Otvori glavni izbornik

Ivan Oršanić (Županja, 2. srpnja 1904.Buenos Aires, 7. prosinca 1968.), hrvatski ustaški političar, novinar, po zanimanju srednjoškolski profesor, poslije i dužnosnik Nezavisne Države Hrvatske.

Rodio se u Županji 2. srpnja 1904. godine. U 19. godini postao je prvim tajnikom Hrvatskoga orlovskog saveza, čiji je predsjednik bio dr. Ivan Protulipac.[1] Vjenčao se sa Židovkom Ivanom Berger 1925. godine. Radio je kao srednjoškolski profesor u Vukovaru i Zagrebu. Od 1933. piše u časopisu Hrvatskoj smotri (uređivao ju je od 1941.). Postaje ustašom 1937.[2] godine. Od 1939. je bio političkim urednikom u tjedniku iz Zagreba Hrvatskom narodu. Bio je uhićen zbog svojih političkih stavova i poslan u zatvor u Lepoglavu, a zatim u koncentracijski logor u Kruščici, u Bosni.[3]

Kad je izbio Drugi svjetski rat, pripadao je onoj struji hrvatskih intelektualaca nacionalističke orijentacije koji su više simpatizirali ideje i kulturne dosege iz Francuske, nego one iz Njemačke i Italije. Njegove je zamisli nadograđivao Ivo Korsky.[4]

U NDH obnašao je više dužnosti. Bio je šef promidžbe, upravni zapovjednik Ustaške mladeži (1941. – 1944.) i državni savezničar od 1944. do 1945., kada se bavio socijalnom politikom. Bio je među glavnim pobočnicima pobočničkog zbora u Glavnom ustaškom stanu.[5] [6]

Krajem Drugog svjetskog rata s obitelji je pobjegao u Austriju (putem mu je poginuo sin), pa u Italiju (organizirao je prebacivanje izbjeglica), a 1948. u Argentinu. Ondje je 1951. osnovao zajedno s bratom Antom i još nekima Hrvatsku republikansku stranku[7] i pokrenuo političku reviju – Republiku Hrvatsku.

Posmrtno je objavljena knjiga "Vizija slobode" s njegovim tekstovima 1990. godine. Knjigu je priredio Kazimir Katalinić.[8]

CitatiUredi

  • Povijest ne pozna periode velikih sloboda iza perioda velikih diktatura, jer se iz velikih diktatura do velikih sloboda mora ići postepeno, a samo zato, što organizacija slobode nije mehanička stvar, nego rezultanta živih sila, izraženih i organiziranih u idejama slobode, dakle upravo onih komponenata, koje zločinačke diktature redovno uništavaju, ali uništiti ne mogu, jer pripadaju naravi života. (1954.)[4]
  • Država koja ne afirmira slobodu osobe je zločin, a kombinacija koja ne afirmira državu-narod je besmisao... Boriti se, dakle, za hrvatsku državu i hrvatsku slobodu znači biti idejno superioran, znači biti protiv takve bijedne kombinacije kao što je Jugoslavija. (1954.)[9]
  • Narod danas živi životom prošlih stoljeća i za buduća stoljeća u svim i po svim svojim djelima i nedjelima. Austrijski zločini, mađarski, turski, srpski i naravno naši vlastiti, sve je u nama kao prošlost i sadašnjost. (1966.)[4]

IzvoriUredi

  1. http://www.hrz.hr/58-0-Predavanje-g--ime-Letine.html Preuzeto 30. travnja 2012.
  2. Vinko Nikolić, ur., Hrvatska revija : jubilarni zbornik : 1951 − 1975, Izvanredno izdanje, München ; Barcelona : Knjižnica Hrvatske revije, 1976., ISBN 84-399-5347-X (Rustica), ISBN 84-399-5346-1 (Tela), (NSK), str. 165.
  3. http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/9331-25-misli-i-poruka-prof-ivana-orania.html Preuzeto 30. travnja 2012.
  4. 4,0 4,1 4,2 Tomislav Jonjić Razgovor s Ivom Korskim za časopis Politički zatvorenik
  5. Hrvoje Matković, "Povijest Nezavisne Države Hrvatske", Zagreb 2002.
  6. Hercegbosna.org Hrvoje Matković: Povijest Nezavisne Države Hrvatske, 2. izd., Zagreb, 2002. (pdf)
  7. Politički zatvorenik Kronologija pravaštva (X.), prir. Mladen Kaldana
  8. Google knjige
  9. Google knjige