Fagociti su bijele krvne stanice koja štite tijelo putem konzumiranja (fagocitoze) štetnih stranih čestica, bakterija, i mrtvih ili umirućih stanica.

Mikrografija neutrofila u procesu fagocitoze antraks bakterija (narančaste boje).

Njihovo ime potiče od grč. "phagein" - "da jede", i "-cit", biološkog sufiksa koji označava „stanicu“.[1] Oni su esencijalni za borbu protiv infekcija i za imunitet.[2] Fagociti su važni širom životinjskog carstva[3] i visoko su razvijeni kod kralježnjaka.[4] Jedna litra ljudske krvi sadrži oko šest milijardi fagocita.[5] Fagocite je otkrio 1882. Ilja Iljič Mečnikov dok je studirao larve morske zvijezde.[6] Mečnikov je nagrađen za ovo otkriće Nobelovom nagradom za fiziologiju ili medicinu 1908. godine.[7] Fagociti su prisutni kod mnogih vrsta. Neke amebe se ponašaju kao makrofagni fagociti, što sugerira da su se fagociti pojavili rano tijekom evolucije živih bića.[8]

Fagociti kod ljudi i životinja nazivaju se „profesionalnim“ ili „neprofesionalnim“ u ovisnosti od toga koliko su efektivni u izvođenju fagocitoze.[9] U profesionalne fagocite uvrštavaju se: neutrofili, monociti, makrofage, dendritske stanice, i mastociti.[10] Glavna razlika između profesionalnih i neprofesionalnih fagocita je što profesionalni fagociti imaju molekulske receptore na svojoj površini koji mogu detektirati štetne objekte, kao što su bakterije, koji se normalno ne nalaze u tijelu.[11] Fagociti su presudni u borbi protiv infekcija, kao i za održavanje zdravoga tkiva, jer uklanjaju mrtve i umiruće stanice, koje su dosegle kraj njihovog životnog vijeka.[12]

Tijekom infekcije, kemijski signali privlače fagocite do mjesta gdje su patogeni napali tijelo. Te kemikalije mogu potječi od bakterija ili od drugih fagocita koji su već prisutni. Fagociti se kreću putem metode zvanog hemotaksa. Kad fagociti dođu u kontakt s bakterijama, receptori na površini fagocita vežu se za njih. To vezivanje dovodi do fagocitnoga „gutanja“ bakterija.[13] Neki fagociti ubijaju progutane patogene putem oksidanasa ili dušikova (II) oksida.[14] Nakon fagocitoze, makrofage i dendritske stanice mogu isto tako sudjelovati u prezentaciji antigena. To je proces kojim fagociti premještaju dijelove razgrađenog materijala na svoju površinu. Taj materijal se tim putem prikazuje drugim stanica imunosnog sustava. Neki fagociti zatim putuju u tjelesne limfne čvorove i prikazuju materijal bijelim krvnim zrncima zvanim limfociti. Ovaj proces je važan za nastanak imunosti.[15] Međutim, mnogi patogeni su evoluirali metode za izbjegavanje napada fagocita.[2]

Izvori uredi

  1. Little, C., Fowler H.W., Coulson J. 1983. The Shorter Oxford English Dictionary. Oxford University Press (Guild Publishing). str. 1566–67CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. a b Mayer Gene. 2006. Immunology — Chapter One: Innate (non-specific) Immunity. Microbiology and Immunology On-Line Textbook. USC School of Medicine. Pristupljeno 12. studenoga 2008.
  3. Delves et al. 2006, str. 250
  4. Delves et al. 2006, str. 251
  5. Hoffbrand, Pettit i Moss 2005, str. 331
  6. Ilya Mechnikov, retrieved on November 28, 2008. From Nobel LecturesArhivirana inačica izvorne stranice od 22. kolovoza 2008. (Wayback Machine), Physiology or Medicine 1901–1921, Elsevier Publishing Company, Amsterdam, 1967.
  7. FC Schmalstieg, AS Goldman. 2008. Ilya Ilich Metchnikoff (1845–1915) and Paul Ehrlich (1854–1915): the centennial of the 1908 Nobel Prize in Physiology or Medicine. Journal of medical biography. 16 (2): 96–103. doi:10.1258/jmb.2008.008006. PMID 18463079. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2011. Pristupljeno 12. siječnja 2018.
  8. Janeway, Chapter: Evolution of the innate immune system. see Bibliography, retrieved on March 20, 2009
  9. Ernst i Stendahl 2006, str. 186
  10. Robinson i Babcock 1998, str. 187 and Ernst i Stendahl 2006, str. 7–10
  11. Ernst i Stendahl 2006, str. 10
  12. Thompson, CB. 1995. Apoptosis in the pathogenesis and treatment of disease. Science. 267 (5203): 1456–62. doi:10.1126/science.7878464. PMID 7878464
  13. Janeway, Chapter: Induced innate responses to infection. see Bibliography, retrieved on March 20, 2009
  14. Fang FC. Listopad 2004. Antimicrobial reactive oxygen and nitrogen species: concepts and controversies. Nat. Rev. Microbiol. 2 (10): 820–32. doi:10.1038/nrmicro1004. PMID 15378046
  15. Janeway, Chapter: Antigen Presentation to T Lymphocytes. see Bibliography, retrieved on March 20, 2009

Literatura uredi

  • Little, C., Fowler H.W., Coulson J. 1983. The Shorter Oxford English Dictionary. Oxford University Press (Guild Publishing). str. 1566–67CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  • Delves, P. J.; Martin, S. J.; Burton, D. R.; Roit, I. M. 2006. Roitt's Essential Immunology 11 izdanje. Blackwell Publishing. Malden, MA. ISBN 1-4051-3603-0
  • Ernst, J. D.; Stendahl, O., ur. 2006. Phagocytosis of Bacteria and Bacterial Pathogenicity. Cambridge University Press. New York. ISBN 0-521-84569-6 Website
  • Hoffbrand, A. V.; Pettit, J. E.; Moss, P. A. H. 2005. Essential Haematology 4 izdanje. Blackwell Science. London. ISBN 0-632-05153-1
  • Janeway, C. A.; Murphy, K. M.; Travers, P.; Walport, M. 2001. Immunobiology 5 izdanje. Garland Science. New York. ISBN 0-8153-3642-X
  • Paoletti R., Notario A., Ricevuti G., ur. 1997. Phagocytes: Biology, Physiology, Pathology, and Pharmacotherapeutics. The New York Academy of Sciences. New York. ISBN 1-57331-102-2CS1 održavanje: više imena: editors list (link)
  • Robinson, J. P.; Babcock, G. F., ur. 1998. Phagocyte Function — A guide for research and clinical evaluation. Wiley–Liss. New York. ISBN 0-471-12364-1
  • Sompayrac L. 2008. How the Immune System Works 3rd izdanje. Blackwell Publishing. Malden, MA. ISBN 978-1-4051-6221-0

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Fagociti