Dioksini
Dioksini (PCDD / PCDF) označavaju dvije skupine kemijski slično građenih kloriranih organskih spojeva iz skupine polikloriranih ugljikovodika. Zajednički se koristi, a dijelom i u kombinaciji u literaturi naziv dioksini. Nastaju izgaranjem organskih tvari, na primjer pri spaljivanju otpada.
(1,4)dioxine_200.svg)
Ponekad se u tu skupinu svrstavaju i poliklorirani bifenili (PCB) iako se bitno razlikuju u njihovom nastanku. Dioksini nastaju tijekom procesa paljenja i spaljivanja kod industrijske proizvodnje kemikalija s nekim halogenim elementima kao međuprodukti ili onečišćenja. Ponekad mogu nastati i pri vulkanskim erupcijama i paljenju šuma.
Otrovnost uredi
Dioksini su vrlo otrovni. 2,3,7,8-TCDD se ponekad nazivaju "najtoksičnijim umjetnim spojevim". Na ukrajinskog političara Viktora Juščenka pokušan je atentat s dioksinom. Štetni ucinci su karcinogeni (sarkomi mekih tkiva, limfomi, karcinom želudca), djelovanje na reprodukcijske funkcije i teratogenost.
2,3,7,8-tetraklordibenzodioksin uredi
Podrobniji članak o temi: 2,3,7,8-tetraklordibenzodioksinDioksin (di- + oksi- + -in), 2,3,7,8-tetraklordibenzodioksin ili 2,3,7,8 - TCDD, C12H4Cl4O2, je sporedni proizvod sinteze herbicida 2,4,5-triklorfenoksioctene kiseline. Dioksin se ne otapa u vodi ni u organskim otapalima, otapa se u uljima i mastima. Jedna od najotrovnijih ikada sintetiziranih tvari, oko 200 puta otrovniji od bojnog otrova sarina, djeluje kancerogeno i teratogeno (nakaznost u ljudi, životinja i biljaka). Iznimno stabilan, dugo se zadržava u tlu, koje se vrlo teško dekontaminira, a kod otrovanja ne postoji odgovarajuća terapija. Upotrijebljen je u vijetnamskom ratu. U nesreći 1976. kraj Sevesa u sjevernoj Italiji bio je prisutan u otrovnom oblaku.[1]
Izvori uredi
Vanjske poveznice uredi
- Hrvatski časopis za javno zdravstvo Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. srpnja 2007. (Wayback Machine)
- Članak gmo.hr, "Od dioksina je štetniji samo nuklearni otpad" Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. listopada 2008. (Wayback Machine)