Fileter (grčki: Φιλέταιρος, Philétairos, oko 343. pr. Kr. – 263. pr. Kr.) bio je helenistički maloazijski vladar, poznat kao osnivač Atalidske dinastije u Pergamu.

Fileter na tetradrahmi Atala I. (Britanski muzej, London)

Životopis

uredi

Rođen je u Tieiju (grčki: Tieion),[1] gradiću na crnomorskoj obali Anadolije, između Bitinije na zapadu i Paflagonije na istoku. Otac mu se zvao Atal (grčki: Attalos) a majka Boa mu je rodom bila Paflagonjanka.[2]

Fileter je na vlast došao tako što je sudjelovao u Ratovima dijadoha, odnosno nasljednika Aleksandra Velikog. Prvo je služio Antigona I. Monoftalmosa, a poslije bitke kod Ipsa i Antigonove pogibije je služio Lizimaha koji ga je imenovao nadzornikom riznice u Pergamu.[3] U Pergamu je Lizimah čuvao bogatstvo od oko devet tisuća talenata u srebru.[3] Fileter je služio Lizimaha sve do 282. pr. Kr. kada je pao u nemilost vjerojatno zbog intriga kraljice Arsinoje, Lizimahove treće supruge. Fileter je stavio na raspolaganje važnu utvrdu Pergam i blago riznice Seleuku I. Nikatoru. Seleuka je porazio i ubio Lizimaha 281.g. pr. Kr. u bitci kod Korupedija. Nekoliko mjeseci kasnije Seleuka pogiba u bitci kod Lizimahije, a porazio ga je Ptolomej Keraun, čija je sestra Arsinoja[4] Iako nominalno pod kontrolom dinastije Seleukovića, a posebno nakon smrti Seleuke, Fileter je imao značajnu autonomiju, te je uspio povećati bogatstvo i utjecaj izvan Pergama. Postoje brojni zapisi o Fileteru kao dobročinitelju susjednih gradova. Pomagao je novcem, hranom i vojskom borbu grada Kizika protiv Gala. Tijekom četrdesetogodišnje vladavine izgradio je akropolu Peragama, hram Demetre, hram Atene, svoju prvu palaču i ojačao utvrdu grada.

Fileter je bio eunuh, i kao takav nije mogao imati djece. Zato je posvojio svog nećaka Eumena, koji ga je naslijedio na mjestu pergamskog kralja.

Izvori

uredi
  1. Strabon, 12.3.8.(engl.)
  2. Hansen, Esther V. (1971.). The Attalids of Pergamon. Ithaca, New York: Cornell University Press; London: Cornell University Press Ltd., ISBN 0-8014-0615-3, str. 15.
  3. a b Strabon, 13.4.1.(engl.)
  4. Junianius Justinus, 17.2; Strabon, 13.4.1.(engl.)