Georg von Gayl
Georg Gustav Freiherr von Gayl (Berlin, 25. veljače 1850. – Stolp, 3. svibnja 1927.) je bio njemački general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je 10. ersatzkom i 13. landverskom divizijom na Zapadnom bojištu.
| Georg von Gayl | |
|---|---|
.jpg) | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 25. veljače 1850. |
| Mjesto rođenja | Berlin, Pruska |
| Datum smrti | 3. svibnja 1927. |
| Mjesto smrti | Stolp, Njemačka |
| Nacionalnost | .svg){kind=small} Nijemac
|
| Puno ime | Georg Gustav Freiherr von Gayl |
| Supruga | Erna von Puttkamer |
| Titule | barun |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1869. – 1918. |
| Čin | General pješaštva |
| Ratovi | Prusko-francuski rat Bokserski ustanak Prvi svjetski rat |
| Važnije bitke | Bitka u Loreni Bitci na Sommi Proljetna ofenziva Bitka kod St. Mihiela |
| Vojska | Njemačka
|
| Rod vojske | kopnena |
| Zapovijedao | 10 ersatzka divizija 13. landverska divizija |
| Odlikovanja | Pour le Mérite |
Vojna karijera uredi
Georg von Gayl je rođen 25. veljače 1850. u Berlinu u pruskoj vojničkoj obitelji. Sin je pruskog generala Wilhelma von Gayla i Elise von Dassel. Završio je gimnaziju, te vojnu školu za kadete nakon čega je 1869. stupio u prusku vojsku služeći u 7. tirinškoj pješačkoj pukovniji smještenoj u Geri. S istom tijekom 1870. i 1871. sudjeluje Prusko-francuskom ratu i bitkama kod Beaumonta, Sedana, Saint-Quentina i Pierrefittea, kao i opsadi Pariza. U 7. tirinškoj pješačkoj pukovniji od srpnja 1871. obnaša dužnost pobočnika u III. bojnoj, da bi od siječnja 1872. preuzeo dužnost pobočnika pukovnije. Od listopada 1873. pohađa Prusku vojnu akademiju koju završava u srpnju 1876. kada je promaknut u čin poručnika. Vraća se na službu u 7. tirinšku pješačku pukovniju, gdje služi do prosinca 1877. kada je premješten u Koblenz gdje obnaša dužnost pobočnika u 30. pješačkoj brigadi. Od travnja 1879. raspoređen je na službu u Glavni stožer u Berlinu gdje se nalazi iduće dvije godine, do svibnja 1881., kada je premješten na službu u tjelesnu grenadirsku pukovniju "Kralj Friedrich Wilhelm III". U istoj, nakon što je u kolovozu 1883. unaprijeđen u čin satnika, zapovijeda III. satnijom. Od prosinca 1884. služi u stožeru X. korpusa u Hannoveru, a od svibnja 1886. u stožeru 8. pješačke divizije u Erfurtu gdje obnaša dužnost prvog stožernog časnika.
U ožujku 1889. promaknut je u čin bojnika, te raspoređen na službu u stožer IX. korpusa gdje također obnaša dužnost prvog stožernog časnika. Od studenog 1892. zapovijeda bojnom u 76. pješačkoj pukovniji u Hamburgu gdje je od kolovoza 1894. raspoređen na službu u stožer pukovnije. U međuvremenu je, u svibnju 1894., unaprijeđen u čin potpukovnika. U siječnju 1896. imenovan je načelnikom stožera IX. korpusa, dok je u ožujku 1897. promaknut u čin pukovnika. Od studenog 1898. zapovijeda 2. magdeburškom pješačkom pukovnijom "Princ Luj Ferdinand Pruski" i to do srpnja 1900. kada postaje privremeni zapovjednikom 74. pješačke brigade smještene u Stettinu. Idućeg mjeseca, u kolovozu, unaprijeđen je u čin general bojnika, te upućen u Kinu u stožer Vrhovnog zapovjedništva u Istočnoj Aziji. U istom u travnju 1901. postaje načelnikom, te sudjeluje u gušenju Bokserskog ustanka za što je i odlikovan. Nakon povratka u domovinu u prosincu 1901., imenovan je zapovjednikom 14. pješačke brigade kojom zapovijeda do siječnja 1903. od kada se ponovno nalazi na službi u Glavnom stožeru i to na mjestu prvog stožernog časnika. Istodobno od svibnja 1903. privremeno obnaša i dužnost načelnika stožera I. vojnog okruga u Danzigu. U travnju 1904. promaknut je u čin general poručnika, da bi dvije godine poslije, u veljači 1906., postao zapovjednikom 21. pješačke divizije u Frankfurtu na Majni. Predmetnom divizijom zapovijeda do umirovljenja u ožujku 1908. kada mu je dodijeljen i počasni čin generala pješaštva. Nakon umirovljenja, 1912. imenovan je u pruski Dom lordova, te intenzivno putuje po njemačkim kolonijama. Godine 1913. izabran je za potpredsjednika Njemačkog kolonijalnog društva.
Prvi svjetski rat uredi
Na početku Prvog svjetskog rata Gayl je reaktiviran, te raspoređen u Više zapovjedništvo zamjenskih postrojbi. Međutim, 20. kolovoza 1914. imenovan je zapovjednikom novoustrojene 10. ersatzke divizije. Navedena divizija ušla je u sastav 6. armije kojom je na Zapadnom bojištu zapovijedao bavarski princ Rupprecht. Zapovijedajući navedenom divizijom sudjeluje u Bitci u Loreni. Tijekom 1915. s 10. ersatzkom divizijom sudjeluje u borbama između Meuse i Moselle, da bi u ljeto 1916. divizija sudjelovala u Bitci na Sommi. U svibnju 1917. Gayl je stavljen na raspolaganje, da bi u kolovozu iste godine bio imenovan zapovjednikom 13. landverske divizije. S istom u sastavu 18. armije sudjeluje u Proljetnoj ofenzivi u kojoj uspješno zapovijeda grupom divizija nazvanom Grupom Gayl. Za navedeno je 8. svibnja 1918. odlikovan ordenom Pour le Mérite. U rujnu 1918. sudjeluje u njemačkom porazu u Bitci kod St. Mihiela.
Poslije rata uredi
Nakon završetka rata Gayl je s 2. prosincem 1918. umirovljen. Preminuo je 3. svibnja 1927. godine u 78. godini života u Stolpu.