Otvori glavni izbornik

Epikur (grč. Ἐπίκουρος, Epikouros, Samos, 341. pr. Kr. - Atena, 270. pr. Kr.), bio je filozof iz helenističko-rimskog razdoblja. Znanošću se počinje baviti s četrnaest godina. Napisao je oko 300 znanstvenih radova. Njegova djela nisu sačuvana u cjelini. O njemu je najviše pisao njegov sljedbenik iz Rima: Tit Lukrecije Kar. Njegovo poznato djelo je "O prirodi stvari". Mjesto gdje je Epikur predavao zvalo se "Epikurov vrt".

Έπίκουρος Epikouros
Epikur
Zapadna filozofija
Antička filozofija
Rođenje 341. pr. Kr.
Smrt 270. pr. Kr.
Škola/tradicija Epikurejska škola
Glavni interesi Atomizam, Hedonizam
Utjecaji Pamfil, Nausifan
Utjecao na Metrodor, Hermah, Polistrat, Tit Lukrecije Kar

Sadržaj

Učenje o bićuUredi

Epikur je govorio da svijet postoji objektivno i nezavisno od svijesti.

Tvrdio je da se sve sastoji od atoma i praznog prostora, i tu nalazimo sličnost između njegovog učenja i učenja antičkih grčkih atomista Leukipa i Demokrita (doktorska disertacija Karla Marxa bila je razlika između učenja Epikura i Demokrita). Epikur je uveo novine u atomističko učenje govoreći o slučajnom skretanju atoma.

Epikur je u svom učenju tvrdio i da su sve pojave u prirodi uzrokovane unutrašnjim zakonima i da nema nikakvih mističnih sila. Za njega svijet je vječan, materijalan i jedinstven. Poznata je njegova izreka: " Svemir je uvijek bio takav kakav jest i uvijek će takav biti".

Teorija spoznaje (kanonika)Uredi

Za Epikura centralni problem je istina. U spoznaji on polazi od osjeta, jer oni odražavaju objektivni svijet, pa čulima treba vjerovati. Do zablude može doći usljed poremećaja u našim čulima ili trenutačne promijene u skladu atoma.

Epikur je govorio i da lik predmeta preko osjeta prodire u naše misli, i u toj tvrdnji je sličan Demokritu i njegovoj "teoriji sličica".

EtikaUredi

Epikurova etika je materijalistična i individualna i kao takva antireligiozna. Za njega je najveće dobro blaženstvo i uživanje, i govorio je da sva bića izbjegavaju patnju. Zadatak filozofije je da pronađe put do sreće. Tvrdio je da je pravo uživanje, a samim time i pravi put do sreće, duhovno uživanje, a to je: prijateljstvo i znanje. Tvrdio je da je društvo skup individua, i da pravednost utvrđuju ljudi, ona ne postoji sama od sebe.

O bogovimaUredi

Epikur je vjerovao da bogovi postoje, jer nikako drugačije nije mogao objasniti široku rasprostranjenost vjerovanja u njih. No, njegov stav je bio da se oni ne miješaju u naš svijet. Naime, bogovi znaju da je ugoda dobro, a patnja zlo. Suklado time, bogovi žive odvojeni od svijeta, poput Epikura koji sa prijateljima provodi vrijeme u svome vrtu, jer je svako uplitanje, svaki pokušaj upravljanja svijetom neizbježno izvor patnje.

O strahu od smrtiUredi

Epikur u svome učenju govori da je duša neodvojiva od tijela, zastupajući atomističku fiziku Demokrita. Dobro je i zlo u osjećanju, a sa smrću prestaje osjećanje. Stoga je besmislen strah od smrti. "Dok smo mi, nema smrti, a kada nastupi smrt, tada više nema nas."

DjelaUredi

  • O Prirodi
  • O atomima i praznom prostoru
  • O cilju
  • O bogovima

PovezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Epikur
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Epikur