Gregorijanci (Gregoryancz, de Gregoriancz), hrvatska plemićka obitelj podrijetlom iz Križevačke županije. Imali su posjede i u Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji. Obitelj se prvi put spominje u 15. stoljeću, ali nejasna je genealoška veza s kasnijim pripadnicima obitelji. Članovi obitelji mogu se neprekinuto pratiti od 16. do početka 17. stoljeća.

Hrvatska velikaška obitelj
Gregorijanec
grb Gregorijanaca
grb Gregorijanaca
Država Hrvatska
Etničko podrijetlo hrvatsko
Naslovi barun
Izumrli 17. st.

Propast obitelji opisao je književnik August Šenoa u romanu Zlatarevo zlato (1871.).

Povijest

uredi

Prvi istaknutiji član bio je pravnik i veleposjednik Juraj od Poljane († prije 1530.), kojega je ban Petar Berislavić imenovao vicepronotarom Kraljevine Slavonije (1520. – 1521.). Imao je dva sina, Ambroza i Pavla I. Pavao I. († 1565.) bio je zagrebački biskup i diplomat u službi kralja Ferdinanda I., a pred smrt je imenovan i naslovnim kaločkim nadbiskupom. Njegov brat, Ambroz († 1572.) obnašao je dužnost podbana, a bio je i posjednik u Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji. Godine 1557. stekao je utvrdu Medvedgrad s okolnim selima. Imao je tri sina, Jurja, Baltazara i Stjepana.[1]

Ambrozov sin Stjepan, obnašao je dužnost hrvatskog podban (1578. – 1581.), a dobio je i naslov baruna (1581.). Imao je dva sina, Pavla II. i Nikolu. U njihovo vrijeme počeli su se znatno smanjivati obiteljski posjedi, jer su ih braća davala u zalog nižim i srednjim plemićima koji su im bili vjerovnici. Obitelj je izumrla u muškoj lozi Nikolinom smrću 1607. godine.[2]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. Gregorijanec, Hrvatski biografski leksikon
  2. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 21.

Literatura

uredi

Vanjske poveznice

uredi
Nedovršeni članak Gregorijanci koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.