Otvori glavni izbornik

Ivan Krstitelj Birling

Ivan Krstitelj Birling (Zagreb, 31. svibnja, 1775. – Zagreb, 24. ožujka, 1852.) hrvatski (kajkavski) je prevoditelj i pisac.

Rođen je ocu Đuru Pirlinu (ili Pirling) i majci Agnezi Poljak. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1792. godine.[1] Studirao je u zagrebačkom Sjemeništu. Zaređen je za svećenika 1798. godine. Najprije je bio kaplan u Brdovcu kod Zagreba, od svibnja 1799. pomoćni svećenik u zagrebačkoj crkvi sv. Marka i uz to bio kateheta u narodnim učionicama. 1826. godine postao je začasni čazmanski kanonik, zatim zagrebački kanonik, od 1835. godine kalnički arhiđakon, od 1839. godine arhiđakon zagrebačke katedrale. Od 1842. godine čazmanski prepozit, a 1848. skopljanski naslovni biskup. Bio je prisjednik zagrebačkoga i križevačkoga županijskog suda i upravitelj ubožnice u Zagrebu 1830.1832. godine.

Radio je u planu biskupa Vrhovca za kajkavsko Sveto pismo. Njegovi tovariši su bili: Ivan Rupert Gusić, Antun Vranić, Štefan Korolija i Ivan Nepomuk Labaš. Podatci Birlingu pripisujeju kajkavski prijevod Poslanicea Filipljanima. Pisao je i misu prema latinskom i prema grčkom obredu. Pisao je i kajkavske molitve i obrede za bolesne i umiruće, pouk o krštenju i drugim sakramentima, te propovijedi. Ima kajkavski molitvenik Molitvena knyisicza (1832.). Najveće njegovo djelo je Nova zkup szlosena zagrebechka szokachka kniga (1813.), kajkavska kuharica.

IzvoriUredi

  1. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 904

Vanjske povezniceUredi

ViriUredi