Wikipedija

Iseljavanje i progon Židova u arapskom svijetu

(Preusmjereno s Egzodus Židova iz arapskih i islamskih država)

Egzodus Židova iz arapskih i islamskih država (arapski هجرة اليهود من الأراضي العربية; hebrejski פליטים יהודים ממדינות ערב) bio je masovni odlazak Židova iz arapskih i nekih drugih islamskih država nakon proglašenja države Izrael 1948. Iako su židovske migracije u Svetu zemlju započele još krajem 19. stoljeća, masovne razmjere poprimili su tek nakon što je završio Arapsko-izraelski rat 1948.[1][2][3]

Židovi iz Jemena putuju iz Adena u Izrael

Od 1948. do ranih 1970-ih, otprilike 800.000-1.000.000 Židova je napustilo svoje domove u arapskim državama; 260.000 je stiglo u Izrael između 1948. i 1951., a daljnjih 600.000 do 1972.[4][5][6] Migracije su bile dijelom dobrovoljne a većim dijelom prisilne. U tom razdoblju, Libanon je bio jedina arapska država u kojoj se povećao broj Židova, većinom zbog izbjeglica iz drugih država.[7] 2002., čak 40 % izraelskih Židova činili su potomci iz arapskih država.[6]

Razlozi egzodusa bili su progon, antisemitizam, politička nestabilnost, želja za ostvarenjem cionističkih ciljeva kao i osveta zbog egzodusa stotina tisuća Palestinaca iz Palestine nakon 1948. Dio Židova dobrovoljno se odselio kako bi se vratio u svoju pradomovinu, Svetu Zemlju. Omjer izbjeglica i dobrovoljnih useljenika i danas je sporna tema podložna raspravama, no prema Međunarodnom centru za raseljene, nakon 1948. bilo je otprilike 600.000 židovskih izbjeglica registriranih u Izraelu.[8] Danas praktički nema židovskih izbjeglica iz arapskih zemalja u Izraelu jer su integrirani i postali dio društva hebrejske države. 31.000 libijskih Židova pobjeglo je u Izrael do 1951., ostalima je državljanstvo ukinuto 1961., a ostatak je evakuiran nakon Šestodnevnog rata. Otprilike 50.000 jemenskih Židova evakuirano je između 1949. i 1950. zbog straha od sigurnosti. 150.000 iračkih Židova napustilo je svoju domovinu uz blagoslov iračke vlade 1950., koja je naredila "progon Židova koji su odbili potpisati izjavu o anti-cionizmu".[9] Egipatski Židovi počeli su bježati nakon 1948. dok je ostatak, otprilike 25.000, protjeran nakon 1956. Alžirski Židovi izgubili su državljanstvo 1962. te su većinom otišli u Francusku. Nakon suše i gladi u Etiopiji, gotovo cijela židovska populacija je evakuirana u Izrael u dva navrata putem zračnih koridora: 1984. je evakuirano 15.000 Židova a 1991. čak 20.000.[10]

Mnogi od njih su morali prodati, napustiti ili prokrijumčariti svoje vlasništvo iz država koje su napuštali.[11][12][13] Migracije su nastale i u ne-arapskim državama, kao što su Turska, Afganistan i Iran.

Migracija u brojkamaUredi

 
Karta tzv. "Ma'abarota" po Izraelu, izbjegličkih logora za Židove imigrante

Prema procjenama UN-a, oko 856.000 osoba židovskog podrijetla napustilo je arapske države nakon 1948. Danas ih je 99,5 % nestalo a ostalo ih je sveukupno samo 4.500.[2] U Bagdadu je prema nekim procjenama trećina stanovništva bila židovskog podrijetla, a diljem Bliskog istoka napuštene su sinagoge, bolnice, škole, hramovi i druge kulturne ustanove koje su bile na tim područjima 1.000 godina prije islama.[2] Prema izvještaju BBC-a, u 2005. bio je još samo jedan Židov u Afganistanu.[14] Židovi su napustili područje pet puta veličine Izraela.[2]

Broj Židova u arapskim državama: 1948., 1972., 2000. i 2008.
Država ili teritorij Broj Židova 1948. Broj Židova 1972. Broj Židova 2001.[15] Broj Židova 2008.
Aden 8,000[16] ~0 ~0
Alžir 140,000[16][17] 1,000[18] ~0 ~0
Bahrein 550–600[19] 36 50[20]
Egipat 75.000[16]–80,000[17] 500[18] ~100 100[21]
Irak 135.000[16]–140.000[17] 500[18] ~200 100[22][23][24]
Libanon 5,000[16]–20,000[25] 2,000[18] < 150 20-40[26]
Libija 35.000[17]–38,000[16] 50[18] 0 0
Maroko 250.000[17]–265,000[16] 31.000[18] 5.230 3.000[21]
Sudan 350 ~0 ~0
Sirija 15.000[17]–30,000[16] 4.000[18] ~100 100[27]
Tunis 50.000[17]–105,000[16] 8.000[18] ~1.000 1,100[21]
Jemen 45.000[17]–55,000[16] 500[18] 400-600 330[28]-350.[29]
Ukupno 758.350–881.350 47.550 <7.300 <6.400

PovezniceUredi

IzvoriUredi

  1. ↑ Samuel G. Freedman. 11. listopada 2003. Are Jews Who Fled Arab Lands to Israel Refugees, Too?. New York Times. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  2. ↑ a b c d Lyn Julius. 25. lipnja 2008. Recognising the Jewish 'Nakba'. Guardian. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  3. ↑ World Jewish Population (PDF). Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  4. ↑ Schwartz, Adi. 4. siječnja 2008. All I Wanted was Justice. Haaretz
  5. ↑ Malka Hillel Shulewitz, The Forgotten Millions: The Modern Jewish Exodus from Arab Lands, Continuum 2001, pp. 139 and 155.
  6. ↑ a b Ada Aharoni "The Forced Migration of Jews from Arab Countries  Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2012., Historical Society of Jews from Egypt website. Accessed February 1, 2009.
  7. ↑ Parfitt, Tudor. (2000) p. 91.
  8. ↑ Profile of Internal Displacement: Israel - Compilation of the information available in the Global IDP Database of the Norwegian Refugee Council. Internal Displacement Monitoring Centre (IDMC). 2. lipnja 2005. str. 11. Pristupljeno 24. listopada 2011.
  9. ↑ Pappe, 2004, p.177
  10. ↑ Justin Pearce. 23. lipnja 1999. World: Africa - Ethiopia's Jews: The last exodus. BBC News. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  11. ↑ Sidney Zabludoff. Travanj 2008. The Palestinian Refugee Issue: Rhetoric vs. Reality. Jerusalem Center Projects and On-Line Publications. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. prosinca 2008. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  12. ↑ Malka Hillel Shulewitz, The Forgotten Millions: The Modern Jewish Exodus from Arab Lands, Continuum 2001, pp. 52,71,87,92,100,110,113-114,116,135,139.
  13. ↑ Rayyum Al-Shawaf, Iraqi Jews: A story of mass exodus, Democratiya 7 2006.
  14. ↑ 'Only one Jew' now in Afghanistan. BBC News. London. 25. siječnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2012. Pristupljeno 5. siječnja 2010.
  15. ↑ Shields, Jacqueline. Jewish Refugees from Arab Countries. Jewish Virtual Library. Pristupljeno 22. svibnja 2006.
  16. ↑ a b c d e f g h i j Avneri, 1984, p. 276.
  17. ↑ a b c d e f g h Stearns, 2001, p. 966.
  18. ↑ a b c d e f g h i Leon Shapiro, World Jewish Population, 1972 Estimates. American Jewish Year Book vol.73 (1973), pp.522-529
  19. ↑ The Virtual Jewish History Tour - Bahrain
  20. ↑ Bahrain Names Jewish Ambassador. BBC News. 29. svibnja 2008. Pristupljeno 29. svibnja 2008.
  21. ↑ a b c Jewish Virtual Library
  22. ↑ Baghdad's last rabbi to leave Iraq  Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2006., Haaretz
  23. ↑ Baghdad Jews Have Become a Fearful Few, New York Times, 01-06-2008. Preuzeto 24-05-2011.
  24. ↑ Van Biema, David. 27. srpnja 2007. The Last Jews of Baghdad. Time. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. studenoga 2011. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  25. ↑ Jews of Lebanon. Jewish Virtual Library. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  26. ↑ The Jews of Lebanon: Another Perspective. 20. studenoga 2009. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  27. ↑ Jewsih Virtual Library
  28. ↑ Haaretz.com
  29. ↑ Yemenite Jews{Note: on November 1, 2009 the Wall Street Journal reports in June 2009 an estimated 350 Jews were left-of whom by October 2009-60 had immigrated to the United States and 100 were considering to leave}

BibliografijaUredi

  • Parfitt, Tudor. Israel and Ishmael: Studies in Muslim-Jewish Relations, St. Martin's Press, 2009. ISBN 978-0-312-22228-4
  • Schulewitz, Malka Hillel. (2001). The Forgotten Millions: The Modern Jewish Exodus from Arab Lands. London. ISBN 0-8264-4764-3
  • Stearns, Peter N. Citation from The Encyclopedia of World History Sixth Edition, Peter N. Stearns (general editor), © 2001 The Houghton Mifflin Company, at Bartleby.com

Vanjske povezniceUredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Iseljavanje_i_progon_Židova_u_arapskom_svijetu&oldid=6538238"