Otvori glavni izbornik

Jakov Sedlar

hrvatski filmski redatelj

Jakov Sedlar (Split, 6. studenoga 1952.), hrvatski je filmski redatelj.

Jakov Sedlar
Rođenje 6. studenoga 1952.
Zanimanje redatelj
Godine rada 25
Važniji filmovi Gospa (1994.), Agonija (1998.), Četverored (1999.)
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

ŽivotopisUredi

Jakov Sedlar rodio se 6. studenoga 1952. godine u Splitu. Tamo završava gimnaziju, a 1972. godine dolazi u Zagreb gdje upisuje Filozofski fakultet (Jugoslavenski jezici i književnosti i Filozofiju) koji završava 1977. godine. Iste godine upisuje kazališnu i filmsku režiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Apsolvirao je 1981. godine.

U Splitu 1966. godine počinje igrati vaterpolo, postaje prvotimac „Jadrana“ i reprezentativni kandidat. Odigrao je 34 utakmice za mladu reprezentaciju Jugoslavije.

1972. godina iz „Jadrana“ prelazi u zagrebačku „Mladost“, tada najbolju momčad svijeta (generacija: Stipanić, Bonačić, Lopatny, Poljak...). Zbog neuspješnog dobivanja ispisnice iz splitskog kluba (koju su mu u Splitu davali ukoliko prijeđe u neki od beogradskih klubova) nije smio tri godine nastupati u Jugoslavenskoj vaterpolo ligi. U to vrijeme igra samo međunarodne utakmice, a 1975. s „Mladosti“ osvaja Kup europskih kupova i Superfinale Europe (pobjedom protiv beogradskog „Partizana“ u Ljubljani , 11:10), što je zapravo bila titula najboljega kluba na svijetu. Športsku karijeru završava u „Mladosti“ 1989. godine.

Godine 1992. Georgij Paro, novoizabrani intendant Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu , postavlja ga na mjesto ravnatelja Drame središnje nacionalne kazališne kuće. U četiri godine vođenja Drame na repertoaru su tekstovi Shakespearea, Molliera, Krleže, Brešana, Marinkovića, Goldonija itd. Režiraju ih najpoznatiji hrvatski redatelji poput Koste Spajića, Georgija Para, Božidara Violića, Ivice Kunčevića... Tijekom svoga mandata odveo je ansambl Drame na tri svjetske turneje (Europa, SAD i Kanada, Južna Amerika, Afrika, Australija, Novi Zeland).

Godine 1996., na nagovor prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, postaje prvi hrvatski kulturni ataše u SAD-u (New York). U New Yorku ostaje do 2000. godine, gdje organizira mnogobrojne aktivnosti koje su promovirale hrvatsku kulturu.

Nakon povratka iz USA i dolaska lijeve koalicije na vlast, bio je postavljen na mjesto blagajnika u HNK-u. Danas radi kao savjetnik intendanta za medije u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu.

U kazališnoj karijeri režirao je 28 predstava u profesionalnim kazalištima i grupama u Zagrebu, Dubrovniku, Sarajevu, Novom Sadu, Somboru,Tuzli,  Mariboru i Mostaru. Nagrađen je za režiju najbolje predstave na Gavellinim večerima 1982. godine („Partija remija“ s Mirkom Vojkovićem i Vjerom Žagar-Nardelli), te 1983. godine na festivalu Malih scena u Novoj Gorici (Slovenija) za predstavu „Bent“ (Vicko Ruić, Željko Vukmirica, Boris Miholjević...). Predstava „Macbeth“ proglašena je najboljom gostujućom predstavom u Australiji 1996. godine. Predstave su mu igrane u Europi, USA, Canadi, USA, Južnoj Americi, Australiji i Novom Zelandu...

U filmskoj karijeri producirao je i režirao više od 70 filmova koji su prikazivani na mnogobrojnim festivalima i TV postajama (Venecija, Los Angeles, Kijev, New Delhi, Šangaj, Nashville, Miami, Haifa, američki PBS, ABC, SBS, Jewish Life TV, Ukrajinska državna televizija, Arte, HTV itd.).

2016. godine režirao je dokumentarni film „Anne Frank nekoć i danas“, po prvi put realiziran Dnevnik Anne Frank na arapskom jeziku kojega je snimao u Izraelu, ali i u Gazi. Film je imao američke premijere u New Yorku i Los Angelesu.

Deset njegovih filmova nalaze se u arhivu Muzeja Yad Vashem u Jeruzalemu, najpoznatijeg svjetskog muzeja Holokausta, a tri u Muzeju dijaspore u Tel Avivu.

Surađivao je s gotovo svim najboljim hrvatskim glumcima (Ena Begović, Tonko Lonza, Zlatko Crnković, Neva Rošić, Pero Kvrgić, Boris Miholjević, Ivo Gregurević, Mustafa Nadarević, Goran Navojec, Božidar Alić, Zrinka Cvitešić...) i nekim svjetskim filmskim zvijezdama i redateljima (Martin Sheen, Charlotte Rampling, Michael York, Macaulay Culkin, Gila Almagor, Nastassja Kinski, Armand Assante, Steven Spielberg, Peter Bogdanovich, Barry Morrow...).

Mladen Pavković objavio je monografiju Jakov Sedlar (2013.).

Važnije predstaveUredi

  • D.L. Coburn: „Partija remija“ (1980. Dramsko kazalište Gavella)
  • M. Sherman: „Bent“ (1983. Kulturni centar Trešnjevka, Zagreb)
  • A. Mastrosimone: „Krajnosti“ (1983. Slovensko narodno kazalište u Mariboru)
  • R. Thomas: „Klopka za osam bespomoćnih žena“ (1983. Srpsko narodno kazalište, Novi sad)
  • P. Kohout: „Marija se bori s anđelima“ (1985. Dramsko kazalište Gavella)
  • E. O'Neall: „Dugo putovanje u noć“ (1985. Dramsko kazalište Gavella)
  • A. Šenoa: „Zlatarevo zlato“ (1987. Teatar Thalia, Zagreb)
  • J. Pilgrimage: „Agneza božija“ (1988. Teatar Thalia, Zagreb)
  • M. Budak: „Ognjište“ (1990. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu)
  • K. Woytila : „Brat našega boga“ (1990. Teatar Thalia, Zagreb)
  • M. Begović: „Amerikanska jahta u splitskoj luci“ (1994. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu)
  • W. Shakespeare: „Macbeth“ (1995. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu)
  • N. Škrabe: „Sjećanje na Georgiju“ (1997. Satiričko kazalište Kerempuh)
  • H.Hitrec: „Tko želi ubiti Juliju Timošenko?“ (2014., predstava je igrana u Edinbourgu na Fringe Theatre Festival , a nakon toga u Tel Avivu)
  • „Anne Frank“ (2015., Kazalište Trešnja, Zagreb)

FilmografijaUredi

Igrani filmovi

  • U sredini mojih dana (1988., Milena Zupančič, Ranko Zidarić, Barbara Rocco...)
  • Gospa (1994., Martin Sheen, Michael York, Paul Gulfoyle, Morgan Fairchild...)
  • Fergistmajniht (1996., Boris Miholjević, Boris Pavlenić, Ena Begović...)
  • Agonija (1998., Ena Begović, Sven Medvešek, Božidar Alić...)
  • Sjećanje na Georgiju (1998., Boris Miholjević, Almira Osmanović, Mia Oremović...)
  • Četverored (1999., Ivan Marević, Danko Ljuština, Goran Navojec, Ivo Gregurević...)
  • Milost mora (2001., Martin Sheen, Renee Estevez, Mike Bernardo...)
  • Duhovi (radni naslov filma, 2018.)[1]

Igrano-dokumentarni filmovi

  • Jeruzalemski sindrom (2004., Martin Sheen, Charlote Rampling, Macaulay Culkin, Mili Avital...)
  • Caffe Auschwitz (2009., Zrinka Cvitešić, Gila Almagor, Armand Assante...)
  • Nisam se bojao umrijeti (igrano-dokumentarni film o domoljubnoj akciji Antona Kikaša, 2016., 112 min; igraju: Andrej Dojkić, Armand Assante...)

Dokumentarni filmovi

  • Mijo (1980., o slikarstvu Mije Kovačića, 20 min.)
  • Hvalen budi (1981., o slikarstvu Ivana Večenaja, 20 min.)
  • Hrvatski Božić (1981., 45 min.)
  • Hrvatska naivna umjetnost (1984., 45 min., tekst govori Martin Sheen)
  • Međugorje, Gospi u pohode (1984., 30 min.)
  • Sakralna umjetnost u Hrvata (1985., 90 min, tekst govori Martin Sheen)
  • Jordan (1985., o slikarstvu Vasilija Jordana, 15 min.)
  • Lijepa naša (1986., prvi film uopće o Hrvatskoj, 85 min.)
  • Vedro podnebesje (1986., film o Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, 80 min.)
  • Jeste li bili u Zagrebu, gospodine Lumiere (1987., film o Zagrebu između 1900-1941, 90 min.)
  • Hrvatska i Hrvati (1988., 69 min.)
  • Stepinac-znak vremena (1988., 59 min.)
  • Jugoslavenska armija i srpski teroristi (1991., 20 min., tekst govori Martin Sheen)
  • Krvavi Uskrs 1991. (15 min.)
  • Nepoznati dio Holokausta, Srbija 1941-1945 (1992., 20 min., tekst govori Sally Kelermann)
  • Hrvatska (1996., 45 min., tekst govori Martin Sheen)
  • Košarkaški Mozart (1996., film o Draženu Petroviću, 55 min., tekst govori Michael York)
  • Tuđman – hrvatski George Washington (1997., 59 min., tekst govori Martin Sheen)
  • Židovi i Hrvatska (1998., 80 min.)
  • Anđeli rata (1998., 30 min., film o Željki Jurić, djetetu iz vukovarskog pakla)
  • To je put (1999., film o Samuelu Schlesingeru, 38 min.)
  • Mostovi sjećanja (1999., film o slikarici Tamar Hirschl, 30 min.)
  • Almira (2001., film o balerini Almiri Osmanović, 50 min.)
  • Brač, Dalmacija, Hrvatska (2002., 15 min.)
  • Sudbina mi nije dala da odem (2002., 20 min., tekst govore Liv Ullmann i Martin Sheen)
  • Hrvatske katedrale (2003., 55 min.)
  • Slavenska (2003., film o balerini Miji Ćorak Slavenskoj, 45 min.)
  • Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu (2003., 14 min.)
  • Yudith (2005., film o „majci „ izraelskog modernog plesa, Yudith Arnon, 40 min.)
  • Kad mrtvi glasuju (2006., film o B. Mikšiću i krađi izbora u Hrvatskoj, 55 min, Nastassia Kinski)
  • Petnaest do osam (2006., film o Motti Hodu, osnivaču izraelskog ratnog zrakoplovstva, 58 min.)
  • Maestro (2007., film o skladatelju Borisu Papandopulu, 50 min.)
  • Lav koji plače (2007., film a Arielu Sharonu, 55 min.)
  • Mayim, Mayim (2007., film o plesnoj predstavi koja govori o stradanju djece u vrijeme nacizma)
  • Nema više heroja (2007., film o Meir Amitu, šefu izraelske tajne službe „Mossad“, 37 min.)
  • Sinjska alka (2007. 45 min.)
  • Židovi i Ukrajina (2008., 55 min., tekst govori Armand Assante)
  • Vizija u pustinji (2008., film o plesaču Veselku Suljiću, 45 min.)
  • Letica (2008., film o Iliji Letici, jednom od najuglednijih Hrvata u dijaspori, 59 min.)
  • Đapić (2008., film o Anti Đapiću, 50 min.)
  • Hrvatska, ljubavi moja (2008., film o Anti Gotovini, 60 min.)
  • Tražeći Orsona (2008., film o nepoznatim filmovima i životu Orsona Wellesa, 80 min. U filmu sudjeluju Peter Bogdanovich, Steven Spielberg, Paul Mazursky, Oja Kodar...)
  • Šparemblek (2009., film o plesaču i koreografu Milku Šparembleku, 50 min.)
  • Lika ili Gospićko-senjska biskupija (2009., 59 min.)
  • Gotovac (2009., film o skladatelju Jakovu Gotovcu, 53 min.)
  • Tuđman (2009., 55 min, poseban prilog je kompletan  razgovor snimljen s Predsjednikom Franjom Tuđmanom)
  • Pravednik Stepinac (2009. 55 min.)
  • Pavelić bez maske (2010. 59 min.)
  • Tito bez maske (2010., 59 min.)
  • Yulia (2010., film o ukrajinskoj premijerki Juliji Timošenko, 57 min., tekst govori Armand Assante, u filmu sudjeluju Vaclav Havel, Paulo Coelho...)
  • Hrvatska, tugo moja (2010., film o Europi danas i nepravdi koja u njoj vlada, 74 min.)
  • Ruža (2010., film o opernoj pjevačici Ruži Pospiš Baldani, 50 min.)
  • Istra ili Porečko-pulska biskupija (2010., 60 min.)
  • Bošković (2011., film o znanstveniku Ruđeru Boškoviću, 50 min.)
  • Bitka za Dajlu (2011., film o talijanskom pokušaju krađe hrvatskih dobara u Istri, 57 min.)
  • Nije moja duša prazna (2011., film o kantautoru  Ivanu Puljiću, 43 min.)
  • Židovi i Hrvatska (2011., 60 min.)
  • Hrvati i njihovi franjevci u USA i Canadi (2011., 80 min.)
  • Hrvati i Srbi, povijest jedne averzije (2011., 85 min.)
  • Ena (2011., film o filmskoj i kazališnoj karijeri glumice Ene Begović, 85 min.)[2]
  • Hrvatska katolička župa sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (2012., 60 min.)
  • Ljubav koja ne poznaje granica (2012., 30 min.)
  • Glasonoša promjena (2012., film o Hrvatskom poslanstvu 1977. u Canberri, 60 min.)
  • Tko želi ubiti Juliju Timošenko (2012, 55 min.)
  • Požega (2013., 50 min)
  • Trčeći za svjetlom (O slikaru Toni Franoviću, s Monikom Leskovar, 2013., 30 min.))
  • Julija, ona koja se nikada ne predaje ( o zatvorskim danima Julije Timošenko, 2014., 32 min))
  • Hrvatski klubovi Geelong i Footscray (2014., 60 min.)
  • Jasenovac – istina (2015., 59 min.)
  • Moja voljena Hrvatska - Priča o Josipu Šimuniću[3] (2015., 67 min.)
  • Povijest zagrebačkog športa (2016., 25 min.)
  • Anne Frank-nekad i danas (prvi film o Dnevniku Anne Frank na arapskom, 2016., 63 min.)
  • Pravednica Ciganka (priča o jedinoj Ciganki koja ima najvise izraelsko priznanje Pravednik među narodima, 2016., 32 min.)
  • Snaga tišine (film o Braci, hrvatskom alternativnom iscjelitelju, 2016., 56 min.)
  • Tito, konačni pad, 2017., 50 min.
  • Holokaust u Srbiji, 1941. - 1945.
  • Laž koja nije umrla (sudjelovao u stvaranju filma, film u kojem brojni svjetski uglednici govore o knjizi „Protokoli sionskih mudraca“)[1]
  • Mučenik - vlč. Ivan Burik
  • Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj (1918. -2018.)

Glazbeni videospotoviUredi

  • Mjesečeva sonata (s cellisticom Anom Rucner i plesačem Azamat Nabiuldinom, 2010.)
  • Linđo (s cellisticom Anom Rucner i ansamblom Linđo iz Dubrovnika, 2011.)
  • Romanca (s cellisticom Anom Rucner, 2011.)
  • Vivacissimo (s pijanisticom Marijom  Pranjić, 2011.)
  • Zagreb voli Chopina (s pijanisticom  Marijom Pranjić, 2011.)
  • Armand Assante voli Zagreb (2011.)
  • Zagreb – četiri godišnja doba (2013.)

Nagrade, odličja i priznanjaUredi

  • Dobio je nekoliko prestižnih hrvatskih i međunarodnih nagrada među kojima se ističe nagrada publike za najbolji film na Hrvatskom festivalu igranog filma u Puli (1995.) za film „Gospa“. Za isti film dobio je u Varšavi nagradu kao najbolji katolički film te godine u svijetu. Inače, svjetska premijera toga filma održana je u najvećoj dvorani  (Radio City Music Hall) u New Yorku, koja je bila rasprodana (5.475 mjesta), a film je imao (kao, do sada, jedini hrvatski film uopće) i redovitu kino distribuciju u USA.
  • 1995.: Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, za osobite zasluge za dugogodišnje djelovanje i posebno za redateljsko ostvarenje filma "Gospa" koji kao umjetničko ostvarenje rječito svjedoči o patnjama i stradanju ljudi hrvatskog naroda na putu ostvarenja slobodne, demokratske i suverene Hrvatske.[4]
  • 1995.: Red hrvatskog trolista, za osobite zasluge stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru.[5]
  • 1997.: Dobitnik je nagrade Ujedinjenih naroda „Star of Harmony Award“ koja se dodjeljuje osobama koje rade na povezivanju naroda i zemalja preko kulture.
  • 2004.: Za film „Jeruzalemski sindrom“ koji je režirao zajedno sa sinom Dominikom, dobio je nagradu za Kulturu političkog dijaloga na jednom od najvažnijih svjetskih festivala u Veneciji.
  • 2011.: Za glazbeni video spot „Mjesečeva sonata“  (s cellisticom Anom Rucner i Azamatom Nabiuldinom kao izvođačima) dobio je sedam prestižnih svjetskih nagrada od kojih se ističu Grand Prix u Lecceu (Italija) i Berlinu (također Grand Prix, kao najbolji video spot na svijetu u kategoriji glazbenog spota).
  • 2012.: Za glazbeni video spot „Vivacissimo“ (s pijanisticom Marijom Pranjić kao izvođačem) dobio je Grand Prix u Lecceu.
  • 2017.: Priznanje Veliko zlatno srce, koje dodjeljuju braniteljske udruge pojedincima za izniman doprinos u stvaranju slobodne i samostalne Republike Hrvatske te očuvanju i širenju istine o Domovinskom ratu.[6][7]
  • 2017.: Nagrada Grada Zagreba.[8]

Osobni životUredi

Jakov Sedlar ima troje djece: Dominika, Mariju i Emili. Živi i radi između Zagreba, New Yorka i Tel Aviva. U braku je s hrvatskom balerinom i glumicom Almirom Osmanović.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Maxportal Sedlar najavio film o braniteljima, kaže da će potresti Hrvatsku: “Već sam angažirao naše najpoznatije glumce”, 22. siječnja 2018. (pristupljeno 25. siječnja 2018.)
  2. Ena (2011), moj-film.hr, pristupljeno 16. travnja 2017.
  3. Priča o Josipu Šimuniću - Moja voljena Hrvatska, akademija-art.hr, 10. prosinca 2016., pristupljeno 16. travnja 2017.
  4. Odluka kojom se odlikuje Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića redatelj Jakov Sedlar, narodne-novine.nn.hr, Narodne novine, NN 27/1995, pristupljeno 16. travnja 2017.
  5. Odluka kojom se odlikuju Redom Hrvatskog trolista, narodne-novine.nn.hr, Narodne novine, NN 46/1995, pristupljeno 16. travnja 2017.
  6. Jakovu Sedlaru uručeno priznanje 'Veliko zlatno srce', hrt.hr, 14. travnja 2017., pristupljeno 16. travnja 2017.
  7. Danas u Hrvatskoj, lider.media, 14. travnja 2017., pristupljeno 16. travnja 2017.
  8. Ana Krois, Jakovu Sedlaru Nagrada grada Zagreba, HRT – Radio Sljeme, 19. travnja 2017., pristupljeno 20. travnja 2017.

Vanjske povezniceUredi