Otvori glavni izbornik

Josip Stipanov, filozof, knjižničar i bivši ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, rođen je 18. studenoga 1939.

Josip Stipanov
Rođenje 18. studenoga 1939.
Zanimanje filozof, knjižničar
Nacionalnost hrvatsko
Književne vrste diskurzivna
Teme socijalne
Supruga(e) Višnja Stipanov
Djeca Jelena Stipanov, Hrvoje Stipanov

BiografijaUredi

U mjestu Solinama na Dugom otoku rođen je 18. studenoga 1939. Josip Stipanov, filozof i knjižnjičar. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a klasičnu nadbiskupsku gimnaziju i studij teologije u Zadru. Na Gregorijani u Rimu studirao je filozofiju koju je završio doktoratom (1971.). Nekoliko godina djelovao je kao profesor klasične nadbiskupske gimnazije i Višeg bogoslovnog učilišta u Zadru. Od 1972. zaposlen je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu gdje se prvenstveno bavio hrvatskom retrospektivnom bibliografijom. Od 1975. do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća bio je voditelj službe za razvoj i unaprjeđenje knjižnjičarstva, a potom do 1997. zamjenik ravnatelja te od 1998. v.d. upravitelja NSK. Za glavnog ravnatelja imenovan je 2002. i na tom mjestu ostaje do umirovljenja krajem veljače 2007. Punih 20 godina radio je na ostvarenju nove zgrade. Među inim dao je velik doprinos za učlanjenje NSK-e u mrežu Europskih knjižnica što je ostvareno 2005. Objavio je preko 50 znanstvenih i stručnih radova, studija i članaka uglavnom u domaćoj te nešto manje u inozemnoj strukovnoj periodici. Za svoj rad dobio je niz priznanja i nagrada od kojih vrijedi izdvojiti Kukuljevićevu povelju i odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Knjižnica i društvoUredi

Najnovije i najpoznatije djelo Josipa Stipanova jest Knjižnice i društvo. Knjiga Knjižnice i društvo – od potrebe do mogućnosti Josipa Stipanova, u izdanju Školske knjige, predstavljena je u Rijeci. Kako je u uvodnoj riječi kazala knjižničarska savjetnica Marija Šegota-Novak, autor u ovoj knjizi prati međuodnos knjižnica i društva kroz povijest, dajući svojevrsnu sintezu vlastitog bavljenja knjižnicama i knjižničarstvom. (Novi list)

Dr. sc. Josip Stipanov bio je dugodišnji ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. U knjizi »Knjižnice i društvo« pokušao je prikazati sociološki, komunikološki i kulturološki aspekt nastanka knjižnica od Mezopotamije do digitalnog doba. Knjižnice su skupno pamćenje čovječanstva i najbolje ogledalo društva. U svojoj knjizi objašnjavam kako su i zašto knjižnice nastajale, a iz kojih su razloga propadale. Knjižnice su neodvojive od kulture i civilizacije. Urednik izdanja Dražen Budiša istaknuo je da je autor prikazao povijest knjižnica u dugom razdoblju od 5.000 godina, ali uvijek ih stavljajući u društveni kontekst. Počevši od nastanka prvih knjižnica, Stipanov u nastavku piše o knjižnicama u Grčkoj i Rimu, srednjem vijeku, humanizmu i renesansi, od renesanse do Francuske revolucije i Prvoga svjetskog rata te od kraja tog rata do danas. U završnom dijelu autor iznosi razmišljanja o knjižnicama u budućnosti, a ukazuje i na razloge stradanja i nestanka knjižnica u određenim razdobljima. Recenzent knjige prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević kao primjer naveo je Rimsko Carstvo, s čijim propadanjem dolazi i do propadanja knjižnica. Društvo ima onakve knjižnice kakve treba i zaslužuje. Ukoliko je jedna civilizacija vitalna, onda ima i velike knjižnice – istaknuo je Stipčević. O budućnosti knjige u virtualnom svijetu govorio je Ante Žužul, predsjednik uprave »Školske knjige«, a najavljeno je da je pri kraju i knjiga »Povijest knjižnica u Hrvatskoj« Josipa Stipanova.

O knjiziUredi

Glavni cilj ove knjige je istražiti kako je društvo utjecalo na nastanak, funkcioniranje i razvoj knjižnica, stoga ona nije povijest knjižnica u užem, odnosno uobičajenom smislu. Naime, kao što autor navodi, u prvom mu planu nije bilo istražiti i opisati sam nastanak i razvoj knjižnica, dakle povijest, već glavne društvene čimbenike odnosno odrednice koje su uvjetovale nastanak knjižnice te određivale njezino djelovanje i razvoj.

Drugim riječima, naglasak je u ovoj knjizi na tome što je to i kako u društvu utjecalo na nastanak i razvoj knjižnica, a manje na samoj posljedici, ishodu toga utjecaja - knjižnici.

Kad govori o društvu, Josip Stipanov misli na društvo u cijelosti, društvo kao organiziranu i uređenu zajednicu, tako i na pojedine njegove dije­love i slojeve: politiku, kulturu, civilizaciju, obrazovanje odnosno školstvo, zna­nost, gospodarstvo, društvene, socijalne skupine, korisnike, čitatelje, tehniku i tehnologiju itd. Nastoji povijesno, sociološki i komunikološki dovesti u uzročno-posljedničnu svezu činjenice i događaje - nastanak i razvoj knjižnica - i čimbenike odnosno odrednice toga povijesnog procesa u pojedinim razdobljima i sredinama odnosno (povijesnim) društvima.

To se odnosi i na osobito značajne povijesne procese, promjene i prevrate, nastanak i, posljedično, utjecaj novih pojava i procesa bez obzira na to je li riječ poglavito ili samo u početku o političkim, društvenim ili religijskim pojavama i procesima.

Sve je to stvaralo potrebe za knjižnicama, za njihovim nastankom i razvojem, ali je ujedno širilo i (društvene i tehnološke) mogućnosti njihova sve uspješni­jega i djelotvornijeg funkcioniranja, ali i korištenja. Pokazat će se da su knjižni­ce nastajale iz potrebe društva za (zabilježenim) znanjem, izvorima znanja i in­formacija, što je društvu potrebno radi djelotvornog funkcioniranja i uspješnog razvoja. A knjižnica je ta koja to zabilježeno znanje, te izvore informacija i znanja čuva i daje na korištenje.

Nastale su, odnosno nastajale su, jednostavno zato što su bile potrebne društvu u cijelosti, a funkcionirale su i razvijale se prema mogućnostima koje je određeno društvo odnosno sredina omogućavalo i osiguravalo u pojedinim razdobljima i sredinama, sve do danas.

IzvoriUredi