Sarin
| Sarin | |||||
|---|---|---|---|---|---|
 | |||||
 | |||||
| IUPAC nomenklatura | (RS) -propan-2-il metilfosfonofluoridat | ||||
| Ostala imena | Sarin | ||||
| Identifikacijski brojevi | |||||
| CAS broj | 107-44-8 | ||||
| UN broj | 2810 | ||||
| Osnovna svojstva | |||||
| Molarna masa | 140,094 g·mol−1 | ||||
| Izgled | Bistra bezbojna tekućina, smeđkasta ako je nečista | ||||
| Gustoća |
1,0887 g/cm3 (25 °C) | ||||
| Talište | −56 °C | ||||
| Vrelište | 158 °C | ||||
| Topljivost u vodi |
Može se miješati | ||||
| Struktura | |||||
| Sigurnosne upute | |||||
| |||||
| SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje kod je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||||
| Portal:Kemija | |||||
Sarin (njem. Sarin) ili izopropilni ester metilfluorfosfonske kiseline, C4H10FO2P, je živčani bojni otrov iz skupine trilona, i iznimno je otrovan. Djeluje kao inhibitor (kemijska tvar koja u malim količinama usporava ili zaustavlja kemijsku reakciju) enzima kolinesteraze. U čovjekov organizam ulazi kroz organe za disanje, ali i kroz kožu i sluznicu, nadražuje živčani sustav uz pojavu muskarinskog i nikotinskog učinka (suženje zjenica, glavobolja, drhtanje, strah, pojačano lučenje sline) te ubrzo uzrokuje smrt. Bezbojan je i bez mirisa pa se otkriva tek po svojem otrovnom učinku. Upotrijebljen je u Iransko-iračkom ratu (od 1980. do 1988.) i u dvama terorističkim napadima u Japanu, 1994. i 1995. Protuotrov sarinu je atropin. [1]
Bojni otroviUredi
Podrobniji članak o temi: Kemijsko oružje
Bojni otrovi su otrovne tvari koje se u ratu koriste za uništavanje ili onesposobljivanje ljudi, životinja i biljaka te za zagađivanje zemljišta i objekata. Glavna su dio kemijskoga oružja i u borbi se njima djeluje iz raznih vrsta kemijskoga streljiva i lansirnih sredstava, od ručne bombe, mina i granata do kemijskih i kasetnih bombi, bojnih glava rakete, zrakoplovnih i drugih uređaja za raspršivanje. To su uglavnom tekućine ili čvrste tvari, rjeđe plinovi.
Haškom konvencijom 1899. prvi je put bila zabranjena proizvodnja i uporaba bojnih otrova u ratne svrhe. Ipak, najviše su se koristili u Prvom svjetskome ratu (122 000 tona uzrokovalo je smrt 91 000 i ozljede 1 297 000 osoba). Iako je Ženevskim protokolom iz lipnja 1925. potvrđena zabrana primjene kemijskoga i biološkoga oružja, uporaba bojnih otrova u ratnim sukobima ipak je nastavljena. Talijanska je vojska u ratu s Etiopijom (1936.) uporabila plikavce i zagušljivce, a japanska vojska u ratu protiv Kine (od 1937. do 1943.) iperit.
SlikeUredi
|
