Franjevački samostan i crkva sv. Nikole u Milima
Franjevački samostan u Milima, rimokatolički samostan redovnika franjevaca u Milima kod Visokog u Bosni.[1]
|
Franjevački samostan i crkva sv. Nikole
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Mile |
| Koordinate | 44°00′31″N 18°10′12″E / 44.008583°N 18.169877°E |
| Godine izgradnje | 1340. |
| Srušen | 1450. između 1521. i 1524. god 17./18. st. |
| Religija | rimokatoličanstvo |
| Patron | sv. Nikola |
| Materijal | kamen |
Povijest
uredi
Prvotna zadaća franjevaca po dolasku u Bosnu 1291. godine bila je suzbijanje lokalnih krivovjerja, reintegracija lokalnih svećenika i ponovno privođenje njenih pripadnika u krilo Katoličke crkve. U tom pothvatu misionari franjevci imali su velikog uspjeha.[2] Po dolasku u Bosnu, franjevci su se dali na posao. Zahvaljujući i zauzimanju bana Stjepana II. Kotromanića podignut je prvi franjevački samostan, u Milima kod Visokog,[3] današnjim Arnautovićima na širem području Visokog.[1] Današnje ime Arnautovića je po spahijskim gospodarima iz osmanskog doba.[4]
Već po osnutku bosanske vikarije 1340.,[2] podignut je vjerojatno i samostan početkom 1340-ih te crkva posvećenu sv. Nikoli,[3] vladarsku crkvu bosanskih vladara.[1] Crkva sv. Nikole u Milima je tako postala najvažnijom crkvom u Bosni. U njoj su se krunili i pokapali lokalni vladari. Slijedi gradnja novih samostana, među kojima se ističu onaj u Kraljevoj Sutjesci, Olovu, Srebrenici, Kreševu i drugi. Prvi franjevci u samostanima bili su franjevci konventualci, a poslije će postati opservantske.[3] U gradu Milima (Mel), u kojem je podignuta crkva i samostan, bilo je sijelo župe Mili, koja se prostirala s obje strane rijeke Bosne od prilike od današnje željeničke stanice Ilijaša do Kaknja. Ostatci Mila danas se vide na desnoj strani rječice Goruše (Gorušice) kod njezina utoka u Bosnu.[4] Godine 1450. samostan je razoren i tom je prilikom stradalo nekoliko franjevaca. Samostan je ubrzo obnovljen.[1] Do dolaska Turaka u Bosnu 1463. godine tragovi bilo kakvih lokalnih hereza su bili iskorijenjeni. Kada su franjevci provalom Osmanlija izgubili zaštitu lokalnog plemstva jedna skupina ogrezlih protivnika Crkve je napala i spalila crkvu i samostan u Milima, a fratre pogubila. U nekrologiju franjevačke provincije Bosne Srebrene stoji da su na 4. svibnja 1465. godine, petorica braće franjevaca u Visokom podnijela mučeničku smrt.[2] U prvoj polovici dvadesetih godina 16. stoljeća (između 1521. i 1524. god.) Turci su razorili više samostana među kojima i visočki. Nekoliko godina kasnije samostan je ponovno obnovljen.[1]
Petorica franjevaca ubijenih tom prilikom upisana su 1653. godine u martirologij franjevačkog Reda kao blaženici, „Visochii, beatorum quinque fratrum martyrum, qui ab haereticis Patarenis pro fide catholica necati sunt "u prijevodu: Visoko u Bosni, blažena petorica braće mučenici, koje krivovjerci Patareni za vjeru katoličku ubiše." Franjevački martirologij odredio im je spomendan 26. ožujka. Petorica mučenika iz Visokog smatraju se prvim mučenicima Bosne Srebrene.[2]
Zbog trošnosti samostanska je zgrada obnavljana i početkom osamdesetih godina 17. stoljeća. Političke neprilike vezane za Bečki rat prisilile su franjevce da god. 1688. napuste samostan u Visokom i odu u Gradišku izuzevši gvardijana koji je ostao radi čuvanja crkve i samostanske imovine. Franjevci konačno napuštaju samostan god. 1697. Tom su se prilikom u Slavoniju iselili i visočki katolici, koji su se pridružili Eugenu Savojskom prilikom njegova povratka nakon vojnog pohoda na Sarajevo.[1]
Izvori
uredi- ↑ a b c d Franjevačka provincija sv. Križa - Bosna Srebrena Visočki mučenici (pristupljeno 29. studenoga 2019.)
- ↑ a b c Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja I. POSTANAK I RAZVOJ PROVINCIJE (pristupljeno 30. studenoga 2016.)
- ↑ a b Dominik Mandić, Etnička povijest Bosne i Hercegovine, Ziral, Mostar, 1982. (pretisak)
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.