Doris Dragović
Doris Dragović (Split, 16. travnja 1961.) je hrvatska pjevačica.
| Doris Dragović | ||
|---|---|---|
|
Doris Dragović na koncertu u Splitu
| ||
| Ime u rodnom listu | Dorotea Dragović | |
| Rođen/a | 16. travnja 1961. | |
| Žanr/ovi | Pop | |
| Zanimanje | Glazbenica | |
| Instrument | Vokal | |
| Djelatno razdoblje | 1981.- danas | |
| Producentska kuća | Dallas Records | |
| Portal o glazbi | ||
| Portal o životopisima | ||
Od maminog brata, trubača Edija Radosavljevića koji je jedan od osnivača "Splitskog festivala", naslijedila je ljubav prema glazbi. U ranim osamdesetima postala je članica grupe "More", a 1986. započela je solističku karijeru. Na samom početku karijere nazirala se njezina zlatna budućnost i uspjeh te je jedan od njezinih, iz tog vremena, poznatijih singlova "Hajde da se mazimo" uvršten je na CD "Zlatne osamdesete".[1]
1986. je predstavljala Jugoslaviju, a 1999. godine Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije. 1986. je osvojila 11. mjesto s pjesmom "Željo moja" u Norveškoj, a 1999. je s "Marijom Magdalenom" osvojila 4. mjesto u Izraelu. Marija Magdalena doživjela je velik udarac kada je norveška delegacija na čelu s njihovim šefom Jonom Olom Sandom prijavila zbog nasnimljenih muških vokala na matrici. Iako su autor pjesme Tonči Huljić i šefica delegacije Ksenija Urličić tvrdili da se radi samo o sampleovima glasova, EBU nije povjerovao u tu priču i Hrvatskoj su oduzeli 33% bodova, što je u konačnici dalo nešto manji prosjek iz proteklih pet godina. Na kraju, Marija Magdalena je došla do četvrtog mjesta.[2]
Jedan od najvećih uspjeha u karijeri ove vokalne dive, popularno zvane i „kraljica Torcide“ dogodio se u okviru dočeka Nove godine 2017. kada je nastupila na dubrovačkom Stradunu i uz Joška Čaglja Jolu zabavljala desetke tisuća domaćih i stranih posjetitelja Dubrovačkog zimskog festivala.[3]
DiskografijaUredi
- 1983. - Hajde da se mazimo (kao pjevačica grupe More)
- 1985. - Tigrica (Doris i grupa More) - zlatni album
- 1986. - Željo moja - platinasti album
- 1987. - Tužna je noć - platinasti album
- 1987. - Tvoja u duši - dijamantni album
- 1988. - Pjevaj srce moje - platinasti album
- 1989. - Budi se dan - platinasti album
- 1990. - Najveći hitovi (1986-1990)
- 1992. - Dajem ti srce
- 1993. - Ispuni mi zadnju želju
- 1995. - Baklje Ivanjske
- 1996. - Rođendan u Zagrebu (live)
- 1997. - Živim po svom
- 1999. - Krajem vijeka
- 2000. - Lice
- 2001. - 20 godina s ljubavlju (najbolje balade)
- 2002. - Malo mi za sriću triba
- 2007. - The Platinum Collection
- 2009. - Ja vjerujem
- 2010. - Love collection (najljepše ljubavne pjesme)
- 2014. - Best of collection
- 2019. - Original Album Collection
FestivaliUredi
- 1986. - Jugovizija - Željo moja - 1. mjesto
- 1986. - Eurosong - Željo moja - 11.mjesto
- 1986. - Mediteranski festival (Turska) - Anita - 2. mjesto
- 1994. - Melodije hrvatskog Jadrana - Ovo je naša krv - 2. mjesto
- 1995. - Melodije hrvatskog Jadrana - Jedini - 1. mjesto
- 1995. - Zadarfest - Ti - 2. mjesto
- 1996. - Melodije hrvatskog Jadrana - Vrati se - 1. mjesto
- 1996. - Zadarfest - Nešto što je od Boga
- 1997. - Zadarfest - Nespokoj - 1. mjesto
- 1997. - Melodije hrvatskog Jadrana - Dođi - 3.mjesto
- 1998. - Melodije hrvatskog Jadrana - Kao ti - 3.mjesto
- 1998. - Zadarfest - To
- 1999. - Dora - Marija Magdalena - 1. mjesto
- 1999. - Eurosong - Marija Magdalena - 4.mjesto
- 1999. - Melodije hrvatskog Jadrana - Sudnji dan - 2. mjesto
- 1999. - Zagrebfest - Niti kunem, niti molim
- 2000. - Melodije hrvatskog Jadrana - Kralj - 2. mjesto
- 2000. - Zadarfest - Robujem
- 2002. - HRF - Krivi ljudi
- 2002. - Zadarfest - Nije mi vrime - 1. mjesto
- 2002. - Melodije hrvatskog Jadrana - Malo mi za sriću triba - 1. mjesto
- 2003. - Splitski festival - Teret ljubavi - 1. mjesto
- 2008. - Splitski festival - Svit ne more znat
IzvoriUredi
- ↑ Doris Dragović, Biografije, Večernji list (pristupljeno 21. veljače 2014.)
- ↑ (4. siječnja 2019.)"Po čemu pamtimo Eurosong 1999.?" pristupljeno 19. veljače 2020.
- ↑ Scardona.hr, Dubrovčani u Novu godinu ulaze s Doris Dragović i Jolom, 30. prosinca 2016. (pristupljeno 31. prosinca 2016.)