Harry Nelson Pillsbury
Harry Nelson Pillsbury (Somerville, 5. prosinca 1872. – Philadelphia, 17. lipnja 1906.) bio je vodeći američki šahist krajem 19. stoljeća. S 22 godine osvojio je tada najjači turnir u Hastingsu 1895., ispred Emanuela Laskera. Ipak, njegova prerana smrt spriječila ga je da postane izazivač za svjetskog prvaka.
| Harry Nelson Pillsbury | |
|---|---|
| |
| Puno ime | Harry Nelson Pillsbury |
| Država |  SAD
|
| Rođenje | 5. prosinca 1872. Somerville, SAD |
| Smrt | 17. lipnja 1906. Philadelphia, SAD |
Rani život uredi
Pillsbury je rođen u Somerville, Massachusettsu, 1872. Godine 1894. seli u New York City, a onda u Philadelphiju 1898.
Od 1890., igravši šah samo dvije godine, pobijedio je šahovskog majstora H. N. Stonea. U travnju 1892., Pullsbury je dobio meč s 2–1 protiv tadašnjeg svjetskog prvaka Wilhelma Steinitza koji mu je dao prednost od jednog pješaka.
Pillsburyjev rast k vrhu bio je legendaran te je ubrzo postao najjačim igračem New Yorka.
Šahovska karijera uredi
Hastings 1895. uredi
Šahovski klub Brooklyn chess club sponzorirao je njegov put u Europu kako bi igrao na prestižnom turniru u Hastingsu 1895. Osvojivši turnir[1] ispred tadašnjeg svjetskog prvaka Emanuela Laskera, bivšeg svjetskog prvaka Wilhelma Steinitza, Mihaila Čigorina, Siegberta Tarrascha, Carla Schlechtera, Dawida Janowskog i Isidora Gunsberga, Pillsbury je postao poznat u cijelom SAD-u i okolinom državama, primjerice Kubi. Kasnije će José Raúl Capablanca pisati da je na njegovu igru snažan utjecaj imao upravo Pillsbury.
Dinamičan i moderan stil igre kakav je Pillsbury pokazao na turniru doveo je do popularizacije Daminog gambita, uključujući njegovu poznatu pobjedu nad Tarraschom.
St. Petersburg 1895. uredi
Njegov idući veliki turnir bio je u Sankt Petersburgu 1895.–1896. Čini se da se Pillysbury zarazio sifilisom prije ovog turnira. Unatoč dobrom početku, jake glavobolje su utjecale na njegovu igru i završio je tek na trećem mjestu, iza pobjednika tunira, Laskera, i Steinitza. Izgubio je i čuvenu partiju protiv Laskera te neki izvori spominju da je nakon te partije Pillsbury doživio živčani slom i pokušao počiniti samoubojstvo.
Nakon ovog tunira njegovi rezultati strjelovitom brzinom padaju, kao što su i rasli. No, unatoč bolesti postaje američkim prvakom 1897. pobjedivši tadašnjeg prvaka SAD-a, Jacksona Showaltera. Titulu je držao do svoje smrti 1906. godine.
Smrt uredi
Slabo mentalno i fizičko zdravlje, kao posljedica infekcije sifilisom, spriječila ga je da ostvari svoj puni šahovski potencijal, djeleći sličnu sudbinu s Akibom Rubinsteinom.
Preminuo je u bolnici u Philadelphiji 17. lipnja 1906. godine, u 34. godini života. Pokopan je na groblju Laurel Hill Cemetery u Massachusettsu.
Ostavština uredi
Unatoč efektivnim pobjedama na najvećim turnirima, njegova sjajna i poučna pobjeda protiv Georga Marca[2], u kojoj je Pillsbury, nakon niza nepreciznih poteza crnog i lošeg položaj crnog bjelopoljca, postavio skakača na polje e5 učvrščujući ga d4 i f4 pješacima i sproveo ubojiti napad, ostavila je termin "Pillsburyjev skakač" ili, češće, "Pillsburyjev napad"[3] u šahovskoj literaturi kao tipičan plan za napad bijelog u poziciji daminih gambita gdje je crni fijanketirao bjelopoljnog lovca.