Inđija

Inđija (srpski Инђија) je grad u AP Vojvodina u Srbiji. Nalazi se na sredini puta između Beograda i Novog Sada i udaljena je od Rume 25 km. Ima 26.244 stanovnika. Inđija je središte istoimene općine.

Inđija
Katolička crkva u centru Inđije
Katolička crkva u centru Inđije
Grb
Grb
Koordinate: 45°02′N 20°04′E / 45.033°N 20.067°E / 45.033; 20.067Koordinate: 45°02′N 20°04′E / 45.033°N 20.067°E / 45.033; 20.067
Država Srbija
Pokrajina Vojvodina
Okrug Srijemski okrug
Općina Inđija
Površina
 - Ukupna 44.6 km²
Visina 117 m
Stanovništvo (2002.)
 - Grad 26.247
 - Gustoća 588 st./km²
Poštanski broj 22319 22320
Pozivni broj 022
Registarska oznaka IN / ИН
Zemljovid
Inđija na karti Srbija
Inđija
Inđija

PovijestUredi

Srednjovjekovna Inđija nalazila se je nešto sjevernije od današnje. Tijekom povijesti mijenjala je gospodare, od srpskih preko turskih do habsburških. U vrelima Inđiju prvi put spominje 1496. godine[1] despot Jovan Branković , ali moguće je da su ljudi u Inđiji živjeli još 1455. Dok je bila pod vlašću Osmanskog carstva, u Inđiji su živjeli pretežito Srbi. 1717. godine Inđijom je zavladala Habsburška dinastija, pa je grad postao feudalna oblast pod Markom Pejačevićem. Srednjovjekovna Inđija bila je smještena nešto sjevernije od današnje. Današnju Inđiju osnovali su Srbi 1746. godine, kada je grad imao 60 kuća. 1791. godine grad već ima 122 kuće i 1.054 stanovnika. Broj stanovnika osjetno je narastao doseljavanjem Nijemaca, Čeha i Mađara početkom 19. st., što se najviše osjetilo u broju katoličkih vjernika. Godine 1835. osnovana je rimokatolička župa. Župna crkva sv. Petra apostola podignuta je poslije. Građena je četiri godine. Posvećena je 1872. godine. Crkva je impozantna i najveća je u Srijemu i nalazi se u samom gradskom središtu. Danas je kulturni spomenik. Pored nje je velika župna kuća.[1] Početkom 20. stoljeća Nijemci i Česi naseljavaju Inđiju, a krajem istog stoljeća dolaze i Mađari. Broj katolika dosta je bio visok, a pokazatelj je da je na krizmi 1939. iz župe i okolnih sela bilo oko 1000 krizmanika. Izbijanje Drugoga svjetskoga rata dočekalo je 7900 stanovnika. Od toga je bilo 5900 katoličkih Nijemaca. Koncem rata Nijemci su protjerani te doseljeni Srbi. Nakon Drugoga svjetskoga rata iz Bosne doseljeno je u Inđiju i 400 Ukrajinaca, pripadnika Grkokatoličke Crkve. Vjernici su grkokatoličke župe Uznesenja Presvete Bogorodice. Godine 1978. godine dobili su svoju župnu crkvu, s odvojenim zvonikom u kojem su tri zvona, a u crkvenom predvorju je umjetnički izrađen blok od crnoga mramora s ikonom Presvete Bogorodice.[1]

StanovništvoUredi

Danas u Inđiji živi više od 25 000 stanovnika. Katolika je 500-tinjak u 150 obitelji: Hrvata, Mađara, Nijemaca, čak i nekoliko Poljaka i Talijana. Općina ima 45 000 stanovnik. Općini pripadaju naselja Beška, Novi Slankamen, Novi Karlovci, Krčedin, Čortanovci, Maradik, Ljukovo, Stari Slankamen, Jarkovci i Slankamenački Vinogradi.[1]

ProsvjetaUredi

U Inđiji su tri osnovne škole s ukupno oko 2500 učenika te tri srednje škole.[1]

GospodarstvoUredi

Razvijena je poljoprivreda, zatim prerada pšenice, voća i povrća.

Inđija je danas jedna od razvijenijih općina u Srbiji, a privlačenjem stranih investicija Inđija je znatno uznapredovala u usporedbi s drugim općinama u Srbiji.

ŠportUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Tomislav Vuković: ŽUPA SV. PETRA APOSTOLA U INĐIJI Ni deset posto katolika od negdašnjega broja Glas Koncila. 16. svibnja 2017. . Pristupljeno 24. rujna 2020.

Vanjske povezniceUredi