Otvori glavni izbornik

Joja Ricov (Kali na Ugljanu 25. ožujka 1929. - Zagreb, 23. siječnja 2017.[1]) hrvatski književnik i profesor, antitotalitarist.[2]

Sadržaj

ŽivotopisUredi

U osnovnu školu je krenuo u Kalima, nastavio u Zadru i završio školovanje u Zagrebu. Profesor je slavistike, pjesnik, prevoditelj, književni i likovni kritičar, esejist, publicist i dramski pisac. U partizanima je od srpnja 1943., zatočenik u nacističkom logoru Musapstan kraj Zadra 1944.[3] Ni nova vlast nije bolja, od srpnja 1959. do travnja 1961. zatočenik je u konclogoru "Grgur" do Golog otoka zbog "kontrarevolucionarne" poezije Marabunte. Umjetnički je savjetnik kazališta "Trebbo" T. Comella u Milanu (1962.-1963.), dopisni urednik milanskog periodika "D'Ars Agency" (1963.-1967.), urednik "Hrvatskog književnoga lista" i Zajednice samostalnih pisaca TIN (1968.-1969.), audio-rehabilitator u Centru SUVAG (1968.-1984.), lektor hrvatskoga i srpskog jezika i književnosti na Državnome i Katoličkom sveučilištu u Milanu od 1973. do 1975. Član je specijalističke ekipe stručnjaka Verbotonalnoga sustava P. Guberine, uveo je u Italiji VM i AVGS metodu za rehabilitaciju slušnooštećenih i učenje stranih jezika.

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Nepotpun popis djelaUredi

Pjesme su mu izašle i na stranicama Hrvatskog slova, Zadarske revije i drugih listova.

Nagrade i priznanjaUredi

IzvoriUredi

  1. Andrina Lulić: Preminuo Joja Ricov, prešućivani velikan zadarske kulture, Zadarski list, 23. siječnja 2017. Pristupljeno 26. siječnja 2017.
  2. Ja sam antisilnik, prezritelj sluganije ideologijskih pandura dupelizaca, vlat osame u guštiku i na čistini, gomolj rezistencije konformiji - antitotalitarist! Spoznah to šestogodišnjim dječakom kada je žandar, uzbrdicom mojega didovinskoga kamenjara grabio za mnom ričući: "Begaj, begaj, majku ti hrvatsku - ja ću da te sredim". ... Onda je pao još jedan zastor, po smrti mojeg oca, s drugom tuđinskom čizmom kada se čeljad na mom zavičajnom tlu glagoljaških otoka pred Zadrom, preko noći zatekla u raljama, ne više čaršijskoga šakala nego - rimske vučice., Joja Ricov, Moj antifašizam, str. 5, HKD Sv. Jeronim, Zagreb, 2006.
  3. Joja Ricov, Moj antifašizam, str. 7, HKD Sv. Jeronim, Zagreb, 2006.
  4. Croatian history Ivo Mašina, stranice Darka Žubrinića
  5. Ivan Cerovac komentira Juraj Kolarić: Doprinos skupine iz Stošinca na Plešivici stvaranju hrvatske demokracije