Deset vekova srpske književnosti

Deset vekova srpske književnosti izdavački je projekt Matice srpske, pokrenut 2007. godine. Trebao bi obuhvaćati, po navodima urednika, književnost napisanu na srpskome jeziku do 21. stoljeća, u opsegu od dvjestotinjak knjiga. Osim estetskih primjedaba o neuvrštavanju značajnih srpskih autora poput Milana Rakića, Alekse Šantića i Sime Pandurovića, te kršenja samih polazišta (n.pr., autobiografski spisi Simeona Piščevića izvorno su napisani na ruskome jeziku), ta je edicija najviše kontroverzi izazvala u hrvatskoj javnosti, u kojoj je taj projekt doživljen kao oživljavanje velikosrpskoga jezičnokulturnoga imperijalizma, koji je u raznim razdobljima pokušavao u srpski knjževnojezični korpus uvrstiti hrvatske autore, napose iz Dubrovnika, Dalmacije, Bosne i Slavonije e da bi taj "pothvat" kapitalizirao u kasnijim gospodarskim, identitetskim i vojnim ovladavanjima hrvatskim etničkim prostorima. Budući da su u neka kola edicije uvršteni Ivan Gundulić, Marin Držić, ter "poezija Dubrovnika i Boke kotorske", sva je hrvatska kulturna javnost odbacila taj projekt kao još jedan pokušaj grabeža hrvatske kulturne baštine, temeljen na velikosrpskim osnovama štokavsko-pansrpske ideologije Vuka Karadžića i rane slavistike, još uvijek opstojeće, pače prevladavajuće u srpskoj javnosti.

Vanjske poveznice Uredi