Ivica Percl

Ivica Percl (Zagreb, 1. siječnja 1945. – Zagreb, 16. ožujka 2007.), bio je hrvatski šansonijer, skladatelj, pjesnik, karikaturist, slikar. Bio je jedan od posljednjih trubadura hrvatske šansone.

Ivica Percl
Rođen/a	1. siječnja 1945.
Umro/umrla	16. ožujka 2007. Zagreb
Zanimanje	šansonijer, skladatelj, pjesnik, karikaturist, slikar
Angažman	Roboti
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Na glazbeni put krenuo je kao gitarist legendarne zagrebačke rock skupine Roboti. Popularnost je stekao sredinom šezdesetih godina kao samostalni pjevač i gitarist. Tada dobiva titulu prvoga protestnog pjevača kod nas. Potkraj šezdesetih i u sedamdesetim godinama sve se više posvećuje skladanju i pisanju šansona. Jedan je od najdosljednijih tumača i interpreta brojnih hrvatskih pjesnika. Vjerno njegujući pjesničku riječ niz desetljeća, ostat će zapamćen po skladbama na stihove Zvonimira Goloba, Dobriše Cesarića, Antuna Šoljana, Tina Ujevića, Dragutina Tadijanovića i Željka Sabola. Uglazbio je gotovo tristo pjesama na stihove devedesetorice hrvatskih pjesnika i tekstopisaca, ali i manje poznatih kao što je Mile Prpa.

Presudan za njegovu karijeru bio je ipak susret 1966. godine s pjesnikom Zvonimirom Golobom. Pjevao je njegove "Huligane", na glazbu Nikice Kalogjere, na Zagrebačkom festivalu šansona 1967. godine. Najveći uspjeh doživio je 1968. godine na Večeri šansona – Zagreb `68, kada je nastupio sa šansonom u vlastitoj obradi "Stari Pjer" autora Đorđa Novkovića, u aranžmanu Nikice Kalogjere.

U vrijeme najvećih uspjeha objavljene su mu brojne singl ploče, ali u zreloj karijeri izdao je svega tri albuma: "Ivan Ivica Percl – 30 godina Starog Pjera" (Croatia Records, 1998.), u povodu tridesetogodišnjice "Starog Pjera", zatim "Da se ne zaboravi – 13 godina poslije" (Alineja, 2004.), s ratnim, domoljubnim i protestnim šansonama i napokon, live album sa snimkom solističkog koncerta u Satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu održanog 13. studenoga 2001. u povodu 35. godišnjice skladateljsko-šansonijerskog rada i četrdeset godina bavljenja glazbom, naslova "U Zagrebu, sa Zagrebom, za Zagreb" (Cantus, 2007.), objavljen neposredno uoči njegove smrti.

Tijekom 1991. obilazio je ratišta i izvodio šansone za postrojbe Hrvatske vojske. Tih ratnih godina skladao je niz antiratnih i protestnih šansona na tekstove brojnih pjesnika i prijatelja.

Bio je član predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja. Vodio je i organizirao Glazbenu tribinu tog društva. Odlikovan je ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi. Dobio je i visoko priznanje Obrane grada Zagreba za zasluge u Domovinskom ratu.

Bavio se i slikarstvom te izradom karikatura.

Kako je to rekla autorica Nada Vrkljan-Križić, "... sve do kraja – skroman i povučen kakav je već bio, Percl je bio ozbiljan i usredotočen promatrač i komentator vremena u kojem je živio, svjedok običnosti svakodnevnoga života i malih ljudskih sudbina."