveučilištaraca bliskih HSS-u; izabran je za predsjednika beogradskog i zemunskog ogranka HSS-a. Po povratku u Šibenik tajnik je stranačke gradske organizacije. Nakon talijanske okupacije (1941.) bio je uhićen i pušten pod uvjetom da napusti grad.[1]

U Zagreb dolazi u lipnju 1941., gdje je uz pomoć Andrije Artukovića primljen u državnu službu. Bio je podžupan Velike župe Bribir-Sidraga sa sjedištem u Kninu.[1] Krajem 1941. preuzima dužnost velikog župana i ustaškog stožernika u Velikoj župi Bribir i Sidraga. Na spomenutoj dužnosti ubrzo je započeo provođenjem mjera smirivanja stanja.[2] U ožujku 1942. postavljen je na dužnost zamjenika općeg upravnog povjerenika NDH kod Zapovjedništva talijanske II. armate. Istovremeno je zadržao dužnost župana u Kninu.[3] U srpnju 1942. preuzeo je dužnost stožernika ustaškog stožera Lika i Gacka sa sjedištem u Gospiću.[4] Tom je prilikom izjavio da preuzima jamstvo zaštite sloboda i sigurnost svih državljana bez razlike te je tražio da se s područja Župe uklone i oni „domaći ljudi” koji su vođeni osobnim mržnjama, osvetama i koristima.[5] Kao veliki župan provodio je pomirljivu politiku prema srpskom stanovništvu, o čemu je redovito izvještavao i Antu Pavelića.[6] Tako su naprimjer dogodila osuda na smrt ustaša iz Gospića koji su ubili dvije Srpkinje.[7] U proljeće 1942. Sinčić je bio glavni pregovarač s četničkim vođama oko njihove lojalnosti i priznanja NDH.[8]

Istovremeno se pojavio problem jer je Sinčić, iako je preuzeo dužnost velikog župana u Gospiću, i dalje ostao i veliki župan u Kninu.[9] Podžupan Ante Vatavuk nije mogao u Kninu samostalno djelovati jer je bio vezan za odluke župana. Dana 25. veljače 1943. na dužnosti u Gospiću zamijenio ga je Ferdo Stilinović. Sinčić je zatim unaprijeđen na dužnost općeg upravnog povjerenika NDH na Sušaku, a upravu župe u Kninu nastavio je voditi podžupan Vatavuk.[10]

Na Sušaku ostaje do kapitulacije Italije kada je 9. rujna uhićen te s obitelji prebačen u Mali Lošinj, radi prijevoza u Italiju, ali uspijeva brodicom pobjeći. Sudjelovao je u pripremama puča Lorković-Vokić, te je nakon njegova otkrivanja uhićen i zatočen u Lepoglavi. Od tamo ga u travnju 1945. spašava supruga Eleonora. Nije se povlačio iz Zagreba. Kasnije je uhićen te ga je partizanski Divizijski vojni sud u Zagrebu osudio 1948. na smrt.[1]

Do danas se ne zna gdje je pokopan i gdje mu je grob.

Počasti

uredi
  • Hrvoje Matković napisao je monografiju „Između Mačeka i Pavelića - Politički portret Davida Sinčića”, Zagreb, 2010.[11]

Izvori

uredi
  1. a b c ŽBL.
  2. Barić 2013, str. 367.
  3. Barić 2013, str. 369.
  4. Barić 2013, str. 375, 378.
  5. Barić 2013, str. 378-379.
  6. Barić 2013, str. 386.
  7. Barić 2013, str. 385.
  8. Barić 2013, str. 375.
  9. Barić 2013, str. 382.
  10. Barić 2013, str. 383.
  11. Barić 2013, str. 365.

Literatura

uredi

Članci

uredi
  • Barić, Nikica. 2013. O imenovanju Davida Sinčića za velikog župana Velike župe Gacka i Lika u srpnju 1942. godine. Historijski zbornik. Društvo za hrvatsku povjesnicu. Zagreb. 66 (2): 365–389

Mrežna sjedišta

uredi
  • Sinčić, David. Židovski biografski leksikon LZMK. Pristupljeno 17. siječnja 2025.